Glumica Anja Šovagović Despot, ili možda neko drugo ime na poziciji ključne HDZ-ove osobe za kulturu i umjetnost, trebala bi postati posljednja kockica u mozaiku ukupno 23 stranačka odbora najjače oporbene stranke. Tomislav Karamarko svoj 'kabinet' još ne naziva 'vladom u sjeni' niti izlazi s imenima, no posve je jasno što je cilj njihovog angažiranja.

Politolog Višeslav Raos ukazuje da je Karamarko HDZ-ove odbore 'posložio kao saborske odbore, a ne kao ministarstva' te smatra da se 'kroz 'vladu u sjeni' ne prepoznaje samo njegov plan kako kontrirati Vladi i kritizirati je kao oporba, nego je to i u funkciji homogenizacije stranke'.

Imena o kojima se kalkulira vidi kao 'zanimljiv miks', no i nagovještava da je 'jasno da će se ti ljudi mijenjati, odnosno da svi koji se spominju neće biti i oni koje će HDZ na idućim izborima istaknuti kao svoje uzdanice, nego će vjerojatno biti dosta preslagivanja'.

'Iz prošle vlade prepoznajemo dva imena – Dražena Bošnjakovića i Radovana Fuchsa. Za Fuchsa je to malo začuđujuće, ne zato što ne bi bio blizak novom predsjedniku stranke, nego je teško da se baš mogao istaknuti u kratkom ministarskom mandatu, pa je opet dobio šansu', kaže Raos.

Interesantno mu je rješenje angažiranje Gorana Marića na čelu stranačkog odbora za financije, pa podsjeća da je 'on u vrijeme HDZ-ove Vlade bio svojevrsna oporba unutar stranke i čovjek koji je često govorio druge stvari nego ministri Šuker i Dalić'. 'To može biti pozitivan znak da je dao šansu nekome tko, po mom mišljenju, misli svojom glavom', navodi Raos.

Neka druga rješenja ga začuđuju, pa tako i ime Dubravke Šuice koja bi se navodno trebala posvetiti vanjskim poslovima. Napominje da je Karamarko imao i druga imena, koja dolaze iz diplomacije i profilirala su se kroz pregovore s EU-om, poput Andreja Plenkovića, Gordana Jandrokovića, pa i Davora Ive Stiera.

'Dao je to mjesto Dubravki Šuici koja je izgubila lokalne izbore u Dubrovniku i koja jedno vrijeme baš nije više bila u vrhu stranke. Čini se da joj je tu poziciju dao kako bi se više učvrstio na jugu, ali i da je podupre u srazu s Androm Vlahušićem na lokalnim izborima, a ne zato što na nju računa kao na ministricu vanjskih poslova', procjenjuje Raos.

Ukazuje na činjenicu i da na poziciji osobe zadužene za zdravstvo nema Darka Milinovića, 'nego se profilira Ante Ćorušić', kao i to da su predloženi ljudi 's lokalne razine' poput Olega Butkovića (promet i veze), Zlatka Ževrnje (gospodarstvo), pa i Josipe Rimac (lokalna samouprava).

'Izgleda i da Karamarko, kako je i najavljivao, igra na tu kartu nacionalnog, ali i na kartu dijaspore, pa je gurnuo neke ljude poput Milana Kovača, pričajući kako će jačati vezu s HDZ-om izvan zemlje. Nije svejedno ni što je stavio Željka Dilbera i organizirao team-building u Pakoštanama', secira dalje Raos.

I Raosov stariji kolega, politički analitičar Jaroslav Pecnik, ocjenjuje da Karamarko sebi 'osigurava jaku ekipu i potporu jer stvari u HDZ-u još uvijek očito nisu definirane'. Po njemu, 'sve dok traje suđenje za Fimi mediju, HDZ teško da se može konsolidirati'.

'Više mu može pomoći teška ekonomska situacija u kojoj se Hrvatska nalazi, nesposobnost Vlade, Čačićev bahat i arogantan pristup, priča oko Pelješkog mosta, svih tih teritorijalnih (ne)ustupaka... Drugim riječima – nesposobnost Vlade koja se ne zna na prvi način postaviti prema državnim problemima, onome što HDZ naziva nacionalnim interesom, ide u prilog Karamarku i zato ide na unutarnje jačanje', kaže Pecnik.

Navodi i da su u HDZ-u svjesni da zbog bremena prošlosti njihove riječi ni u Saboru ni u javnosti 'nemaju neku posebnu težinu jer još uvijek kod ljudi koji razmišljaju postoji svijest da HDZ nema pravo pričati o moralu'.

'Slabosti Vlade i njihova nesređenost, čak i pacerska pozicija u mnogim stvarima, HDZ-u ide u prilog i zato je 'vlada u sjeni' sastavljena upravo zbog 'pokazivanja mišića' onima koji se u stranci još uvijek nisu priklonili Karamarku', upozorava Pecnik navodeći da 'uvijek postoje ambiciozni poput Milana Kujundžića ili Drage Prgometa, pa i Vladimira Šeksa koji je marginaliziran, ali ima svoje igrače'.

Za Pecnika je formiranje 'vlade u sjeni' zapravo sastavljanje ekipe ljudi koja će biti odana Karamarku i koja će provoditi njegovu politiku. 'Mnogi koji su mu pretrčali, a takvih je bilo, sad žele naplatiti svoje. Očito im to neće uspjeti jer Karamarko je ipak policajac i nije blesav – neće uzeti one koji stalno pretrčavaju, nego koji su mu bitni', kaže Pecnik.

Ipak mu je HDZ-ova ideja 'igranje politike' jer nije dovoljno 'mahati porukama da prate što vlast radi, da su nesposobni, da imaju alternativu, očekujući nove izbore...'. Pecnik kaže da u HDZ-u 'pokušavaju oponašati Britance'. 'Čuli su da se negdje sastavlja 'vlada u sjeni', pa će je i oni sastaviti. No, takva vlada mora imati i alternativne projekte. Osim Pelješkog mosta – nemaju nijedan projekt', upozorava Pecnik.

O 'britanskom modelu' sučeljavanja vladajućih i 'vlade u sjeni', odnosno ministara i onih iz oporbe koji to izborima namjeravaju postati, analitičari se slažu da je tp za hrvatsku političku scenu još daleka budućnost. Dok Višeslav Raos, doduše, napominje da je i Kukuriku koalicija imala svoje kombinacije u predlaganju kandidata za ministre, za sociologa Zorana Malenicu 'vlada u sjeni' kao ideja – načelno nije loša.

'Time bi se možda moglo izbjeći ovo što se dogodilo aktualnoj vladi, odnosno njezinim ministrima, koji kao da nisu bili dovoljno upućeni u određene probleme, pa čak i projekte u pojedinim ministarstvima. Sad im očito treba više vremena da se upoznaju sa situacijom i daju prijedloge', konstatira Malenica.

Stoga Karamarkovim najbližim suradnicima predlaže da, ukoliko na idućim izborima i osvoje vlast, krenu tražiti informacije, ali i da se idućih mjeseci i godina, koliko će sigurno biti članovi 'vlade u sjeni', iskažu s određenim prijedlozima i idejama. 'Sve bi im to pomoglo da se, ukoliko osvoje vlast, brže i lakše prilagode u preuzimanju dužnosti i to bi za politički sustav moglo biti dobro', zaključuje Zoran Malenica.