Hrvatska ZORAN MALENICA

Zoran Milanović nije opravdao očekivanja

Bez obzira na to što je SDP na nedavno održanim lokalnim izborima postigao relativno dobre izborne rezultate u gradskim sredinama, ukupni izborni rezultati nisu bili tako dobri da bi se moglo zaključiti da su birači prepoznali ovu stranku kao moguću alternativu aktualnoj vladajućoj koaliciji na sljedećim parlamentarnim izborima

Sada je prilika da ova stranka ozbiljno preispita svoju političku poziciju i analizira zašto nije postigla bolje izborne rezultate na proteklim lokalnim izborima.

Međutim, prema prvim reakcijama nakon izbora, izgleda da unutar SDP-a ne postoji takva želja. Naime, predsjednik stranke Zoran Milanović je izjavio da je SDP postigao dobar izborni rezultat i da je to 'velika hrvatska stranka'. Ako ocjena izbornih rezultata ostane na ovim konstatacijama, onda prijeti opasnost da i na idućim parlamentarnim izborima, koji bi se trebali održati krajem 2011. godine, SDP ne uspije pobijediti HDZ i njegove koalicijske partnere.

Potreba da SDP vrlo brzo temeljito analizira postignute rezultate na prošlim lokalnim izborima i promotri svoju ideološko-političku poziciju, kao i moguće predizborne koalicijske partnere, nameće se tim više što je u javnosti objelodanjena informacija o pokretanju nove političke inicijative pod nazivom Treći blok za sljedeće parlamentarne izbore. Začetnik te nove inicijative navodno je predsjednik Republike Stipe Mesić koji se nakon završetka svog drugog predsjedničkog mandata ne misli povući iz političkog života.

Što se može zaključiti o stanju u SDP-u analizirajući njegovo ponašanje u proteklim lokalnim izborima?


Ponajprije, može se zaključiti da predsjednik stranke Zoran Milanović nije opravdao očekivanja koja su se polagala u njega kao relativno mladu osobu i novu ličnost na hrvatskoj političkoj sceni. To razočarenje prisutno je kako unutar stranke tako i u široj javnosti. U dvogodišnjoj prisutnosti na političkoj sceni pokazalo se da Milanoviću nedostaje dovoljno političkog iskustva za obavljanje tako zahtjevne funkcije kao što je vođenje jedne političke stranke. On je iskazao nedovoljno umijeća da uspješno pomiruje razlike između pojedinih struja unutar stranke, a čini se da nije uspio premostiti razlike i tenzije između tzv. starih (Račanovih) kadrova i novih (mlađih) ljudi koje je svojim dolaskom na čelo SDP-a želio promovirati.

U situaciji relativnog izbornog neuspjeha na lokalnim izborima ovi unutarnji sukobi i neslaganja vjerojatno će se produbiti. Hoće li oni dovesti i do toga da se postavi pitanje Milanovićeva ostanka na čelu stranke, vidjet ćemo idućih dana ili mjeseci.

U cjelovitoj ocjeni Milanovićeva ponašanja na funkciji predsjednika SDP-a ne treba isključiti ni ocjenu njegovog političkog diskursa. Čini mi se da je on nedovoljno dorađen. Ponekad je bespotrebno radikalan, a ponekad nedovoljno jasan i upečatljiv.

Neja Markičević / Cropix
Bandić na procesiji na dan drugog kruga izbora
Milanovićeva odluka ili odluka vrha stranke da nametne neke kandidate za gradonačelnike i župane pokazala se pogrešnom. Primjerice, kandidiranje Ranka Ostojića za gradonačelnika Splita ili Zlatka Gareljića za gradonačelnika Makarske mimo slaganja stranačkih podružnica u tim gradovima. Isto tako, kandidiranje starih kadrova za gradonačelnike Zadra, Velike Gorice i Siska (Ingrid Antičević-Marinović, Tonino Picula i Davorko Vidović) možda nije bilo najbolje rješenje.

Predizborna natezanja između Milana Bandića i Zorana Milanovića oko sastavljanja stranačke liste SDP-a za Gradsku skupštinu, nakon izbora i pobjede Milana Bandića pretvorila su se u pravi rat. Milanović insistira da na funkciju predsjednika Gradske skupštine dođe vijećnik s liste SDP-a i osoba od njegovog povjerenja (navodno je u igri Boris Šprem – glavni oponent Bandiću u gradskoj organizaciji SDP-a), dok Bandić traži nastavak koalicije s nezavisnom gradskom listom Tatjane Holjevac koja je obnašala funkciju predsjednice Gradske skupštine (njezina lista je osvojila četiri vijećnička mjesta u novom sazivu Skupštine).

Milan Bandić je u predizbornoj kampanji i neposredno nakon izborne pobjede napokon progovorio, iako dosta nemušto, o svojim ideološko-političkim stajalištima. On je ustvrdio da on 'živi socijaldemokraciju svaki dan' misleći pri tome na ono što je radio kao dugogodišnji gradonačelnik Zagreba. Što se tiče njegovih svjetonazorskih stajališta, on je katolik, domoljub i zaljubljenik u Zagreb (u predizbornim nastupima u više navrata je isticao da je patološki (?!!) zaljubljen u Zagreb). Da bi javno manifestirao svoju religioznost, Bandić je dan nakon pobjede na lokalnim izborima pohodio Kamenita vrata i upalio svijeću ispred kipa Gospe od Kamenitih vrata.

Ovim izjavama Bandić je dao predložak za ozbiljnu raspravu unutar SDP-a o svjetonazorskim i drugim ideološko-političkim stajalištima te stranke. Dosta je prošireno mišljenje kako unutar SDP-a tako i u široj javnosti da Milan Bandić nema mnogo sličnosti s programskim stajalištima SDP-a nego da je pragmatik i populist. Možda je vrijeme da se ta predodžba preispita. Možda je vrijeme da SDP kao stranka više poradi na tome da razbije u dijelu javnosti dosta prisutnu predrasudu da religioznim građanima nije mjesto u SDP-u ili, još više, da je SDP antiteistička stranka. Pobjeda člana SDP-a Željka Sabe na izborima za gradonačelnika Vukovara, koji je diplomirao teologiju i javno manifestirao svoju (katoličku) religioznost, može biti dobar znak i naputak za buduće političko djelovanje. Kada govorim o preispitivanju stajališta spram Milana Bandića ne mislim da treba odustati od kritike nekih aspekata načina njegovog upravljanja gradom Zagrebom (mislim na sumnje o koruptivnom djelovanju te vlasti, na olako trošenje gradskog novca na populističke projekte i slično).

Na ovoj crti bilo bi vrlo poželjno da i Katolička crkva u svom javnom djelovanju pripomogne prevladavanju spomenute predrasude.

I protekli lokalni izbori su pokazali da SDP ima slabiju izbornu podršku u seoskim sredinama i u manjim gradovima te među niže obrazovanim stanovništvom u srednjim i velikim gradovima. Da bi zadobio veću podršku tog stanovništva, SDP bi morao u svom političkom djelovanju više pažnje posvetiti problemima socijalnog položaja upravo tih slojeva stanovništva. U tome smislu bi potenciranje kritike aktualne vlasti zbog nedovoljne borbe protiv siromaštva u našem društvu trebalo biti u centru djelovanja SDP-a. Također bi trebalo redefinirati odnos između SDP-a i sindikalnih organizacija kod nas. Dosadašnja praksa distanciranja političkih stranaka od sindikalnih organizacija pokazala se, po mome mišljenju, pogrešnom i vrijeme je da se taj odnos promijeni.

Pored ovdje spomenutih pitanja i problema, zasigurno postoje i neka druga pitanja o kojima bi SDP trebao vrlo brzo raspraviti i zauzeti jasnije i određenije stavove (primjerice, jasnije uobličiti svoje stavove u pogledu strategije izlaska hrvatskog društva iz duboke gospodarske krize u koju je zapalo).

Što prije to učini, bit će veće šanse da izvojuje pobjedu na sljedećim prijevremenim ili redovitim parlamentarnim izborima.


  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još