MIKLENIĆ LAMENTIRA O GENERALIMA

Oslobađajuća presuda plod je molitve, posta i žrtve

21.11.2012 u 12:36

Bionic
Reading

Katolički tjednik ‘Glas Koncila’ u komentaru novoga broja piše da je odluka Međunarodnog kaznenog suda o oslobađanju hrvatskih generala Ante Gotovine i Mladena Markača, kao i ono što sve ona implicira, iznimno važno ne samo za njih osobno, branitelje i Hrvatsku, ni samo za međunarodne odnose, nego i za mnoga područja društvenog i javnog života u budućnosti.

U uredničkome komentaru ‘Čas zaokreta za državnu politiku’ Ivan Miklenić ocjenjuje da je radost do ushićenja po čitavoj Hrvatskoj, koja se može mjeriti s ushićenjem s kojim je dočekan završetak ‘Oluje’, znak da politika koja je odbacivala predsjednika Tuđmana, hrvatske generale i branitelje, kao i snažnu samostalnu državu, ne može nikada više biti državna politika.

Oslobađajuća presuda očit je dar Božje dobrote, te se može mjeriti s uspješnom molitvom austrijskih katolika koja je spriječila okupaciju Crvene armije dijela austrijskog teritorija 1945.

Po komentatorovim riječima iz vlasti moraju otići političari koji ne bi bili spremni prilagoditi se bitno novim prilikama, a od sadašnjih vlasti sada se očekuje radikalni zaokret za državotvorno ostvarivanje svih legalnih i legitimnih hrvatskih nacionalnih ciljeva i interesa ili odstupanje. Međunarodna zajednica uvažava Hrvatsku, pa je krajnji čas da je uvažavaju i političari na vlasti u Hrvatskoj, dodaje se u komentaru.

Miklenić drži da je za sadašnjost i budućnost Hrvatske iznimno važno što je antihrvatska politika koja je taocima držala i hrvatsku državu i hrvatski narod i hrvatske branitelje, ali i istinu, pravdu i demokraciju, doživjela poraz na mjerodavnoj međunarodnoj pravnoj i političkoj sceni.

‘Ta je politika sve dosada paralizirala gotovo sve političke stranke i hrvatsko gospodarstvo - namjerno ga pretvarajući u uvozničko umjesto u proizvodno; okupirala je i okovala većinski dio medija, kulture i drugih segmenata društvenog života u Hrvatskoj; jednom riječju namjerno je razarala sve što je hrvatsko’, navodi se u komentaru i dodaje: ‘Budući da haška oslobađajuća presuda znači definitivno i neopozivo međunarodno pravno i političko priznanje samostalne države Hrvatske, kao i potvrdu da je Hrvatska u 'Oluji' legalno i legitimno oslobađala svoj okupirani teritorij - kako bi postupila svaka samostalna država - hrvatska državna politika mora se očistiti od svih antihrvatskih, antidržavotvornih i petokolonaških primjesa’.

Po komentatorovim riječima velikosrpska agresija izazvala je brojne žrtve i na strani napadnutih Hrvata, Bošnjaka i Albanaca, ali i na vlastitoj, srpskoj strani, pa je kucnuo čas da srpska politika konačno preuzme odgovornost za ta nedjela i prestane obmanjivati i optuživati za srpske žrtve koje se nikada ne bi dogodile da nije bilo nasilnog provođenja velikosrpskoga projekta.

‘Haška oslobađajuća presuda ne samo da omogućava nego i nalaže da se pitanje žrtava gleda i vrednuje u objektivnim okolnostima po slijedu kako su događaji tekli, tj. polazeći od uzroka prema posljedicama - što je ujedno i jedini razuman i pravedan pristup’, smatra komentator.

Napominje da je politizacija dijela tužiteljstva Haškoga suda namjerno ignorirala slijed uzrok-posljedica - a tu su politizaciju mazohistički prihvatile i brojne političke stranke, državne strukture i većina medija u Hrvatskoj - a sada oslobađajuća presuda odbacuje to zlobno politikantstvo. Smatra da je nastupio čas da se žrtve doista izjednače i da se sudi baš za svaku žrtvu, ili da se po istim kriterijima omogući abolicija, a žrtvama na drugi način iskaže pijetet koji im kao ljudima pripada.

Oslobađajuća presuda za vjernike, kako navodi Miklenić, plod je molitve, posta i žrtve i očit je dar Božje dobrote, te se može mjeriti s uspješnom molitvom austrijskih katolika koja je spriječila okupaciju Crvene armije dijela austrijskog teritorija 1945.

‘Nikada u dugoj, gotovo tisućljetnoj povijesti zagrebačke katedrale nije se dogodilo da bi vjernici, i to pretežno muškarci (!) spontano u samo 24 sata tri puta popunili katedralu i trg ispred nje; najprije u tjeskobnoj molitvi za Božju pomoć, a onda u dva navrata u iskrenoj zahvalnoj molitvi Bogu koji je uslišio molitve’, navodi komentator.