Hrvatska SRETAN 1. SVIBNJA

Cinični praznik: broj 'pravih' radnika spao na manje od pola milijuna

Praznik koji se u nekim boljim vremenima slavio obilnim čašćenjem, plesom i pjesmom, ove godine vjerojatno će biti najturobniji dosad: nema slavlja, ali nema ni velikih prosvjeda. Kako stvari stoje, prosječan hrvatski radnik može slaviti jedino činjenicu da se radnikom uopće može nazvati

Brojke su neumoljive: u zemlji s gotovo četiri i pol milijuna stanovnika, zaposleno ih je manje od milijun i pol - točno 1,468.000. Oduzmu li se poljoprivrednici i obrtnici, brojka pada na 1,113.687 zaposlenih. Od te brojke, u realnom sektoru - dakle, mimo javne uprave i državnih tvrtki - radi manje od pola milijuna ljudi. A i njih je sve manje: od 20 tisuća novih nezaposlenih od početka ove godine, golema (u ožujku čak 12.400!) većina na Burzu rada prijavila se upravo iz prerađivačke industrije i građevinarstva.

Na pomor radničke klase u Hrvatskoj upućuju apsolutno svi podaci, od prosječne isplaćene plaće (koja je oko tisuću i pol kuna manja od primanja u javnoj upravi) do omjera broja zaposlenih i umirovljenika: u samo dva desetljeća broj radnika gotovo se izjednačio s brojem penzionera, 3:1 na 1,19:1. Sumorni podaci govore da na Praznik rada 2012. godine između 18 i 24 tisuće radnika radi bez plaće, da se za njih najmanje 100 tisuća ne uplaćuju doprinosi za mirovine, a da ih se još najmanje 34 tisuće nalazi u 55 tisuća tvrtki koje su u blokadi preko godinu dana. Dakle, sve što bi najnovijim mjerama Vlade trebali dobiti jest - radnu knjižicu u ruke.

Danas hrvatski radnik (dakle onaj koji nešto stvarno proizvodi ili prodaje mimo države) ima oko 700 kuna manju plaću od državnog prosjeka, koji je po službenim podacima 5463 kune. Ne popravljaju ga čak ni zaposleni u školstvu i znanosti, redom visokoobrazovani, koji primaju otprilike toliko, no zato se u javnoj upravi mogu pohvaliti s plaćama od 6231 kunu. U cijeloj državi iznadprosječne plaće isplaćuju se tek u Zagrebu i Primorsko-goranskoj županiji, dok radnici koji posao traže, recimo, u Splitu, u startu mogu očekivati barem 14 posto manja primanja.

'Radi se o nepravdama, posebno u odnosu javnog i realnog sektora. A i sama država ništa nije učinila da bi svojim građanima osigurala minimum sigurnosti: prije samo nekoliko mjeseci odobravala je pozajmice tvrtkama, pa su tako u Dalmacijavinu, Bizovačkim toplicama ili Adriachemu radnici dobili plaće u netto iznosu - dakle, ni sama Vlada nije vodila računa o uplati doprinosa. A sada, kada donose nove zakone, situacija se može jedino pogoršati', kaže predsjednik Hrvatske udruge sindikata Ozren Matijašević. Na pitanje što očekuje od današnjih prosvjeda u Zagrebu, odgovorio je jasno: ne očekuje ništa.

'Dajemo građanima priliku da dođu; koliko su svjesni da mogu utjecati na promjene - toliko će ih doći. Kao sindikalist imam mogućnost da nastavim raditi po svome ili pratim ono što narod misli, no među građanima vlada defetizam i nepodnošljiva gromoglasna šutnja. Ja na to ne pristajem. Organizirat ćemo prosvjed i ukazati na probleme, pa makar bili sami', kaže Matijašević.
191009,188579,186983,191003
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još