Hrvatska HRVATI NA RUBU EGZISTENCIJE

Na pomolu nova vrsta PTSP-a - industrijski?!

Gospodarska kriza, pad standarda, nesigurnost, gradovi slučajevi u kojima je više onih koji ne rade nego onih koji imaju posao, konflikti, rast kriminaliteta - jesu li to znakovi koji zvone na uzbunu? Naši sugovornici upozoravaju da je stanje alarmantno, sve navedeno dovodi do stresa, a stres do depresije i psihosomatskih bolesti. Prijeti li nam 'postindustrijski stresni poremećaj'?

ZLATKO MILIŠA
Taj PTSP više ne možemo tretirati samo unutar braniteljske populacije. To postaje opća depresivna klima, posebice u većim gradovima
Najbolji primjer za to su Pučišća na Braču. Kako je nedavno pisala Slobodna Dalmacija, oko stečaja glavnog hranitelja mještana, Jadrankamena, lome se koplja, mještani su se podijelili, napetost se osjeti u zraku, raskol je dubok, a svoje su sukobe prenijeli i na djecu. Pučišćanima je u pomoć stigla i psihologinja iz Zagreba da bi ih naučila mirnom dijalogu.

Gruden: Novčana pomoć je kontraproduktivna


Prilagodba novonastalim životnim okolnostima u kojima se nađu oni koji ostaju bez posla i osnovnih prihoda za život, uglavnom ne protječe glatko. 'Takvim je ljudima najmanje efikasno davati novčanu pomoć. Njima treba psihološka pomoć, socijalne službe im trebaju pomoći, no ne novčano. To je kontraproduktivno', smatra psihijatar Vladimir Gruden.

Kaže da je kod nas problem predrasuda vezana za psihološku pomoć: 'Čim se pojavi psiholog ili psihijatar, pojavi se i odioznost prema tome. Ljudi kažu: Nismo mi ludi. Mi smo tu da to ne postanu, odnosno da ostanu zdravi', pojašnjava.

Pojasnio je da se ekonomske promjene očituju na životnim navikama, a time i na samoj psihi pojedinca. 'Gladan i žedan nitko neće ostati, no ljudi će se morati odreći mnogih navika, zaustaviti svoje ambicije, odreći se uobičajenih odlazaka na more, ispijanja kava. Oni se toga moraju odreći a da se pritom ne osjećaju manje vrijednima. Tu počinje stres. Svi mi u sebi imamo sumnje o svojoj vrijednosti, nastojimo se prikazati vrjednijima nego što jesmo, no kada se dogode ovakve životne situacije, tu sumnju ponovno budimo', kaže Gruden. To rezultira depresijom, tjeskobom i psihosomatskim bolestima. Preko depresije i straha dolazimo i do problema u socijalnoj komunikaciji, bježimo iz realnosti u alkohol ili droge, a sukobi s okolinom nisu rijetkost.

Bavite se sobom, nađite hobi, preuzmite inicijativu

Županijske službe za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti odrađuju svoj dio posla. Kako je Vjesnik pisao, u 2010. godini imali su oko 24 tisuće obrada koje su uglavnom vezane uz ovisnost o alkoholu ili drogi. Gruden kaže da bi se uz to trebalo organizirati razna predavanja i radionice kakve sada postoje u školama ili pak u većim poduzećima, gdje se zaposlenike uči kako prevladati stres i razviti komunikaciju.

Gruden preporučuje bavljenje hobijem nakog gubitka posla. 'Na taj način mogu se razviti i sposobnosti koje postupno mogu postati i posao. Imamo puno vremena, umjesto da se dosađujemo, trebamo se početi baviti samiom sobom. Vježbati, trčati, čitati… time ćemo popraviti kvalitetu svoje osobnosti i biti spremniji za mogući novi posao', kaže Gruden i poručuje da je gubitak posla možda dobra prilika da se krene u privatnu inicijativu kao što je čuvanje djece, briga za starije i slično.
187060,173321,188931,187533
Miliša: Egzistencijalna drama postaje fenomen

Socijalni pedagog Zlatko Miliša objašnjava da aktualna gospodarska zbivanja postepeno mijenjaju dosadašnju društvenu matricu. 'Riječ je o stečajnoj generaciji, mladima i njihovim roditeljima koji su se prvi put našli u egzistencijalnim problemima. Nema više paternalizma, kada roditelji financijski pomažu svoju odraslu djecu. Roditelji više nemaju primanja, kreditno su prezaduženi…' kazao je Miliša.

Objasnio je da je gubitak posla i primanja egzistencijalna drama te da je već sada riječ o fenomenu koji dovodi do depresivnih i turobnih raspoloženja. Misli da je krajnji čas da se nešto poduzme, no ne vatrogasnim mjerama, odnosno saniranjem štete, već prevencijom, koja je uvijek jeftinija od lijeka.

Kritizira državu, bivšu i sadašnju vlast, jer nemaju sluha za mlade. 'Nemaju nikakve programe za tu populaciju, ne otvaraju se radionice, centri za mlade, škole života, kao, recimo u Švedskoj gdje se na vrijeme upozorava na egzistencijalne probleme i izazove vremena. U Francuskoj je 700-800 centara za mlade, dok ih u Hrvatskoj možete pobrojati na prste jedne ruke', ogorčen je Miliša.

Krizmanić: Okrenite se prijateljima i rodbini

Iako zagovara uvođenje tzv. kvartovskih psihologa, Mirjana Krizmanić kaže da psihički problemi nakon gubitka posla, zbog prezaduženosti i slično, ne mogu riješiti psiholozi. 'Ovo je državna katastrofa. Psiholozi vam mogu pomoći kada imate problem koji je rješiv, ali za to nemate snage. Egzistencijalni problemi su realne nevolje. Ti ljudi si ne mogu pomoći jer posla nema', smatra poznata psihologinja.

Preporučuje razgovor s prijateljima i rodbinom. To je jedini spas, poručuje, i dodaje da ljudi moraju znati kome se obratiti i gdje mogu dobiti pomoć. 'Ja da me netko na cesti pita, ne bih znala odgovoriti', zaključuje.

Ovdje možete pogledati popis Službi za prevenciju ovisnosti i zaštitu mentalnog zdravlja.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još