ALERGIČARI, OPREZ!

Donosimo kartu gdje vreba opasnost od ambrozije

16.09.2012 u 09:31

Bionic
Reading

Stanovnik osječkog naselja Retfala ne može uvjeriti susjeda, vlasnika malog kukuruzišta, da nakon branja kukuruza sve pokosi jer je ambrozija u tom malom polju dostigla visinu kukuruza. Zvao je i čeka komunalnu službu da nemarnom gradskom rataru naredi košnju. Ambrozija se udomaćila po cijelom gradu, pa su kosci komunalnog poduzeća Unikom ovog ljeta kosili 200 tisuća četvornih metara zemljišta izvan redovnog programa održavanja kako bi spriječili širenje ambrozije. Popis glasnogovornice Unikoma Tatjane Elez navodi zemljišta od nekoliko tisuća kvadrata, uz trgovačke centre, ceste, kanale. Osijek nije izuzetak, nego pravilo, dokazuje istraživanje Agronomskog fakulteta u Zagrebu koje je potvrdilo prisutnost ove strane invazivne vrste u gotovo cijeloj Hrvatskoj

Kao da vam netko nepozvan dođe u dvorište, pravi štetu, neugodno miriše i nekontrolirano se razmnožava. Tako ambrozija, otkako je njezine sjemenke početkom 2. svjetskog rata 1940. godine herbolog prof. dr. Josip Kovačević pronašao u sjemenu crvene djeteline iz Pitomače, do danas ova strana invazivna vrsta prodrla je u gotovo svaki kutak Hrvatske. Zakorovljuje poljoprivredne površine, iritira alergičare, konkurira domaćim biljnim vrstama i sije svoje nebrojeno sjeme. Početni polagan pohod, posljednjih desetljeća pretvara se u pravu bioinvaziju. Opisao ju je još Bogoslav Šulek 1879. godine u 'Jugoslavenskom imeniku bilja' nedugo nakon što je prvi put identificirana u Europi gdje je dospjela iz Amerike. Prema znanstvenim radovima, turneju po bivšoj Jugoslaviji otvorila je 1935. godine u selu Osojci blizu Dervente u BiH.

Područja na karti označena zelenim bojama označavaju gdje je potvrđena prisutnost ambrozije. Različite nijanse zelene odnose se na 2004, 2005. i 2006. godinu (ne na gustoću prisutnosti ambrozije!). Žutom bojom označena su područja nije pronađena, a bijelom bojom nepromatrana područja

Najnovija agroekološka i javnozdravstvena istraživanja pokazuju da ambroziji u Hrvatskoj nikada nije bilo bolje i nikada je nije bilo više nego posljednjih godina u svim našim krajevima. Pogoduju joj ekološki uvjeti kontinentalne Hrvatske gdje se udomaćila na poljima određenih gostoljubivih poljoprivrednih kultura – suncokreta, šećerne repe, kukuruza, soje – na zapuštenim zemljištima, uz prometnice i u gradovima. Već je osvojila sjevernu polovicu Jadranske regije i krenula prema jugu razbacujući svoje dugotrajno sjeme što u tlu klijavo ostaje do 35 godina (neki stručnjaci navode i 40 godina).

'Prometnice i transport definitivno omogućavaju raznošenje sjemena na velike udaljenosti. To su obično kamioni ili druga vozila, gdje se sjemenke smjeste na gumama, ceradama i sličnim mjestima i šire duž puta', objašnjava Natalija Galzina, asistentica na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, jedna od autorica trogodišnjeg znanstvenog istraživanja koje je po prvi puta dokazalo prisutnost ove biljne vrste u gotovo svim dijelovima Hrvatske.

Tijekom tri godine, od 2004. do 2006. godine, peteročlani znanstveni tim Agronomskog fakulteta - Natalija Galzina, Klara Barić, Maja Šćepanović, Matija Goršić i Zvonimir Ostojić - napravili su 1.937 procjena u 521 općini u Hrvatskoj, što je 84 posto od ukupnog broja općina. Ambrozija je pronađena u 490 općina, dakle u oko 94 posto promatranih općina. U samo šest posto promatranih općina nije pronađena.

Poznajući ambrozijine ekološke karakteristike znanstvenici su pažnju usmjerili na poljoprivredna zemljišta s ratarskim kulturama (suncokret, kukuruz, šećerna repa i soja), povrtnim (kupus i luk), zapuštena i urbana zemljišta (prometnice, parkirališta, parkovi).

Najbolje je obrađeno kontinentalno područje zemlje, a uz Jadran ambrozije je više na sjevernom dijelu, dok joj prema jugu brojnost opada. Podatke za obalni i otočni dio mnogo je teže prikupiti obzirom na kompleksniji teren i reljef.

'Ambrozija je općenito prisutna u usjevima suncokreta, a nešto manje u šećernoj repi, kukuruzu i soji, za što postoji nekoliko razloga. Zbog botaničke sličnosti ambrozije i suncokreta herbicidi selektivni prema suncokretu iskazuju selektivnost i prema ambroziji, zbog čega je teže suzbijaju. Ali s ostalim kulturama situacija je drukčija. Za suzbijanje korova, na primjer, u kukuruzu registrirana su 122 herbicida od kojih je nekoliko učinkovitih protiv ambrozije. Zato je ambrozije manje u ovim usjevima, uz pretpostavku da su zadovoljene sve potrebne agrotehničke mjere', objašnjava se u radu.

Zapuštene površine, ako su zahvaćene, onda su zahvaćene kompletno. Duž cesta, željezničkih pruga i autocesta, između naselja i na gradskim neizgrađenim, a devastiranim površinama, ambrozija je svugdje prisutna. Najgore je zaražen panonski dio, između Save i Drave. Očito, riječ je o vrlo opasnoj vrsti što je bio razlog Državnom zavodu za zaštitu prirode proglasi stranom invazivnom vrstom, kao što je to i u cijeloj Europi. Invazivne biljne vrste imaju veliku sposobnost samostalnog razmnožavanja, na velikom području i obično se javljaju u velikoj pokrovnost, a lokalnom okolišu sjajno fiziološki prilagođavaju. Ambrozija je k tome unesena u Europu iz Amerike, pa je zovemo stranom invazivnom vrstom kao i neke druge također na tom popisu.

Ministarstvo poljoprivrede zato je donijelo Naredbu o poduzimanju mjera obveznog uklanjanja ambrozije – Ambrosia artemisiifolia L. 'Vlasnici i korisnici poljoprivrednog obrađenog i neobrađenog zemljišta (vrtova, oranica, livada itd.), šuma i lovišta, ovlaštenici upravljanja vodotocima i kanalima te površinama uz vodotoke i kanale, ovlaštenici upravljanja i održavanja površina uz javne prometnice i željezničke pruge, ovlaštenici upravljanja parkovima i drugim javnim zelenim površinama dužni su provoditi mjere uklanjanja ambrozije', naređuje ministarstvo i još navodi koje su to mjere – agrotehničke, mehaničke i kemijske.

Osim poljoprivrednika, njezinu prisutnost najbolje osjećaju alergičari i astmatičari kada ih u kolovozu i rujnu zasvrbe dišni putovi, zasuze im oči pa stanu naporno kihati i disati. Astmatičari još plućima sviraju dok dišu. Smetaju im visoke razine peludi ambrozije u zraku, čim koncentracija preskoči 30 zrnaca po prostornom metru. A vrijednosti se penju i do 1.683 zrnaca (Virovitica, 29. kolovoza 2007) ili 1.610 zrnaca peludi po kubičnom metru (Osijek, 27. kolovoza 2010. godine).

U osječkom Kliničkom-bolničkom centru liječi se oko 6.500 tisuća alergičara, a prema procjenama alergološke službe, 40 posto oboljelih alergično je na ambroziju. U prošlom članku tportala liječnice KBC Osijek rekle su da je broj alergičnih na ambroziju vjerojatno i veći obzirom na širinu područja koje gravitira centru.
Mjerenja razine peludi u zraka Zavoda za javno zdravstvo u Slavonskom Brodu također potvrđuju sveprisutnost ambrozije u panonskoj Hrvatskoj. Tamo je 28. kolovoza 2010. godine zabilježeno 1.520 peludnih zrnaca po prostornom metru.

'U svim mjestima najveći problem su zapuštena područja, nažalost vrlo brojna. Na tim mjestima ambrozija nesmetano raste i proizvodi svoje sjeme te je izvor peludi koja se zrakom može širiti na velike udaljenosti. U priobalnom dijelu raširenost ambrozije još je uvijek na niskoj razini, ali tijekom tri godine ovog istraživanja i u toj regiji zamjetan je porast prisutnosti', tumači Galzina.


Pozivajući se na ranije monitoringe, studija Agronomskog fakulteta ističe da je u priobalnom dijelu bila prisutna u području PK Vrana, PPK Zadar, PIK Neretva i Istra, u kojoj je problem poznat već duže vrijeme. Također ambrozija je već ranije potvrđena i u Lici, Gorskom kotaru, Primorju, Dalmaciji i Istri.

'U većini promatranih općina prisutne su pojedinačne biljke uglavnom duž prometnica. Prema našem mišljenju, glavni način širenja na tom području su vozila. Naglašavamo da je zadnje godine istraživanja ambrozija pronađena i na mjestima gdje je nije bilo u dvije prethodne godine, primjerice na Krku. Pojedinačne biljke pronađene su u Baškoj, Punatu, Cisti Provoj, Pagu, Opatiji i Malinskoj. Zato je potrebno uspostaviti sustavan monitoring ambrozije i mjere suzbijanja u priobalnom području, pogotovo duž prometnica, kako bi se smanjio njen napredak s relativno niskim troškovima', upozoravaju znanstvenici.

'Vrlo je plodonosna. Jedna biljka može proizvesti prosječno od 1.000 do 4.000 sjemenki, ali taj broj može biti i znatno veći, čak do 150 tisuća sjemenki godišnje. Kako sjeme u tlu ostaje vijabilno do 35 čak i više godina. potrebno je sprečavati njezino osjemenjivanje', upozorava Galzina.

Ovisno o ekološkim uvjetima ambrozija može izrasti u stabljike visine od 20 do 90, pa i više od 120 centimetara. Niče rano u proljeće, a vegetacija može trajati oko 150 do 170 dana. Pelud emitira u ljetnim mjesecima, kolovozu i rujnu, sve do prvih mrazova.