Hrvatska ŠTO RADE HRVATSKI INSTITUTI?

Ekonomski stručnjaci bave se inflacijom u Pakistanu, a ne krizom u nas?!

U Ekonomskom institutu znanstvenik objavi 1,1 stručni članak u četiri godine, a Institutu za međunarodne odnose Vlada predlaže da promijeni ime jer se uopće ne bavi međunarodnim odnosima, konstatira Globus u istraživanju rada 25 znanstvenih instituta u Hrvatskoj, nazivajući ih – 'instituti za gubljenje vremena i državnog novca'

Uz glavni zadatak instituta – ostvarivanje sinergije znanstvenog i praktičnog djelovanja u funkciji razvoja zemlje - u posljednje vrijeme iskristaliziralo se rješavanje problema vezanih uz ekonomsku krizu, no u Globusu tvrde da bi 'država bila najsretnija kad bi znanstvenici samo primali plaće i okretali glave od društvenih problema'.

'Osnovna nam je djelatnost provoditi istraživanja od strateškog značenja za zemlju, a to znači i da trebamo pridonijeti osmišljavanju mjera za rješavanje krize i ekonomskih situacija. Nažalost, nositelji politike u našoj zemlji rijetko se sjete da postojimo', kaže Sandra Švaljek, ravnateljica Ekonomskog instituta.

Iz časopisa Ekonomskog instituta uopće se ne da iščitati da je u Hrvatskoj nastupila teška financijska kriza. Kao primjer, novinarka Globusa navodi izdanje 'Privredna kretanja i ekonomska politika'. Tijekom 2009, godinu dana nakon što je nastupila recesija, od 18 objavljenih članaka samo njih se pet bavilo nekim aspektom recesije, a slično se nastavilo i u 2010. godini. Štoviše, iste su se godine znanstvenici Ekonomskog instituta radije bavili temama kao što je, recimo, 'Proračunski deficit, ponuda novca i inflacija: slučaj Pakistana', 'Kupovna orijentacija žena na tržištu odjeće', 'Preferencije banaka prema riziku i njihov utjecaj na ponudu kredita: empirijsko istraživanje u slučaju Republike Makedonije'.

Zašto se znanstvenici u ovom teškom ekonomskom trenutku ne bave istraživanjima te traženjem rješenja za brži izlazak iz postojeće situacije?

Bivša ekonomska savjetnica bivše premijerke Jadranke Kosor, Sandra Švaljek, za Globus je objasnila da je o krizi nezahvalno pisati. 'Jer da biste neki aspekt krize kvalitetno obradili, treba proći neko vrijeme da biste prikupili sve relevantne podatke. Naravno, to je nezahvalno jer bi svatko više volio da se neka bolest istražuje u trenucima kad nastaje, a ne kada je već uznapredovala... Mislim da smo u trenucima krize odigrali najaktivniju moguću ulogu, ali možda smo se u nedostatku materijala ipak mogli snalaziti i nekako drugačije', opravdala se Švaljek.

Pozivajući se na rezultate istraživanja Agencije za znanost i visoko obrazovanje, koja je prošle godine obavila detaljno vrednovanje svih instituta, Globus napominje da su rijetki dobili pozitivne ocjene. Konkretno su se fokusirali na četiri njih pa u eventualnom procesu reakreditacije 'prolaz' ne bi dobili, primjerice, Institut za turizam i Institut za međunarodne odnose.

Najbolje bi prošao Institut za javne financije, dok bi Ekonomski institut dobio tek uvjetno rješenje, odnosno brojne kritike i preporuke. Najviše kritika dobili su zbog znanstvenih radova jer su između 2006. i 2010. godine imali jako nisku znanstvenu produkciju u relevantnim svjetskim ekonomskim časopisima.

Iako su u te četiri godine objavili tek 1,1 znanstveni rad, ironično zvuči podatak da je to velik napredak jer ih u svjetskim bazama uopće nije bilo.

Za jedan od bitnih instituta za Hrvatsku, a riječ je o Institutu za turizam, čak je stigla preporuka da se pripoji Ekonomskom institutu ili da se pretvori u privatnu tvrtku, jer svojim znanstvenim radom ne opravdava sredstva izdvojena iz državnog proračuna.

Kritizira ih se da su se posvetili komercijalnim i tržišnim projektima, a ne znanstvenom radu, pa im je i 'znanstvena produkcija loša, a omjer recenziranih publika po znanstveniku najniži među četiri vrednovana instituta'.

Pozitivnim je ocijenjen rad Instituta za javne financije koji, uz 2,4 milijuna kuna iz državnog proračuna, na komercijalnim projektima godišnje zarađuje još 13 milijuna. Novac koji dobiva od države ne bi mu bio dovoljan, što je moguće opravdanje za pad znanstvene produktivnosti u četiri godine sa 3,1 na 1,3 rada godišnje.

Kad je Institut za međunarodne odnose u pitanju, najveće su zamjerke da se ne bavi međunarodnim odnosima, a ponajmanje hrvatskim pristupanjem Europskoj uniji, jer je Odjel za europske integracije najmanji na tom institutu.

208511,208160,208108,198931
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još