Hrvatska HEP KRENUO U REALIZACIJU

Kako bi trebao izgledati Zagreb na Savi

Zagreb na Savi, projekt koji je proljetos potaknuo kontroverzne komentare i podijelio profesionalnu javnost, uskoro će krenuti u konkretizaciju - doduše, samo na papiru. U tijeku je izrada preliminarne tehničke dokumentacije koja će pokazati mogućnosti i isplativost projekta

'Kad se pokažu brojke više nećemo špekulirati i moći ćemo sjesti za zajednički stol sa svim stranama u projektu, s podijeljenom stručnom javnosti i građanima te odvagati oprečne stavove i mišljenja', kaže Leo Penović, generalni menadžer u HEP-ovom razvoju višenamjenskih projekata, i dodaje: 'Ključni razlog dosadašnjeg neuspjeha projekta Zagreb na Savi je taj što glavni dionici projekta nikada nisu sjeli za isti stol. Otuda dolaze svi prijepori, zavist, uski strukovni interesi i šumovi u komunikaciji.'

HEP i Hrvatske vode organizirali su tender kojim će krajem listopada odabrati najpovoljnijeg ponuđača za izradu tehničke studije regulacije toka rijeke Save od slovenske granice do Siska. Nakon toga će se pristupiti izradi koja će trajati šest mjeseci pa se rezultati očekuju u travnju 2013. Penović je napomenuo kako su se kontroverze oko projekta dogodile uslijed medijske kakofonije u kojoj se nije moglo razaznati prijedloge Vlade od prijedloga nezavisnih građevinskih stručnjaka pa je tako prijedlog ministra Čačića predoslovno povezan s vizualizacijom koncepta koji izgleda poput Manhattana na Savi. Projekt je primarno hidrotehničke i hidroenergetske prirode: 'Naš posao je riješiti grad Zagreb od opasnosti poplave. Tada nam nasip više neće trebati. Hoće li Zagrepčani nasip ostaviti kakav je danas i uz Savu loviti leptire ili će graditi objekte, ovisi o njima.'

Međutim, arhitektonska javnost te građani i dalje sumnjaju u cjelovitost rješenja i ukazuju na opasnost defanzivne uloge koju igraju arhitektonske strukovne organizacije. Arhitekti koji su 2002. nagrađeni na anketnom natječaju za rješavanje savskog krajolika od Podsuseda do Ivanje Reke slažu se da je Sava 'zelena kičma' cijele regije te se planovi ne mogu raditi bez profesije koja grad sagledava integralno. Zvonimir Prlić koji je zajedno s Markom Milasom i Antom Perišom dobio jednu od tri jednakovrijedne nagrade smatra da jedino arhitektonska struka podrazumijeva gradotvornost ovakvog zahvata u prostoru i zahtijeva da se arhitektonska i urbanistička struka hitno uključe u projekt.

Dalo bi se špekulirati koliko se arhitektonska i urbanistička struka iskazala u obrani gradotvornosti investicija u posljednjih 20 godina, ali je činjenica da je u projektu mnogo nepoznanica, od ekoloških do estetskih. Zoran Hebar, također nagrađeni autor, smatra da su rješenja s velikim akumulacijama i hidrocentralama zapravo gruba hidrotehnička rješenja koja se obično primjenjuju izvan gradova. 'Nije mi jasno zašto ulagati ogromna sredstva u sustav koji neće zadovoljiti ni četvrtinu potrošnje Zagreba, ako možda možemo razmisliti o drugim izvorima energije: sunce, vjetar ili geotermalna energija koju se ne koristi iako su bušotine u Zagrebu izvedene? Jesu li građani svjesni da će hidroelektrane, kako su projektirane, vizualno, ali i funkcionalno, potpuno odsjeći grad od vode i druge obale?'

Ono što najviše zanima građane i poduzetnike je činjenica da je pojas uz rijeku potencijalno građevinsko zemljište. Opasnosti od preizgrađenosti su brojne. Od ugrožavanja vitalnog resursa pitke vode, jer savsko je priobalje glavno vodonosno područje regije, pa do urbanističkih i ekonomskih promašaja poput Sopnice Jelkovec.

Po pitanju procjene veličine građevinskog zemljišta, Leo Penović nas uvjerava da će od 300 ha priobalja, koliko bi se oslobodilo regulacijom savskog toka, samo 100 ha biti građevinsko.

Ni to nije tako malo, jer ako uzmemo ravnalo i kartu grada, to bi bila površina omeđena Ilicom i željeznicom od Draškovićeve do Frankopanske ili gotovo cijelo centralno područje Novog Zagreba s obje strane Avenije Većeslava Holjevca. Drugim riječima, novi grad. Ako pritom odmjerimo populacijske projekcije Zagreba, legitimno je zapitati - tko će tu živjeti?

Arhitekt Hebar tvrdi da građevinari griješe kada predlažu velike gustoće. Predlagati tornjeve i betoniranje savske obale za njega nije prihvatljivo jer to po mjerilu i urbanističkom jeziku nije prikladno rješenje za Zagreb. Arhitekt Milas pak napominje da je aktiviranje Save prilika za urbanističko dovršavanje nekih važnih kontaktnih zona uz Savu jer Zagreb uvijek treba gledati kao sustav te ipak predlaže gustu izgradnju uz Savsku ulicu, pogotovu na njenom prijelazu preko rijeke. 'Savska nije nikad prepoznata kao glavna gradska dijagonala. Na udaljenosti od 50 metara ima dvije pruge, tramvaj i željeznicu, a to dovlači i odvlači radnu snagu i zato bi najviši neboderi u Zagrebu trebali biti u međuprostoru dviju pruga', ističe Milas.

188915,188880,200213,182339
Ni treći laureat na natječaju iz 2002, doajen zagrebačkog urbanizma Radovan Dellale, nije se ustručavao tornjeva, ali samo uz centralnu os koja ide od katedrale preko Mosta slobode. Tako je predlagao gustu izgradnju uz centralni prostor oko Bundeka te je izmjestio hipodrom kako bi na njegovom mjestu predložio mješovitu poslovnu zonu s tornjevima.

Čini se da se arhitekti-urbanisti i građevinari slažu oko nebodera kao tipa gradnje - jer i jednima i drugima očito nisu mrski. Prijepor je nastao oko mjesta gdje ih graditi. U jednome su urbanisti u pravu: građevinski stručnjaci doista nisu razmišljali o cjelini grada kad su popikavali nebodere uz savsku obalu kao da smo u Acapulcu. S druge strane, logika građevinara je razumljiva, u njihovom univerzumu buldožera i miješalica važan je broj, a ne raspored. Možda se zato stječe dojam da su efikasniji od urbanista koji uvijek 'nešto kompliciraju'.

Možda se najveća skrivena slabost ovog projekta nalazi u činjenici da Zagreb nije nikada imao jasnu viziju razvoja na Savi. Kako očekivati da se u projekt uključi grad koji, podijeljen političkim prijeporima, tone u financijski glib? Očito je da gradski uredi koji bi se po opisu posla trebali baviti ovakvim projektima nemaju ni operativnu ingerenciju ni kapacitete. Bolno su toga svjesni i u HEP-u pa se marljivo trude održavati pregovore s Uredom gradonačelnika, ali i s predstavnicima Skupštine i Zagrebačkog holdinga.

Na neki način HEP igra ulogu babice. Dok ostali dionici ne shvate da se radi o mnogostruko vrijednom projektu, oni guraju projekt. Optimizam je velik jer su svjesni da megaprojekti traju dugo i imaju svoje faze. Tako za sada, u prvoj fazi, najveći gradski razvojni projekt nimalo ne opterećuje gradski proračun ni glave onih koji gradom upravljaju. Englezi bi rekli: Zagreb - powered by HEP!
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još