Hrvatska OTPOR REZANJU TROŠKOVA

Kako radnici iz privatnog sektora gledaju na rat javnih službi s Vladom

'Bili smo solidarni s kolegama iz državnih i javnih službi, jer to je načelo prema kojem sindikati djeluju. No činjenica je da imamo preskupu državu i višak zaposlenih u tom sektoru, što naše gospodarstvo više ne može iznijeti. Mislim da bismo svi trebali sjesti trijeznih glava i dogovoriti se što treba učiniti kako bismo državu izvukli iz katastrofe', ocijenio je Josip Pavić, predsjednik Sindikata zaposlenih u poljoprivredi, prehrambenoj i duhanskoj industriji i vodoprivredi Hrvatske. Sindikati iz tzv. realnog sektora pozorno su ovih dana pratili pregovore svojih kolega iz državnih i javnih službi s Vladom

I predsjednica Sindikata trgovine Hrvatske (STH) Dragica Mišeljić suglasna je s Pavićem da će Vladini potezi utjecati na buduće ponašanje privatnih poslodavaca, iako smatra da bi i sindikati državnih i javnih službi trebali biti svjesniji situacije, navodi Glas Slavonije.

Trećina zaposlenih u RH prima plaću iz proračuna

Prema podacima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, u Hrvatskoj je u ožujku bilo 1,450.000 zaposlenih i 1,215.000 umirovljenika. Od ukupnog broja zaposlenih 475 tisuća otpada na zaposlene u državnom i/ili javnom sektoru (javnoj upravi i državnoj ili lokalnoj administraciji, prosvjeti, visokom obrazovanju, znanstvenim ustanovama, zdravstvu, vojsci, policiji te u javnim i državnim poduzećima), što je više od trećine svih zaposlenih u Hrvatskoj.

'Stvari tu nisu crno-bijele. U situaciji kad novca očito nema, socijalni partneri moraju biti odgovorni. Obje strane moraju snositi dio tereta', poručuje Mišeljić.

Premda sindikati, bez obzira na to jesu li iz državnog ili privatnog sektora, smanjenje postojećih prava i prijetnje otkazima dijele kao krucijalni problem, razlike su ipak veće. Dok sindikati javnih i državnih službi pregovaraju oko božićnica i regresa, oni koji s druge strane pregovaračkog stola imaju privatne poslodavce pokušavaju zadržati 'beneficije' poput polusatne stanke za užinu i putnih troškova.

'Kolege iz javnih sindikata žale se da su radnici od 2004. određena prava dobivali bez pravne osnove.

U privatnom je sektoru nemoguće dobiti nešto što poslodavci nisu prisiljeni platiti. Posljednjih deset godina najveće pritiske na nas čine zbog smanjenja radnih troškova. Dovode nas u situaciju da biramo između otkaza i manjih plaća, a naš je stav da je bolje da što više ljudi prima kakvu-takvu plaću nego da se ostaje bez posla. No nama je u pregovorima pozicija bitno otežana. Ponajprije zbog velikog broja poslodavaca ne možemo se koristiti štrajkom kao najučinkovitijim sredstvom za jačanje pregovaračkih pozicija', dodaje Mišeljić.

Ipak, njezin kolega iz PPDIV-a tvrdi da su oni spremni i na štrajk ako privatni poslodavci na temelju Vladinih rezova krenu u radikalnije zahvate.

'Imamo problem da neki sindikati dio članarina nisu uplaćivali u štrajkaške fondove. PPDIV ima štrajkaški fond i, ako zatreba, bit ćemo spremni. Bez dobre pripreme nema ni štrajka, a mora se računati na posljedice za one koji će se boriti za svoja prava. Ako nema novca, onda na Markov trg ne možete dovesti radnika. U suprotnom bi on morao platiti troškove, a košta i autobus, i sendvič, i voda. Da čovjek ima novca, sigurno ne bi prosvjedovao', objašnjava Pavić.

205465,205456,205463,205421
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još