Za poljoprivredu se često kaže kako je proizvodnja pod vedrim nebom, jer ovisi o klimatskim prilikama, ali ponajviše i o tome kako se tlo pripremi. Upravo je kiša, praćena snažnim vjetrom, dva dana natapala oranice poljoprivrednog dobra Vrana nedaleko od Biograda na Moru i svakome od sudionika 59. Svjetskog natjecanja u oranju zadala novi, težak i neočekivan zadatak u pripremanju tla.

No najmanje su marili za buru i kišu koja je ponekad padala i vodoravno. Slegnuli su ramenima, rekli svaki na svom jeziku nešto u stilu 'Božja volja', podesili plugove i mirnom rukom na 'volanu' traktora krenuli zaorati svoju brazdu. Polovica je za svojim traktorima vukla plugove ravnjake, druga premetnjake.

'Kiša je promijenila kompletnu situaciju, jer sve one postavke koje smo trenirali i utrenirali sad doslovno padaju u vodu. Površinski sloj zemlje postao je mokar i blatnjav, a unutarnji je ostao tvrd pa će biti veselo', procijenio je prilike uoči starta Tomislav Kuharić iz Lobora, jedan od dvojice hrvatskih reprezentativaca.

Kolega mu iz reprezentacije Marijo Spudić iz Barilovića samo dodaje: 'Kiša je donijela zanimljivije natjecanje, baš kao kad u Formuli 1 padne kiša pa utrka dobije posve drugi smisao. Pripremali smo se ovdje četiri tjedna, a osvanuo je dan potpuno drukčiji od svih prethodnih', kazao je Spudić.

Marijo i Tomislav na pripreme su stigli još 20. kolovoza i obojica su se potajno nadala postati svjetski prvaci i u svoj Lobor, odnosno Barilović trijumfalno se vratiti na traktoru kao glavnoj nagradi

No za traktore, odnosno ključeve 20.000 eura vrijednih traktora, jednako su bili zainteresirani i drugi, iskusniji i vještiji natjecatelji s kilometrima brazdi iza sebe. Za dar glavnog sponzora – Same Deutz Fahr Žetelica iz Županje beskompromisno su se borili natjecatelji pristigli iz svih dijelova svijeta – od Novog Zelanda i Australije, preko egzotične Kenije, brojnih europskih država, sve do SAD-a i Kanade. Najveći dio dovezao je svoje traktore, no 11 reprezentacija unajmilo je domaće 'bolide'.

Ako je nekome bilo čudno zašto je natjecanje održano nedaleko od Biograda na Moru, a ne u Slavoniji, mnogima je bilo čudnije vidjeti jedine predstavnike Afrike – Marka Kuruija Toroiticha i Simona Otidija Orodija iz Kenije. Uz sve one reprezentacije koje su imale brojne navijače, poput Austrijanaca, Nijemaca ili Šveđana, upravo je tamnoputi dvojac privlačio najviše pozornosti publike.

Nisu se dali smesti, jer i oni imaju poljodjelsku tradiciju, a Kenija je rije 15-ak godina bila domaćin svjetskog skupa orača. Savjesno su orali, pažljivo upravljali traktorom i, na kraju, opravdali poziv i olimpijsko geslo – 'važno je sudjelovati'.

Važno je bilo sudjelovati i brojnim navijačima pristiglim u Biograd na Moru. Posebno su zamijećene ostale danske i švedske obitelji koje su u Hrvatsku dovele i djecu. Navijanje, rekviziti i bojanje lica u nacionalne boje bilo je jednako kao i na svim velikim sportskim natjecanjima.

'Mnogi od njih žive za taj dan pa nije neobično vidjeti kako dolaze cijele obitelji. I svi su fascinirani organizacijom, našim gostoprimstvom i pristupom cijelom događaju. Iz Svjetske oračke organizacije dobili smo najveće priznanje, jer su rekli kako smo podignuli ljestvicu više od svih', ponosan je Luka Čuljak, pomoćnik ministra poljoprivrede za ruralni razvoj i EU fondove.

Upravo je Čuljak autor cjelokupnog programa u Biogradu na Moru, ali i na njivama poljoprivrednog poduzeća Vrana. Začetnik je natjecateljskog oranja u Hrvatskoj i dugogodišnji orački trener. Stvorio je i višestrukog državnog prvaka – Tomislava Kuharića.

Priznaje kako je cjelokupni trošak državu stajao 4,5 milijuna kuna, no i najavljuje kako će brojni sponzori svojim doprinosom taj iznos smanjiti. 'Prvi je put u povijesti natjecanja koje se održava od 1953. da se dodjeljuju nagrade. Pobjednicima idu ključevi traktora. Sâm traktor, zbog kompliciranog prijevoza, doći će im na kućne adrese kasnije', pojasnio je Čuljak.

I Tugomir Majdak, potpredsjednik Svjetske oračke organizacije, s ponosom ističe kako je, unatoč činjenici da je Hrvatska jedna od najmlađih članica asocijacije orača, 'organizacija natjecanja postavljena na najvišem nivou'. 'Svi su zadovoljni i nose pozitivne dojmove iz Hrvatske, a sve su nam reprezentacije potvrdile kako je bilo savršeno', pohvalio se Majdak.

Prije konačne objave rezultata svjetske smotre najboljih orača, posebna su atrakacija bili natjecatelji na prvom državnom natjecanje u oranju konjskom zapregom, vrativši sve u davnu prošlost. Sudjelovalo je devet zaprega iz pet županija, a svakako je najviše aplauza dobila Marija Gudelj iz Zmijavaca, jedina žena među oračima. Baba Mara se ipak nije popela na pobjedničko postolje, pa je prvo mjesto osvojila 'posada' iz Bjelovarsko-bilogorske županije, drugo ekipa iz Krapinsko-zagorska, a treće Splitsko-dalmatinska županija.

Istovremeno, na oračkom 'mundijalu' strogi su suci, prešavši kilometre prvo po strništu, a potom i na travnjaku, donijeli i konačnu presudu – pobjednici su Andrew Mitchell Jr. iz Škotske, u kategoriji ravnjaka, i Yves Thievon iz Francuske koji je za svojim traktorom vukao premetnjak. Hrvatski reprezentativci postigli su odlične rezultate: Tomislav Kuharić bio je osmi, a Marijo Spudić dvanaesti što su najbolji hrvatski rezultati na svim dosadašnjim natjecanjima.

Pobjednici su poznati, gdje putuju traktori također je poznato, a Kanađani već odbrojavaju dane do idućeg Svjetskog natjecanja u oranju. Oldsu u kanadskoj Alberti povjerena je organizacija jubilarnog, 60. 'mundijala' orača. U srpnju iduće godine znat će se jesu li im Biograd na Moru i Hrvatska doista podignuli ljestvicu previsoko.