Hrvatska ARŽANSKI DALTONI

'Ili ćemo švercati, ili od gladi umrijeti!'

Mjesec dana od uhićenja Ante Knezovića Milića, kojeg je hrvatska policija nakon kraće potjere lišila slobode zbog šverca mesa preko malograničnih prijelaza, 'mekanih' točaka granice između Republike Hrvatske i BiH, Knezović Milić i njegova četiri sumještanina iz Aržana stali su pred objektive reportera Slobodne Dalmacije da bi ispričali i svoju stranu priče

Odmah na početku, petorka je dala do znanja novinaru Slobodne da se u Aržanu ne mora ni pojavljivati ako vjeruje samo policijskim izvješćima i informacijama koje od njih dobiva na tiskovnim konferencijama, ali da je dobrodošao i fotografirati i pisati ukoliko će korektno prenijeti ono što imaju za reći. Rečeno – učinjeno.

Ante Ljubičić Vodnik, Ivica Ljubičić, Ante Knezović Milić, Ilija Ljubičić i Božo Ljubičić zajedno imaju stotine i stotine, što kaznenih, što prekršajnih prijava za šverc cigareta i mesa, pa čak i drva. Oni tvrde da su na šverc jednostavno prisiljeni, ali da ovako žestok progon definitivno ne zaslužuju.

'Sedam mjeseci sam proveo u istražnom zatvoru, čekajući pravomoćnu presudu, kao da sam čovjeka ubio, a ne cigarete švercao. Ne samo to, već mi nisu ni našli niti jedan fizički dokaz. Ni cigaretu, ni šteku, a kamoli baksu', ljutito je izjavio Ivica Ljubičić, čiju sudbinu dijeli i njegov prezimenjak Ilija, prije pet godina također nepravomoćno osuđen na gotovo dvije godine zatvora.

'Mi ovdje moramo švercati da bismo preživjeli, a ne da bismo se obogatili', rekao je Ilijin brat Ante Ljubičić zvani Vodnik koji slovi, kako prenosi Slobodna, za zvijezdu šverca u aržanskome kraju. 'Neki od nas s kojima sada govorite nemaju ni tuš-kadu ni WC u kući! O kakvom bogaćenju vi govorite, ovo je klasično preživljavanje', ogorčen je Vodnik.
207474,206400,206150,202608 'Ipak, dosadilo mi se vući po sudovima i crnoj kronici kao da sam Mato Oraškić koji je pobio pola sudnice u Zagrebu. I ja i Nikola Knez osuđeni smo bez ikakvih fizičkih dokaza, sve na osnovi praćenja i snimljenih razgovora', rekao je Vodnik, zaključivši: 'Da je ova država uložila u Aržano barem onoliko koliko u praćenje i prisluškivanje i fizičko maltretiranje njegovih mještana, Aržano bi procvao!'

Istom retorikom, ali još direktnije, reporteru Slobodne se povjerio Božo Ljubičić: 'Ili ću švercati i riskirati zatvor ili moja djeca neće imati što jesti! A nedavno je jedan policajac, gotovo pa dječak, uperio drhtavim rukama i pištolj u mene, rekavši da će nas uništiti, uhvatili nas s robom ili ne, nevažno je', rekao je Božo, zaključivši da se u kraju gdje od 400 stanovnika radi jedva njih pedesetak čovjek mora ili snaći ili od gladi skapati.

S koliko zrna soli uzeti idući primjer, na čitateljima je, ali ako je istina, onda ove ljude, ma koliko griješili, progone i kažnjavaju još gori od njih. Naime, Ante Knezović Milić prisjetio se (ne)zgode s lokalnim policajcem.

'Zaustavio me je dok sam neregistriranim traktorom vozio kroz Aržano i naplatio mi za to kaznu, a za drva koja sam usikao u svojoj ogradi je pisao prijavu da su švercana iz Bosne. Dan ranije sam i njemu dotjerao njegova drva iz ograde do moje – tada nije ništa pisao', kroz smijeh je ispričao Ante Knezović Milić.

Smijući se uglas sva petorica, poručili su veterinarskim državnim inspekcijama i policiji: 'Svih onih šest tona mesa koje ste u protekle četiri godine zaplijenili od ljudi donesite u Aržano. Sve ćemo pojesti mi i naša djeca, pa neka se otrujemo!'
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još