KORUPTIVNA CENZURA

Nikad gore novinarstvo

19.06.2009 u 14:24

Bionic
Reading

Nazubljene cenzorske škare konačno su porazile tupa novinarska pera. Svjedočanstvo novinara Hrvoja Appelta o korupciji i cenzuri u EPH pred parlamentarnim antikorupcijskim vijećem većina medija popratila je cenzorskim mukom ili, u najboljem slučaju, cenzuriranim zamuckivanjem

Više je prstiju na dvije ruke nego medija koji su uopće izvijestili o Appeltovim konkretnim izlaganjima o korupciji u medijima, o sprezi privatnih izdavača s politikom i kapitalom, korupcijom i kriminalom. Prešućena su ili iskasapljena izlaganja i ostalih novinara. Dnevnik Business.hr samo dan nakon objave maknuo je sa svoje web stranice tekst Appeltovog govora. Tportal je prvi objavio svjedočenje Hrvoja Appelta koje još uvijek možete pronaći na našim stranicama

Pokazala se, nažalost, posve točnom prognoza potpredsjednika Sindikata novinara Marijana Belčića, koju je izrekao nakon Hrvojeva govora, da u Hrvatskoj neće biti izdavača koji će ga objaviti. Sjednicu važnog saborskog tijela prešutjela je čak i saborska press služba koja presudnu važnost ipak daje čestitki predsjednika Luke Bebića jedriličarima, streličarima ili njegovim brojnim protokolarnim susretima.

Zdenko Duka, predsjednik HND-a

Stanje u medijima nije bolje, nego se zapravo i pogoršalo u ovih godinu dana. Ocjena je loša i za medije i za novinarstvo što se tiče stupnja korumpiranosti, ali ona prije svega ide s vrha, dakle od nakladnika. Ako i gdje korupcije u medijima ima, onda su za nju ponajviše zaslužni vlasnici koji imaju dealove s Vladom, politikom i biznisom. Gotovo sve redakcije su u izvanzakonskoj situaciji jer se Zakon o medijima ne poštuje u nekoliko važnih članaka, od statuta medija preko obveze objave tiraže, ne poštuje se propisana transparentnost vlasništva. Parlament je dužan osigurati provedbu zakona.

A u Saboru smo svjedočili da u hrvatskim redakcijama vlada verbalni delikt, da su u privatnim i javnim medijima novinari primorani potpisivati ugovore u kojima im se zabranjuju svi javni nastupi (na bilo koju temu) bez dozvole uprave medija. Mi samo kao fol živimo u demokratskom društvu, naše su redakcije nedemokratski sustavi koji ne poštuju ni temeljne zakone ove države ni Zakon o medijima koji bi za njih trebao biti Sveto pismo. Zakon o medijima propisuje da podaci o vlasništvu nad medijima moraju biti javni, ali nisu. Neki mediji izvještavaju da nominalni vlasnik polovice EPH Ninoslav Pavić mora Miroslavu Kutli isplatiti za suvlasnički udio desetke milijuna eura, ali nitko ne pita kako to da mu ga mora isplatiti kad Kutle nigdje nije uveden kao formalni vlasnik.

Kako onda očekivati da se mediji bore za unapređenje demokracije i da igraju svoju kontrolnu ulogu kad vlasnici medija i medijski poslodavci ne poštuju ni zakone ni demokratske principe odlučivanja?

Unatoč medijskoj blokadi na koju su naišli sudionici zadnje sjednice antikorupcijskog vijeća, njihovi istupi ipak su odjeknuli saborskim hodnicima i može se reći da je fonogram sjednice ovih dana najčitanije štivo političkih elita.

Koliko su izlaganja na sjednici Nacionalnog vijeća za borbu protiv korupcije bila sadržajna, najbolje svjedoči činjenica da se predsjednik Vijeća Željko Jovanović obvezao da će inzistirati na poštivanju Zakona o medijima, potaknuti pisanje novog Zakona o Vjesniku kojim bi se ta kuća transformirala u javni servis, donošenje Zakona o zviždačima, podržati inicijativu za osnivanje Vijeća za medije i potaknuti raspravu o funkcioniranju Programskog vijeća HRT-a i Vijeća za elektroničke medije.

U zaključnoj riječi je istaknuo da je jasno da se sloboda medija pogoršala unatrag godinu dana. Puno jače kao posljedica katastrofalnog odnosa vlasnika medija prema novinarima nego kao stvarna posljedica ekonomske krize jer je to poslužilo vlasnicima medija da ucjenjuju novinare za njihovu egzistenciju, a naravno da bez istraživačkog novinarstva nema ni borbe s korupcijom.

HDZ-ova zastupnica Ana Lovrin obećala je skoro donošenje Zakona o zviždačima, podržala prijedlog da se Vjesnik transformira u javni servis, podržala je i moj prijedlog da se osnuju istraživački odjeli u medijskim kućama koje financiraju porezni obveznici - na HRT-u i u Vjesniku. Lovrin je obećala da će se osobno angažirati da se nakladnike prisli da se donesu statuti redakcija.

'Nisam do danas ni znala da ključni odnosi u medijima nisu uređeni, a to su odnosi vlasnika, urednika i novinara. Svi javni djelatnici, da ne kažem političari, kažu da se jako boje novinara, a ja sad vidim da se ne trebaju bojati ni novinara ni urednika, nego vlasnika novina, odnosno kapitala', istaknula je Lovrin.

Marijan Belčić, Sindikat novinara

Statuti redakcija su jednaka obaveza kao što je obaveza bila zapisana u Zakonu o poljoprivrednom zemljištu. Zapušteno zemljište duže od godinu dana mora se dati na obradu bez obzira je li u privatom, državnom ili kakvom drugom vlasništvu. Nekome se to može ne sviđati, ali ako postoji zakon, onda ga se moramo pridržavati. Ali Zakon o medijima se pune četiri godine uporno ignorira. Što se tiče odbijanja nakladnika da potpišu nacionalni kolektivni ugovor za novinare, podsjećam da je Skupština SNH dala poslodavcima rok do 1. listopada da potpišu ili odbiju ugovor. Ako se to ne dogodi, pozvat ćemo sve novinare, ali i kolege iz Odašiljača i veza i grafičare na sedam dana totalnog muka. Možda nas onda netko i primijeti.

No hrvatskoj je javnosti zbog vladavine cenzure u medijima bilo uskraćeno pravo da dozna o čemu se doista govorilo na antikorupcijskom vijeću i zato donosimo kraće izvatke iz izlaganja sudionika iz novinarskih redova.

OTKAZI

RENATA IVANOVIĆ, slobodna novinarka, predsjednica Zbora istraživača:

'Kad smo se osnovali prije četiri godine, među tridesetak članova imali smo samo dva slobodna novinara. Danas nas je devet prisilno u tom statusu jer smo ostali bez radnog mjesta. Od devet koautora knjige Istraživačko novinarstvo, jedine knjige koja se na tu temu proučava na studijima novinarstva, petero je izvan profesije ili samo povremeno rade u novinarstvu, jedan je preminuo, a samo troje imaju stalni posao. Jedna od dva glavna autora knjige Orlanda Obad morala je napustiti novinarstvo. Dvoje članova Zbora istraživača živi pod 24-satnom policijskom zaštitom. Nijedna hrvatska redakcija nema istraživačke timove kako je to običaj u svim demokratskim zemljama, otkazi novinarima koji se bave istraživačkim temama postali su pravilo.'

DIREKTORSKO RAZMIŠLJANJE

SMILJANKA ŠKUGOR-HRNČEVIĆ, glavna ravnateljica Hine, članica Vijeća
O STATUTIMA: 'Mislim da nije pametno - ja to znam jer sam bila novinarka 100 godina - da bi se statute zakonom propisivalo medijima, pogotovo privatnima. Pa znate li vi, ljudi, što je to? Pa oni bi pojeli i Vladu i Sabor. Zato mi trebamo otići do Ministarstva kulture i tamo o tome razgovarati.'
O APPELTU: 'Kolega Appelt, nemojte me krivo shvatiti, ja vas se obraćam kao kolegica. Kažete da ste dobili neargumentirani otkaz. Zamislite da sad neki novinar, naš kolega, ide pitati Ninu Pavića zašto ste vi dobili otkaz. Priča bi bila sasvim suprotna. O takvim slučajevima ne treba govoriti u Saboru. Ne možete tvrditi da se samo vi, koji ste danas ovdje, bavite istraživačkim novinarstvom. A vama koji ste ostali bez posla predlažem pokretanje nekog lista, pa da možete pisati.'

STANJE NA JAVNOJ TELEVIZIJI

SANJA MIKLEUŠEVIĆ-PAVIĆ, novinarka HTV-a:
'Svi koji se o stanju na HTV-u usude nešto reći bivaju kažnjeni i, ako se to dogodi Aleksandru Stankoviću ili Denisu Latinu nakon nastupa na ovom vijeću, onda nema motivacije ni za ostale da govore. Zadnje dvije godine osjećam se kao osoba oboljela od 'locked in sindroma' - to je kada dobijete moždani udar, paralizirani ste, glava vam super funkcionira, ali ne možete ništa reći i to izaziva stres, očaj. Prije dvije i pol godine bila sam među onih 51 posto novinara HTV-a koji su se usprotivili dolasku gospođe Hloverke Novak-Srzić na mjesto glave urednice, i to iz jednog jedinog razloga: jer je ona tada bila u sudskom sporu s HTV-om koji do danas nije riješen. Zbog raskida ugovora, ona je HTV-u dužna 270 tisuća kuna, ali je unatoč tome imenovana, a nas 51 posto do danas nije dobilo odgovor kako je to moguće. Jasno je da na HTV-u politika određuje što će se i kako govoriti i raditi. Urednici su danas ljudi koji se pitaju koje je Koreje predsjednik Pjongjang ili se pitaju tko je Siniša Glavašević! O profesionalizmu HTV-a dovoljno govori izborna emisija od 17. svibnja. Hrvatska televizija treba biti javni servis, a nije i na jednom ću primjeru pokazati kakav je tretman istraživačkog novinarstva na HTV-u. Radili smo ovih dana u emisiji koja se bavi socijalom temom koja je uspoređivala zašto hrvatski građani ne mogu dobiti skup lijek Sutent, ali imamo novca za 11 tisuća eura Bandićevog WC-a, Pelješki most, a taj se dan pojavila i priča sa Sanaderovim BMW-om. U 30 minuta smo obradili tu temu, ali je nakon emisije gospođa Novak-Srzić pozvala urednike i rekla da te usporedbe nisu tema naše emisije, da se takvim temama ne možemo baviti, nego samo pratiti socijalu. Unatoč svemu lošemu, ja vjerujem u budućnost HTV-a, vjerujem da može i ima snagu i ljude koji mogu iznijeti pozitivne promjene i osloboditi nas iz ralja politike.'

Nada Rotar Zgrabljić, teoretičarka medija

Smatram da su mediji danas u Hrvatskoj lošiji nego što su ikad bili. Mediji u Hrvatskoj danas manje nego ikad ispunjavaju svoju društvenu odgovornost i sadržaji su trivijalniji i siromašniji nego ikad do sada. Ako gledamo naše medije danas možemo konstatirati da su u našem društvu ojačale neke interesne skupine koje žele zadržati svoje elitne statuse i svoju situaciju. Metode kojima se one služe da bi zadržale svoju vlast su tako složene i sofisticirane da je potrebno obrazovati javnost i građanstvo da bi znali što se zapravo događa. Tko će ih obrazovati ako to ne čine mediji?

HLOVERKA NOVAK-SRZIĆ, glavna urednica na HTV-u:
'Meni je žao što je kolegica Mikleušević tako ogorčena. Ja mislim da je ekran za nju bolji nego ovakve govornice za kojima se daju paušalne ocjene i razgovara na takav način. Mogu reći da je HRT najneovisniji medij, da je maksimalno pod kontrolom javnosti, parlamenta i Vijeća HRT-a. (...) Kolegi Stankoviću se ništa nije dogodilo, on i dalje ima emisiju, kolegica Mikleušević i dalje je na ekranu. Nikome na HRT-u ne prijeti otkaz. (...) Nekad javna riječ može biti ubitačna. Slažem se da nemamo dovoljno istraživačkih timova, ali ja ne želim kao novinarka preuzeti posao Državnog odvjetništva i drugih institucija sustava. Pa ja neću imati isljedničke timove!'

DUŠAN MILJUŠ, Jutarnji list:
'Ova kvalifikacija kolegice Hloverke da je istraživačko novinarstvo isljedničko je vrlo ružna i pitam se što će biti sljedeće, proglasit će istraživačke novinare tajnim agentima, berijama ili Gestapom u novinarstvu.'

SANJA MIKLEUŠEVIĆ-PAVIĆ

'Smatram apsolutno neprimjerenim ocjenu o istraživačkom novinarstvu kao isljedničkom i ponavljam da ste i sami (Novak-Srzić - op.a) prije godinu dana obećali odjel istraživačkog novinarstva.'

SUZANA JAŠIĆ
, članica Vijeća HRT-a:
'Služi li HTV za protokolarne i komunalne informacije? Nije tajna da je javna televizija pod utjecajem politike i interesnih skupina. Dosad se nitko tome nije čudio, a danas smo čuli dokaze da postoji sprega politike, kapitala i vlasnika medija. Neke definicije o udruživanju radi počinjenja nekih djela su vrlo konkretne i zapravo daju ime takvom udruživanju. Kod nas institucije ne funkcioniraju, funkcioniraju samo kada to njima paše, a za građane ne. Kao građanka, mislim da se ova zemlja samo pravi da postoji. Zašto to mislim? Zato što u ovoj zemlji Vlada drži tajne sjednice, dnevne redove sjednica klasificira pod oznakom tajno ili vrlo tajno, zato što zastupnici u Saboru donose propise kojih se ti isti zastupnici, ministri, institucije i političke stranke ne drže nego ih apsolutno sustavno krše godinama.'

PRISTUP INFORMACIJAMA

JELENA BERKOVIĆ, novinarka, Radio 101:
'U svakoj zemlji koja se želi nazvati demokratskom informacija o tome kako se troši novac poreznih obveznika mora biti dostupna javnosti i bez da ona to traži. Mi nemamo pojma što se zapravo zbiva s trošenjem proračunskog novca i na koji se način troši 120 milijardi kuna državnog proračuna. Vlada održava zatvorene sjednice i ovo bi Vijeće trebalo potaknuti parlamentarnu raspravu o pravu na pristup informacijama, moglo bi pozvati tijela javne vlasti da budu otvorenija. Osobno mogu samo pozvati premijera da drži jednom mjesečno press-konferencije tako da odgovara na pitanja koja mu novinari mogu postaviti. Možda se onda za njegovim primjerom povede i ministar financija, gradonačelnik najvećeg, pa i najmanjeg grada kako bismo doznali kako se naš novac troši i kako bi se spriječila korupcija.'

NAPADI NA NOVINARE

Nakon godišnjice napada na Miljuša, policija je raspisala nagradu od 50.000 kuna za informaciju o batinašima i naručiteljima
DUŠAN MILJUŠ, Jutarnji list:
'Kad sam zadnji put govorio pred ovim vijećem, u Bijeloj knjizi imali smo 45 slučajeva napada na novinare, a danas ih je evidentirano 60. Među tih 60 slučajeva možemo doista na prste jedne ruke nabrojiti one koji su rezultirali barem nepravomoćnim sudskim presudama ili otkrivanjem počinitelja. Kolegici Ivanović je jedan pripadnik krim-miljea doslovce poručio da će joj svirati narodnjake na Mirogoju. Taj je sudski postupak vođen sedam godina, a optužba je na kraju odbijena s obrazloženjem da ona nije službena osoba(?!). Zbor sudskih izvjestitelja još od 2003. traži promjenu Kaznenog zakona da se kaznenim djelom smatra prijetnja bilo kome vezano uz obavljanje profesionalne dužnosti. Često se pitam što mi sve to treba kad su godišnjicu napada na mene kolege obradile na trivijalan način. Doista sam razmišljao da na godišnjicu napada otkažem zaštitu, ali sam se predomislio jer je u redkaciju prije desetak dana došlo anonimno pismo kolegi u kojem se kaže da sam imao sreće i da sam se prošli put izvukao, ali da drugi put sigurno neću.'

VIJEĆE ZA MEDIJE

DANICA JURIČIĆ, slobodna novinarka:
'Danas nije rijetko da se mnogi osjećaju ugroženima od medija zbog izraženosti pada profesionalnosti jer nisu u mogućnosti javnost upoznati s prijedlozima od općeg interesa. Zato imamo prijedlog koji bi mogao pridonijeti podizanju profesionalnih i etičkih standarda u profesiji. Naš je prijedlog da se oživi inicijativa iz 2006. da se konačno osnuje Hrvatsko vijeće za medije i da Hrvatska dobije pravobranitelja za medije ili da se prošire ovlasti pučkog pravobranitelja. Vijeće za medije imaju mnoge zemlje - postoji u Njemačkoj, u Švicarskoj, BiH, Srbiji, Makedoniji, a nama je zanimljiv primjer Švedske u kojemu uz Vijeće za medije djeluje i ombdusman (pravobranitelj). Švedsko vijeće imenuju zakonodavna i izvršna vlast te predstavnici nakladnika, a u njemu su predstavnici novinara i nakladnika.'

ZAKON O ZVIŽDAČIMA

HELENA PULJIZ, slobodna novinarka:
'Novinari koji su govorili pred Vijećem su stradali, Hrvojevo izlaganje klasični je primjer 'zviždanja' i pokazuje se da je ključno da parlament konačno donese Zakon o zviždačima. Čini se da apsolutno nikoga nije briga što se uopće ne provodi Zakon o medijima. On propisuje da svi mediji moraju imati statute jer upravo statuti jamče neovisnost novinara i urednika u odnosu na vlasnike i uređuje odnose između novinara i urednika, ali statute imaju samo dvije redakcije. Na Appeltovom primjeru vidimo da je ključ problema s novinarskim slobodama protuzakonito miješanje vlasnika u uređivačku politiku. U izbornoj smo godini, a prošle je godine vlada smanjila PDV nakladnicima na 10 posto. Rezultat toga su masovni otkazi novinarima i urednicima koji su kritični prema političkim i upravljačkim elitama. Iz novinarske prakse postalo je jasno da porezne kartice dužnosnika i njihovih članova obitelji moraju biti javne kako bi se mogla usporediti njihova imovina s primanjima - dotad nema stvarne borbe protiv korupcije. U medijskim kućama koje plaćamo mi, porezni obveznici, treba osnovati istraživačke odjele, a Vjesnik transformirati u javnu ustanovu.'

SUZANA JAŠIĆ
'Znate li vi da se Vlada trudi ne donijeti taj zakon? Zakon o zviždačima je opasan. On nagriza sistem iznutra. Znate li koliko tajni može izići iz političkih kabineta, korporacija, medija? I što nam preostaje? Jedina stvar koje se plaši ova vlast je Europska komisija i zato ću rado Appeltovo izlaganje i ostala prevesti i poslati na desk u Europsku komisiju, ljudima koji to doista žele znati. Dakle, jedini način kako možda ovu zemlju možemo učiniti malo pristojnijom i manje korumpiranom jest da o tome govorimo pred cijelim svijetom i da govorimo što se događa u zemlji, u medijima, među onima koji drže vlast.'