KOMENTAR ZORANA MALENICE

Marijana Petir – vjerska bojovnica u Saboru

19.07.2009 u 10:58

Bionic
Reading

Nastojanje vodstva Katoličke crkve kod nas da političko ponašanje i djelovanje gospođe Marijane Petir kao vjernice-političarke prikaže i ističe kao pravi način političkog djelovanja vjernika, zapravo vodi modelu tzv. bojovne crkve i vjernika, koji neće prezati od napada ili čak prijetnji onima koji drugačije misle i djeluju

Nakon formiranja nove koalicijske vlade izgleda da je došlo do podjela u vodstvu HSS-a, jer nisu svi članovi Predsjedništva podržali odluku da Božidar Pankretić napusti Ministarstvo poljoprivrede. Zbog otvorenog kritiziranja takve odluke čelništva stranke kažnjena je Marijana Petir

Međutim, čini se da su razlozi sukoba s Marijanom Petir dublje naravi i da je taj sukob vezan uz formiranje nove vlade samo iskorišten kao dobar povod za 'obračun' s gospođom Petir. Naime, ona je velika katolikinja i u svojim istupima u Saboru ona je branila katolička moralna načela. Crkva ju je već uzela kao 'maskotu' ili kao dobar primjer kako bi se političar-katolik trebao ponašati u javnom životu. Gospođa Petir se na taj način ponašala i prošle godine, kada se u Saboru donosio Zakon protiv diskriminacije (čak je uspjela ishoditi odgodu izglasavanja tog zakona u Saboru na neko vrijeme). Na sličan način se ponašala i ovih dana kada se raspravljalo o skandaloznom prijedlogu Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji, za koji je na koncu i jedina iz HSS dala svoj glas.

Je li u Hrvatskoj na djelu katolički fundamentalizam?

Hrvatskim građanima ne treba vjerska država, nego moderna, demokratska država, u kojoj su svim građanima zajamčena ljudska prava i jednakost pred zakonom

Njezin slučaj je dobar povod da se javno raspravi problem ponašanja političara, uvjerenih katolika, u javnom životu. Ako se prihvati stajalište Katoličke crkve da takvi političari u svom djelovanju moraju promicati dosljedno sva stajališta Crkve o društvenim i političkim pitanjima, onda se nalazimo pred dilemom: ne postaje li tako religijsko uvjerenje jednog pojedinca glavno ishodište njegovih političkih shvaćanja? Ako je tako, onda otpada teza po kojoj Crkva ne nameće svojim vjernicima njihova politička stajališta niti im nameće za koju stranku će optirati na izborima. Ponašanje političara-katolika u političkom životu, koje teži pretvaranju katoličkog svjetonazora u ideologiju, nužno vodi svojevrsnom katoličkom fundamentalizmu. Budući da je takvo ponašanje gospođe Petir zdušno prihvaćeno od strane vodstva Katoličke crkve, to znači da naša Crkva podržava i ona shvaćanja o političkom ponašanju katolika koja odudaraju i od službenih dokumenata o ulozi Katoličke crkve u javnom i političkom životu.

Mislim pritom na dokument II. Vatikanskog koncila 'Crkva u suvremenom svijetu' u kojemu se govori o pravu Katoličke crkve da iznosi svoja moralna stajališta o nekim javno važnim pitanjima. Uključuje li to pravo i insistiranje Crkve da se ta stajališta pretaču u zakone i druge državne dokumente koji imaju opće obvezujuće značenje – veliko je pitanje. Zahtjevanje da zastupnici-vjernici nastoje i insistiraju da ta crkvena stajališta postanu zakonski obvezujuća, znači težnju da se država utemelji na moralnim pa i političkim načelima jedne religije. Ukoliko bi se uspostavio takav model odnosa državne vlasti i katoličke vjere – dobili bismo vjersku državu, koja nije usporediva s modernim shvaćanjem demokratske, svjetonazorski, ideološki i religijski pluralne države.

Ponašanje Marijane Petir je u suprotnosti s idejama Stjepana Radića, čiji je HSS bio antiklerikalan

Nastojanje vodstva Katoličke crkve kod nas da političko ponašanje i djelovanje gospođe Marijane Petir kao vjernice-političarke prikaže i ističe kao pravi način političkog djelovanja vjernika, zapravo vodi modelu tzv. bojovne crkve i vjernika, koji neće prezati od napada ili čak prijetnji onima koji drugačije misle i djeluju. To nastojanje djeluje kao crkveni odgovor na činjenicu da su moralna, politička i ideološka uvjerenja hrvatskih katolika sada i ovdje vrlo različita i da ona nisu sasvim u suglasju s onim što o tim uvjerenjima govore svećenici, biskupi i kardinali. Je li pravi odgovor na takvu situaciju razvijanje bojovne crkve i formiranje 'religioznih prvoboraca', a ne normalno uvažavanje tog pluralizma i različitosti?!! Naravno da nije. To tim više što je ponekad argumentacija za obranu nekih religijskih načela vrlo tanka i dvojbena, kao primjerice u vezi sa spomenutim prijedlogom Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji. S jedne strane se ograničava pravo jednoj kategoriji građana na korištenje umjetne oplodnje, a s druge strane se 'nariče' nad lošom demografskom situacijom u hrvatskom narodu.

Polazeći od ovih stajališta, mislim da je odluka Predsjedništva HSS-a o suspenziji Marijane Petir, ukoliko je prije svega motivirana ovim razlozima, opravdana te da je takav postupak u skladu s idejama Stjepana Radića, osnivača i vođe HSS-a, o antiklerikalnoj poziciji HSS-a kao stranke. HSS kao stranka ne može biti politička 'ispostava' vrha Katoličke crkve u političkom životu, a to bi ona bila ako bi prakticirala takvu politiku i ponašanje koje je u posljednje vrijeme demonstrirala gospođa Marijana Petir.

Katolička crkva u Hrvatskoj bi se, u svojoj ambiciji da ima politički utjecaj na donošenje zakonskih propisa, trebala rukovoditi sljedećim načelom: ne može tražiti da se u zakone unose ona načela ili zabrane koje onemogućavaju ostvarivanje određenih prava onih građana koji ne prihvaćaju katolički svjetonazor i katoličke moralne norme. Isto tako, neprihvatljivo bi bilo donošenje zakona koji bi prisiljavali religiozne građane da čine nešto što nije u skladu s njihovim moralnim i političkim uvjerenjima.