Hrvatska STAVOVI SREDNJOŠKOLACA

U školama djecu uče da gej nije ok

U istraživanju o stavovima zagrebačkih srednjoškolaca o homoseksualnosti, udruga Queer Zagreb ispitala je učenike devet srednjih škola koji su pokazali manjkavosti našeg obrazovnog sustava kada je riječ o LGTB osobama i njihovim pravima. Tek 0,3 posto ispitanika reklo je da je o homoseksualnosti išta naučilo iz školskog gradiva, a mladima je ključni izvor informacija televizija pa internet

Jedan od standardnih homofobnih stereotipa, koje često možemo čuti u javnosti, jest onaj o homoseksualcima koji su došli zavesti 'našu dragu djecu', što s jedne strane rezultira predrasudama kada je riječ o pravu istospolnih parova da usvajaju djecu, a s druge – barem u Hrvatskoj – promocijom rigidnog i heteropatrijarhalnog svjetonazora kroz školsko gradivo. Da su škole zapravo najzatvorenija mjesta za LGBT osobe, u to su se odlično uvjerili iz udruge Queer Zagreb, koji su i cijeli jedan festival posvetili temi 'Heteronormativnosti djetinjstva'.

Tko je sudjelovao u istraživanju?

Istraživanje Queer Zagreba o stavovima i mišljenjima srednjoškolaca o homoseksualnosti uključivalo je devet zagrebačkih srednjih škola: I. i IX. gimnazija, Tehnička škola Ruđera Boškovića, Geodetska tehnička škola, Obrtnička škola za osobne poslove, Upravna i birotehnička škola, Zdravstveno učilište, Elektrostrojarska obrtnička škola i Ugostiteljsko-turističko učilište. Osam škola je odbilo suradnju, u jednoj s objašnjenjem da 'ne žele povlačiti đavola za rep'. Učenici su morali dobiti suglasnost roditelja da sudjeluju, a od 853 podijeljena formulara samo njih 324, odnosno 38 posto vraćeno je potpisano. Upitnik o homoseksualnosti je ispunilo i 117 profesora, a istraživanje je provedeno od listopada 2011. do siječnja 2012.

Queer je prije nekoliko godina organizirao i zapaženu izložbu o nacističkom progonu homoseksualaca od 1933. do 1945, no kada su Ministarstvu obrazovanja poslali dopis s prijedlogom dovođenja srednjoškolaca na izložbu, našli su se u donekle kafkijanskoj situaciji. MZOŠ, tada pod komandom Dragana Primorca, sačekao je da izložba prođe da bi se uopće očitovao o prijedlogu, a kao temelj odbijenice je priloženo skandalozno objašnjenje Agencije za odgoj i obrazovanje (AOO), u kojem se izložbu opisuje kao heterofobnu! I ovoga puta se udruga Queer Zagreb našla u razmjeni dopisa s Ministarstvom i Agencijom za obrazovanje, nakon što je predložen edukacijski program mladih nazvan 'ZAJEDNO! Protiv homofobije i nasilja u školama', koji se sastoji od sedam tematskih cjelina u trajanju od 14 školskih sati i primarno je namijenjen srednjoškolskoj populaciji.

Ako je suditi po odgovorima nadležnih, koje Queer Zagreb objavljuje kao dio studije, hrvatsko školstvo je i dalje vrlo zatvoreno za LGBT sadržaje. 'Naša premisa bila je da je odgajati djecu u isključivo heteroseksualnom okruženju svojevrsno nasilje prema djeci, jer se na taj način onemogućuje da odrastaju upoznati s različitostima te kasnije robuju vlastitim stereotipima i predrasudama koje koče njihov razvoj. Upravo zato krenuli smo u izradu ovog priručnika – edukacijskog programa koji bi prvi trebao probiti led tabuizirane teme homoseksualnosti u srednjim školama. Taj proboj nije se uspio desiti u zadnjih devet mjeseci, koliko razmjenjujemo dopise s Agencijom za odgoj i obrazovanje i Ministarstvom znanosti, obrazovanja i sporta na temu prihvaćanja ovog programa kao neformalnog programa za rad u srednjim školama, a koji su priloženi na kraju ovog priručnika kao svojevrsni dokumenti vremena', objašnjava Gordan Bosanac iz Queera, koji je najviše radio na tom projektu, zajedno sa stručnim suradnicima, magistrima Amirom Hodžićem i Natašom Bijelić.

Na edukacijski program će se, dakle, morati još čekati, no zato je tportal ekskluzivno na uvid dobio rezultate istraživanja stavova zagrebačkih srednjoškolaca o homoseksualnosti, koje je Queer Zagreb proveo u devet srednjih škola. Rezultati nisu reprezentativni za cijelu Hrvatsku, ističu u Queeru, no definitivno nude zanimljiv putokaz za suzbijanje homofobije. 'Istraživanje je pokazalo da bilo kakva generalizacija srednjoškolaca ne dolazi u obzir. U srednjoškolskim razredima, s više ili manje suživota, odrastaju djeca s izrazito homofobnim stavovima, kao i ona koja - usprkos čitavom obrazovnom sustavu koji im ne pruža dovoljno informacija o seksualnosti općenito - nemaju predrasuda prema seksualnim i rodnim manjinama ili su sami pripadnici te manjine. Upravo taj rezultat pokazuje da u samim školama postoje učenici koji ne žele odrastati u homofobnim i diskriminatornim okruženjima.

Za sada je sve prepušteno njima samima da kroz neformalna druženja, svađe, prijateljstva i neprijateljstva rastaču predrasude svojih vršnjaka o homoseksualnosti', piše Gordan Bosanac u uvodu izvještaja.

Kada je riječ o konkretnim brojevima, interesantno je primijetiti da je najviše negodovanja među ispitanima, preko 70 posto, naišla ideja o dečkima koji se šminkaju. 'Većinu ispitanika u našem uzorku činile su djevojke, oko 64 posto, te 36 posto mladića. Većina učenika i učenica bila je u dobi od 17 i 18 godina, odnosno učenici završnih razreda srednje škole. Prosječna dob ispitanika bila je 16,6 godina. Nešto više od polovine ispitanika (52 posto) pohađa tehničke/strukovne škole, a otprilike ih podjednak broj pohađa gimnazije (26 posto) i obrtničke škole (22 posto) u Zagrebu', stoji u izvještaju, koji možete u cijelosti pročitati ovdje.

40,4 posto učenika izjavilo je da ne poznaje osobno geja ili lezbijku, 21,7 posto ih je čulo da su neke osobe u njihovoj okolini homoseksualne, a 37,9 posto njih kaže da poznaje osobu homoseksualne orijentacije jer su im poznanici, prijatelji ili članovi obitelji. To je pak direktno povezano sa stupnjem homofobije, s obzirom da su oni koji poznaju LGBT osobe najmanje skloni diskriminaciji na osnovi seksualne orijentacije. Najnegativnije reakcije ispitanika izazvale su tri stvari iz upitnika: mladić našminkanih očiju i usana, javni poljubac dvojice mladića i održavanje Povorke ponosa.

U istraživanju se pokazalo da je manji dio učenika bio sudionik homofobnog nasilja nad svojim školskim kolegama, kao i da su tome svjedočili i profesori, koji su također bili dio istraživanja. S duge strane, pozitivna je odlika spremnost većine nastavnog kadra da uči i predaje o homoseksualnosti koja je potpuno isključena iz programa i nevidljiva je u školama.

Stoga izvještaj završava u tonu optimističnih preporuka: 'Podaci ovog istraživanja govore u prilog potrebe za uvođenjem školske edukacije o LGBTIQ pitanjima kako bi se utjecalo na smanjenje homofobije i transfobije među mladima. Pravo na poštivanje i slobodu odabira rodnog identiteta/izražavanja i uvažavanje seksualnog identiteta i orijentacije treba biti polazišna osnova edukacije.'

Potrebno je i poboljšanje kurikuluma, ali je važno obratiti pažnju na 'onaj neformalni dio obrazovnog procesa gdje se učenje odvija putem interakcija različitih aktera u procesu i gdje mladi dobivaju informacije i neformalnim putem. Ta neformalna 'školska klima' trebala bi stvoriti prostor za otvoreno i slobodno izražavanje rodnog identiteta/seksualne orijentacije jer je utvrđena veza između poznavanja i prihvaćanja gej osoba. To bi značilo omogućiti učenicima poznanstva s LGBT osobama, bilo kroz osnaživanje djelatnika škole da ne skrivaju svoju seksualnu orijentaciju, bilo kroz stvaranje uvjeta da LGBTIQ učenici imaju siguran prostor unutar škole kako ne bi morali skrivati svoju seksualnu orijentaciju ili rodni identitet.'

192424,193116,192860,193005
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još