Hrvatska UVREDLJIVE I CINIČNE IZLIKE

Sanader je bahat i kad daje ostavku

Slijedeći Sanaderovu logiku da će njegova ostavka otrijezniti europske političare i prisiliti ih da se sada suoče s posljedicama svog neprincipijelnog ponašanja po pitanju slovenske blokade, postavlja se pitanje što bi bilo da je dr. Franjo Tuđman krajem 1991, u jeku rata i potpune izolacije koja je prethodila međunarodnom priznanju Hrvatske, podnio ostavku? Bi li narod takav njegov potez shvatio kao pokušaj da opameti međunarodnu zajednicu pa da, umjesto na Miloševićevu, stane na hrvatsku stanu, ili kao akt izdaje?!

Bi li nacija Tuđmana smatrala kukavicom da je 1993. godine, kada je trećina zemlje bila okupirana i u potpunoj međunarodnoj blokadi, a inflacija prijetila potpunim ekonomsko-socijalnim slomom, odstupio uz poruku da je svoj dio obavio jer je spriječio širenje okupacije? Bi li međunarodna zajednica i domaća javnost bili šokirani da se usred pripremanja oslobodilačkih akcija Bljesak i Oluja povukao s čela države jer ima međunarodni embargo na uvoz oružja?

Ili, što bi bilo da je premijer Ivica Račan podnio ostavku 2001. godine, kada mu je dr. Ivo Sanader na zagrebačkom Srebrnjaku skupljao 'kestenjare', a u Splitu rušio Vladu zbog izručenja generala Haagu (koje je kasnije obavio upravo Sanader)? Bismo li mislili da je kukavica ili odvažan političar koji vuče pravi potez povlačenjem s političke scene u jednom od kritičnih nacionalnih trenutaka?

U intervjuu sa Sanaderovim suradnicima, koji je predstavio kao ekskluzivni intervju s bivšim premijerom, glavni urednik Jutarnjeg lista Mladen Pleše naveo je Sanaderova post-abdikacijska promišljanja o naciji, Europi i, naravno, sebi samome. Ona otkrivaju da je dubina njegova egocentrizma i manipulativnog cinizma razmjerna krizi u koju je utopio zemlju tijekom svoje šestogodišnje vladavine.

Admir Buljubašić / CROPIX
Udruga Nezbilj poručila je u četvrtak na Stradunu što misli građani misle o premijerovoj ostavci
*Hrvatskoj je potreban šok. Među građanima Hrvatske još nije sazrelo uvjerenje o nužnosti radikalnog zaokreta od dosadašnjeg života i načina rada.

- Da, Hrvatskoj je trebao šok, ali šok hapšenja kapitalaca iz slučajeva Maestro, kamioni, Brodosplit
Čak i u trenutku kada je svoje birače bez suvislog objašnjenja ostavio na cjedilu, u bespućima krizne zbiljnosti, 'voljeni vođa' usuđuje se građanima Hrvatske popovati da još nisu svjesni 'nužnosti radikalnog zaokreta'. Moramo mu priznati da je dijelom i u pravu, ali samo utoliko što draga nacija nije na vrijeme shvatila da je vrijeme za radikalan zaokret pa ga srušila s vlasti na izborima 2007. godine ili mu uskratila povjerenje na nedavnim lokalnim izborima.
Od silnih obećanja koja je dao 'dragoj naciji', Sanader je ispunio samo jedno, a ono se krije u stihu omiljene mu skladbe 'Croatio, iz duše te ljubim!' Pa kaže: 'Nek' te rani kora kruva, kapja vina, zrno soli; nek' ti kušin bude stina…'

*Iznenađen sam reakcijama i nisam očekivao toliko nerazumijevanja za svoju odluku.
- Postoji li ijedna nacija na svijetu koja bi razumjela da je bez riječi objašnjenja vođa ostavlja u trenutku povijesno duboke ekonomske, socijalne i društvene krize, čime izaziva i opasnu političku krizu?

*Licemjerno je da oni koji su me javno prozivali da sam nesposoban, da upropaštavam državu, da ne znam naći rješenje, sada, kada sam dao ostavku, traže da ostanem. Ako sam nesposoban kako kažu, zašto ne dopuste da odem?
- Gospodarstvenici i opozicija beziznimno su pozdravili Sanaderov odlazak jer je bio nesposobni autokrat s viškom ambicija i manjkom morala. Nitko ne traži da ostane na vlasti, ali svi traže objašnjenje zašto je tako naprasno otišao. Jer, netko tko je uspostavio autokratski sustav koji mu je davao gotovo neograničenu moć, dužan je građanima objasniti zašto državu pred bankrotom baca u politički kolaps, umjesto da barem raspiše prijevremene izbore.
Nije neobično da vođe daju ostavke na funkcije kada nisu više u stanju obavljati taj posao, ali Sanader je jedini demokratski izabrani šef koji odlazi bez obrazloženja.

*A ja sam pak svima kazao da nisam karijerist, da ne želim vlast po svaku cijenu.
- Sada ispada da premijer može biti bilo tko i da je posve nevažno o kome je riječ te da ta osoba ne bi trebala imati nikakvih posebnih ambicija. Svim svojim potezima do same ostavke Sanader je dokazivao da je karijerist i da mu je stalo do vlasti po svaku cijenu. O tome najbolje svjedoči činjenica da je Glavaševim lažiranjem izbora u HDZ-u preuzeo stranku te da je kasnije kao premijer Haagu izručio sve generale, uključujući i Antu Gotovinu, premda se poklicima na Rivi kleo 'Ne damo naše generale!' i zbog njih tražio rušenje 'marionetske vlade'.
S pravom sumnjamo da su ipak točne glasine da je otišao zbog unutarstranačke ucjene koja bi značila njegovu političku smrt, a to je cijena koju nije bio spreman platiti. Jer, mrtvaci se na vlast ne vraćaju.

*U Hrvatskoj su naviknuti na to da političari ili pobjeđuju na izborima ili završe na Mirogoju ili na smetlištu povijesti.

- Ili da političari kao Vladimir Šeks, odnosno Ivan Jarnjak, 20 godina vladaju Hrvatskom na svjetlu i u sjeni? Na štošta su se Hrvati naviknuli, ali jedno je sigurno - nisu navikli da ih 'voljeni vođe' ostavljaju u kriznim trenutcima. Pa možemo očekivati da će onima koji su ih napustili dok brod tone, kada se požele vratiti rado pokazati put natrag, prema 'smetlištu' povijesti.

*Siguran sam da će javnost vrlo brzo, kad se smire strasti i emocije i kada prevlada razum, shvatiti da je moj potez od iznimne važnosti za politički život u Hrvatskoj.

- Nacija jest reagirala ljutito i s razočaranjem jer ju je Sanader ostavio u jednom od najgorih mogućih trenutaka, ali griješi kada kaže da građani ne razumiju važnost onoga što je i kako je učinio. Svima je savršeno jasno da je kukavičkim potezom izazvao duboku političku krizu. Budući da su tvrdolinijaši preuzeli HDZ i državu, s pravom mnogi ovih dana postavljaju pitanje jesmo li upravo doživjeli podmukli državni udar.

arhivski foto: FAH
Sanader je europske političare, koje je često nazivao prijateljima, svojedobno počastio sirom i vrhnjem
*Svaku mjeru štednje i svaki pokušaj da se obuzda golema potrošnja javnost je dočekivala na nož i s krajnjim nerazumijevanjem.

- Bjelodana je neistina da je javnost svaku mjeru štednje dočekivala na nož i s krajnjim nerazumijevanjem. Upravo suprotno: javnost godinama bezuspješno inzistira na zaustavljanju megalomanskih projekata Sanaderove vlade, od izgradnje sportskih Potemkinovih sela diljem Hrvatske, preko Pelješkog mosta, do promjene radijatora i fasade u Banskim dvorima (7 milijuna kuna). Uzaludno traži ukidanje dijeljenja milijunskih poslova javne nabave izravnim nagodbama, u kojima robe, radovi i usluge koštaju višestruko više od tržišne cijene (npr. slučaj kamioni).
Dok se HDZ kolektivno debljao i kupovao Sanaderu novu luksuznu blindiranu igračku od 4,2 milijuna kuna, naciju se pozivalo na 'stezanje remena' i ona je poslušno počela štedjeti. Egzistencijalni strah praćen općim padom standarda rezultirali su smanjenjem građanske potrošnje za 9,9 posto, a štednja u bankama porasla je za 9 milijardi kuna u godini dana!

*Mnoge moje poteze ne samo da nisu razumjeli javnost i oporba, nego ni mnogi moji bliski suradnici.

- Iako je stranačkim (ne)prijateljima pričao da odlazi kao Dioklecijan, to je tek bijeg u samozavaravanje, jer Sanader ipak odlazi u suzama što je neshvaćen kao Kalimero.

*Proći tolike bitke, doživjeti toliko nerazumijevanja i otpora nije ni lako ni jednostavno, niti je moguće bez ožiljaka i rana.
- Jedini vidljivi znakovi da je Sanader vodio političke bitke jesu da je posijedio, da mu se kosa prorijedila prema ćelavosti, da se udebljao te da mu je privatna imovina znatno uvećana.

*Siguran sam da će moja odluka otrijezniti europske političare i prisiliti ih na to da se sada suoče s posljedicama svojeg neprincipijelnog ponašanja.

- I konačno, ponovljen je i Kopernikanski obrat, tako tipičan za Sanaderovu vladavinu: dojučerašnji Europejac postao je glavni anti-Europejac. U nedostatku iskrenijih i boljih objašnjenja ostavke, Sanader je na kraju posegnuo za skandaloznim i opasnim prebacivanjem krivnje s vlastite stranke i vlastite nesposobnosti na, ni manje ni više, nego vođe Europske unije. Zastrašujuća je pomisao da bi mu njegovi birači i u ovom slučaju mogli povjerovati da govori istinu. Ako se to dogodi, možemo (na duže vrijeme) samo reći: 'Adio Europo, laku noć Hrvatska!'


  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još