Hrvatska CIVILNE ŽRTVE DOMOVINSKOG RATA

Žena kojoj su ubili kći nema za sudske troškove pa bi mogla u zatvor

Sedam spotova u kojima sudjeluje sedam osoba, civilnih žrtava Domovinskoga rata, u režiji Andreja Korovljeva, a sve u organizaciji Centra za suočavanje s prošlošću Documenta i u suradnji s udrugama i udruženjima civilnih žrtava rata snimilo je materijale koji će se do kraja mjeseca početi vrtjeti po internetskim portalima i televiziji

Iako je rat u Hrvatskoj počeo prije više od 20 i završio prije više od 15 godina, mnogi ljudi oko nas nažalost još ga vode. Da bi preživjeli, noseći sve te godine na duši i tijelu takve ožiljke kao što je brutalno ubojstvo jedine kćerke, seksualno zlostavljanje ili neznanje gdje su u ratnom vihoru završili nestali članovi njihovih obitelji, bore se dan po dan kako sa sobom samima tako i s državom Hrvatskom koja civilima gotovo u pravilu odbija priznati status žrtava rata.

Njihova obespravljenost, nepriznavanje patnji i inertnost institucija od kojih se očekuje priznavanje prava na istinu i pravdu, povod je snimanja serije od sedam spotova u kojima sudjeluje sedam osoba, civilnih žrtava Domovinskoga rata u režiji Andreja Korovljeva.

'Naš kratkoročni cilj nam je potaknuti hrvatske vlasti da se pokrenu s mrtve točke, otpuhnu prašinu sa spisa sudskih postupaka koje su rečene žrtve vodile s državom, i u više od 70 posto slučajeva izgubili, i smjesta otpišu troškove sudskih postupaka koji iznose desetke tisuća kuna, jer su ljudi koji ih trebaju platiti mahom starije osobe s mizernim mirovinama i jednostavno ih nemaju od čega namiriti', rekla je predsjednica Documente Vesna Teršelič naglasivši da se po pitanju civilnih žrtava slobodno možemo ugledati i povesti za primjerom susjedne BiH gdje je ova problematika daleko bolje zakonski regulirana.

Civilne žrtve divljačkog razdruživanja nekadašnje države i njezine jedinstvene braće, članovi obitelji 22.000 ubijenih i više od 1.800 nestalih osoba, žrtve silovanja, zatočenici i zatočenice logora i ljudi čiji su domovi razoreni, pravdu neuspješno traže i bitke vode sa institucijama od kojih očekuju pomoć u priznavanju njihovih patnji i prava.

Mnogi od njih poput Vjere Solar, majke 19-godišnje Ljubice u Sisku brutalno, dum-dum metkom ubijene, sudskim su putem tražili da se otkriju, privedu i kazne oni koji su počinili zločine nad njima i njihovim obiteljima te dobiju zasluženu odštetu za pretrpljene patnje. Međutim, ne samo da su poniženi i rezignirani, već su, zaista, svakoj logici unatoč, usto još i dužni državi platiti to što su se drznuli tražiti pravdu.

'Zar ću morati, zato što nemam za platiti sudske troškove i ja ići sjediti u zatvor s čovjekom koji mi je ubio kćer?' očajna pita hrvatske vlasti Vjera Solar koja je državi u dva spora dužna platiti gotovo sto tisuća kuna sudskih troškova.

Bez obzira na činjenicu da se nije s državom sporila iz zabave već iz neizdržive muke i boli što krivci za ubojstvo njezine kćeri nisu nikada procesuirani za taj zločin, kao ni na to da ima penziju manju od dvije i pol tisuće kuna država traži da se naplati.

'Stavite me u zatvor, ja vas molim, jer ne želim ni slučajno da ova država propadne zbog mog duga prema njoj, a pošto ga financijski nemam načina pokriti, dat ću umjesto novca ovo dana što mi je preostalo od života!' predložila je Milanoviću i ekipi s Markova trga, već ostarjela očajna i od tužnog života koji vodi od toga 17. rujna 1991. vidno premorena Vjera Solar.

Sinopsis za spotove koji će biti 'posloženi' i na televiziju i internet biti pušteni tijekom ovog mjeseca, vrlo je jednostavan i upečatljiv. Nakon što su nadležnim institucijama i medijima u posljednjih 20 godina kao pokvarena ploča već do guše na ponavljali jednog te istog, bezuspješno tragajući za pravdom, sedam civilnih žrtava koji su se odvažili stati pred kamere, ovaj puta u tišini traže svoja prava.

Gledajući netremice u objektiv kamere, samo uz zvuk otkucavanja sata, intenzivno zure u one koji im mogu i moraju pomoći, točno onoliko sekundi koliko godina traje njihovo sporenje s Hrvatskom, tražeći da prepozna i da im prizna pravo na status žrtve bez obzira, ili ako ćemo pravo, baš zato što nisu nosili pušku u ruci, a ni krivi ni dužni nastradali su kao da jesu.

  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još