Namjera Vlade da autoceste stavi u koncesiju na vrijeme od 30 do 50 godina i time smanji javni dug od oko 180 milijardi kuna naišla je na snažan otpor sindikata i poslodavaca koji prijete još jednim skupljanjem glasova za referendum. Ekonomski stručnjaci upozoravaju da će koncesije možda riješiti probleme na godinu-dvije, ali se pitaju - što nakon toga?
Ako Vlada sklopi ugovor o koncesiji za oko 1.050 kilometara autocesta po cijeni od oko tri milijarde eura (22 milijarde kuna)na 30 do 50 godina, naš javni dug će se smanjiti, ali neće dugoročno riješiti goruće probleme hrvatskog gospodarstva. U takvoj ocjeni složni su mnogi ekonomski analitičari koje smo zamolili da nam pokušaju rasvijetliti odgovor na pitanje jesu li koncesije dobar ili štetan potez vladajućih.
Pitanje koncesija na autoceste u ovom trenutku je teško kvalitetno analizirati jer nisu dostupni svi važni podaci. Znamo tek da su konzultanti (Erste Banka, Deloitte i Wolf Theiss Rechtsanwaelte) ocijenili da su koncesije najbolje rješenje u rješavanju javnog duga. Privatizacija, dakle, ne dolazi u obzir.
Ekonomist, dr. sc. Guste Santini, primijetio je da je Vlada konzultantima dala oko 80 milijuna kuna da bi procijenili vrijednost akvizicije na oko tri milijarde eura za autoceste koje smo, kaže Santini, platili 5,5 milijardi eura. 'Napravili smo još jedan slučaj Obrovac, a svi koji su se tada trebali buniti, sada se bune', kaže Santini i objašnjava da se slučaja propale i srušene tvornice glinice u Obrovcu sjeti svaki put kada pomisli na investicije koje ne vraćaju uložen novac.
No smatra da država ipak nema drugog izlaza. 'Razumijem reakcije ministra financija Slavka Linića jer stanje financija je dramatično, ali to ne znači da se s njime slažem. Koncesije će samo odgoditi problem na godinu ili dvije, a ne znam što ćemo onda prodavati', rekao je Santini.
Santini predlaže da se napokon restrukturira državna uprava jer, kaže, na tom planu još ništa nije učinjeno. Predlaže da se broj lokalnih uprava i samouprava svede na najviše 60 općina i gradova, a kaže da ni ovakav zdravstveni standard više ne možemo izdržati. 'Ne govorim ovdje o privatizaciji zdravstva, nego o restrukturiranju po principu – pokrij se koliko ti je biljac dug. Nitko ne dira zdravstvo, kao ni mirovinski sustav koji je neodrživ. Kako nitko ne želi rješavati te stvari, onda se ide u prodaje i koncesije', kaže Santini i upozorava da je oporbeni HDZ veliki dio problema, a da svejedno na ovom problemu kupi političke poene.
Dr. sc. Tihomir Domazet iz Instituta za računovodstvo i financije kaže da je odluka o davanju autocesta u koncesiju posljedica vladajuće ekonomske politike u Europskoj uniji. 'To znači da je glavni cilj odluke smanjiti deficit, smanjiti dug i, recimo, riješiti neravnotežu u ekonomskom semestru. Primarni cilj nije rast ni zapošljavanje.
Domazet kaže da sve to ne odgovara stanju u kojem se nalazi Hrvatska, a to je peta recesijska godina zaredom. 'Postoje službene procjene u okviru Europske komisije da će se pad BDP-a u Hrvatskoj nastaviti i 2014. godine, a to znači da ćemo biti jedina zemlja Europske unije koja će imati recesiju šestu godinu zaredom', rekao je Domazet.
Kaže da nije dobro što se sva rješenja svaljuju na fiskalnu (poreznu) politiku i ministra financija Slavka Linića: 'Na njega je prebačen sav teret, dok drugi nositelji vlasti, uključujući i središnju banku HNB, ostaju izvan svih zbivanja. To nije održivo i dovest će nas u još teži položaj.' Domazet kaže da su koncesije rješenje kojim će si država samo kupiti vrijeme: 'Vlada je prisiljena na koncesiju jer drugih rješenja nema.
Ministar prometa Siniša Hajdaš Dončić u intervjuu za Globus rekao je da je spreman dati ostavku ako se koncesija ne provede. 'Dali bismo u najam sve autoceste, ne samo najprofitabilnije dionice, i to će biti uvjet natječaja. Drugo, u ugovor ćemo ugraditi snažan regulator oko visine cestarine, znači da ne može doći do velikih poskupljenja. Treće, kod povećanja prometa na pojedinoj dionici koncesionar bi imao obvezu izgraditi treću traku. Četvrto, radnicima HAC-a nakon restrukturiranja jamčila bi se sva prava', nabrojio je ministar osnovne uvjete, ali najvažniji detalji bi se zapravo tek dogovarali s koncesionarima. Ta faza se očekuje krajem godine ili početkom 2014. godine.
Koncesije su, čini se, najmanje zlo kojim će država otplatiti samo mali dio najnepovoljnijih kredita, izbjeći nova zaduženja i u kratkom roku srezati dio javnog duga koji se trenutno penje do alarmantnih 60 posto BDP-a. No pravi uvjeti koncesije određivat će se tek u pregovorima s tvrtkama koje budu zainteresirane za upravljanje hrvatskim autocestama - projektu u koji je država u 20-ak godina utukla uvjerljivo najviše novca.
Osim ako projekt ne zaustavi još jedna inicijativa za referendum. Ako građani odluče zadržati autoceste i njihove ogromne kredite, pitanje je što će Vlada tada poduzeti da bi spasila državu od bankrota.
