Bivši hrvatski predsjednik Franjo Tuđman zalagao se za diplomatsko rješenje posljedica srpske agresije na Hrvatsku i uvijek je davao prednost pregovorima, istaknuo je u ponedjeljak u više navrata hrvatski diplomat s početka 90-ih Miomir Žužul na suđenju pred Haškim sudom trojici hrvatskih generala optuženih da su odgovorni za zločine nad srpskim stanovništvom tijekom 'Oluje' i nakon nje
S punim uvjerenjem tvrdim da je Tuđman preferirao mirno, diplomatsko, ispregovarano rješenje. Više puta sam čuo njegovu izjavu da bi pregovarao i s crnim vragom ako će to spasiti živote i pridonijeti mirnu rješenju, ustvrdio je Žužul odgovarajući na pitanja Grega Kehoea, odvjetnika Ante Gotovine
Po Žužulovim riječima, Tuđman je vodio računa o trima strateškim ciljevima: zaustaviti srpsku agresiju, uspostaviti nadzor unutar međunarodno priznatih hrvatskih granica i integrirati Hrvatsku u euroatlantske integracije.
'Od početka srpske agresije ta tri cilja bila su zapravo jedinstvena i sve globalne aktivnosti Hrvatske uvijek su uključivale sva tri cilja', rekao je Žužul, objasnivši da je cijelo vrijeme u sprječavanju srpske agresije postojala koordinacija diplomacije i vojske.
'U svim instrukcijama koje sam od njega (Tuđmana) dobivao tražilo se pregovaračko rješenje krize i ostvarenje svih triju ciljeva', dodao je.
Tuđman je, kako je istaknuo bivši pomoćnik ministra vanjskih poslova, savjetnik predsjednika za nacionalnu sigurnost i hrvatski veleposlanik pri UN-u u Ženevi, 'uvijek vodio računa da će rat jednog dana završiti i da će Hrvatska prije ili poslije morati biti dio integrirane Europe, tj. zapadnog svijeta'.
'Pri donošenju bilo koje odluke uvijek bi uzimao u obzir stav međunarodne zajednice', kazao je i dodao da je 'Hrvatska svaki put stala kad je stav međunarodne zajednice bio da se ne poduzimaju vojne akcije'.
'Da je SAD bio protiv 'Oluje', Tuđman bi operaciju zaustavio. Najeklatantniji primjer je zaustavljanje vojne akcije prema Banjoj Luci', posvjedočio je Žužul i objasnio da je za Tuđmana to bila 'teška odluka'.
Žužul je, osvrnuvši se i na sjednicu VONS-a od 3. kolovoza 1995. kad je odlučeno o vojnoredarstvenoj akciji 'Oluji' nakon propasti mirovnih pregovora u Ženevi, istaknuo da bi je Tuđman zaustavio da je SAD bio protiv. Prije sjednice VONS-a Tuđman se sastao s američkim veleposlanikom Peterom Galbraithom koji je rekao da će u slučaju vojne operacije biti ugroženi američko-hrvatski bilateralni odnosi, dodao je Žužul.
'Činilo mi se da Galbraith dodaje dijelove koji nisu dolazili od drugih predstavnika SAD-a...Moj je dojam da je htio osobno pridonijeti mirovnom planu', ocijenio je Žužul.
Žužul je također posvjedočio da nikada nije čuo za plan protjerivanja Srba te da je Tuđman shvaćao koliko je važno da se u bilo kojoj vojnoj operaciji mora osigurati disciplina borbenih snaga na terenu kako bi se prema civilima i ratnim zarobljenicima postupalo maksimalno pažljivo.
'Nikad nisam čuo ili dobio instukcije koje bi vodile protjerivanju civila iz Hrvatske', kazao je Žužul.
Što se tiče slučajeva pljačka i paleža nakon 'Oluje', rekao je da je u državnom vrhu vladala 'zabrinutost, ali nikad odobravanje'.
U iskazu Žužul je izrazio uvjerenje da su sve operacije 1995., 'Ljeto 95.', 'Oluja', 'Maestral', 'Južni potez', stvorile uvjete za mirovne pregovore u Daytonu i mirnu reintegraciju istočne Slavonije, bez 'ijedne prolivene kapi krvi'.
Također je kazao da je sve što je čuo o generalu Gotovini bilo 'pohvalno'.
'Ništa nisam čuo što bi bilo kontradiktorno u vezi s tom ocjenom', zaključio je Žužul.
Na današnjoj je raspravi Žužul govorio i o zajedničkoj operaciji HV-a, HVO-a i Armije BiH u bihaćkom džepu i dogovoru u Splitu na kojem je general Gotovina izabran za zapovjednika združenih snaga.
Po njegovim riječima, SAD je tu akciju smatrao 'nužnom' i o njoj je bila izviješćena cijela međunarodna zajednica.
Pošto je predsjedatelj sudac Alphons Orie upozorio Kehoea da nepotrebno troši vrijeme, glavno ispitivanje svjedoka je završilo prije očekivanog. Tužitelj koji je počeo protuispitivanje zapeo je u svom postupku pa je Orie odlučio da ga ne 'podvrgava mučenju', te zato službeno protuispitivanje svjedoka počinje u utorak.
U petak je svoje trodnevno svjedočenje završila Vesna Škare-Ožbolt, kao druga svjedokinja obrane generala Gotovine. Škare-Ožbolt je ustvrdila da je Oluja bila neminovna te da nije postojao nikakav plan protjerivanja hrvatskih Srba. Bosanski Hrvati u njihove su kuće naseljavani samo zato što nije bilo prostora za nove izbjeglice. Napomenula je da je i tadašnji predsjednik Franjo Tuđman bio ljutit i ogorčen nad zločinima nakon Oluje te da je procesuirano oko 2000 osoba s hrvatske strane.
Prije njezina iskaza, dvodnevno svjedočenje dovršio je Slobodan Lazarević, nekadašnji jugoslavenski kontraobavještajac i oficir tzv. krajinske vojske.
Lazarević je rekao da su krajinske vlasti uoči Oluje namjerno i smišljeno među srpskim civilima širile strah od dolaska hrvatskih snaga kako bi oni napustili tada okupirana hrvatska područja te se, prema planu tadašnjeg Beograda, naselili na Kosovu.
Vijeće Haškog suda obrani trojice generala je dodijelilo 210 sati za izvođenje ukupno 135 svjedoka
Obrani generala Ante Gotovine, koja ima najviše svjedoka, čak 67, dodijeljeno je 90 sati za izvođenje dokaza, odvjetnici generala Mladena Markača su dobili 75 sati za ispitivanje 26 svjedoka, a Čermakova obrana će morati u 45 sati ispitati 42 svjedoka.
