U svom demantiju istaknuli su kako je pojedinim netočnim navodima iznesenim u predmetnom članku tvrtki Optimarisk, ali i Gradu Varaždinu nanesena je šteta.

Sukladno odredbama Zakona o medijima demanti objavljujemo u cijelosti.

Istina o Optimarisku je ta da je jedini član Uprave društva Optimarisk Leo Šunjić. Vlasničku strukturu društva čine: trgovačko društvo SOFT-CON d.o.o., Dražen Pavličević i Leo Šunjić, a da provizija brokerima ne iznosi, kako navodite, od 10 do 20 posto, već od 6 do 15 posto.

Nekoliko činjenica o odnosu Grada Varaždina i tvrtke Optimarisk. Ugovor o poslovnoj suradnji s Optimariskom kao i ovlaštenje u ime Grada Varaždina još je 1.10.2007. godine potpisao tadašnji gradonačelnik Ivan Čehok. Nažalost, poslovna suradnja nije ostvarena u mjeri u kojoj su htjele obje ugovorne strane. Pretpostavljam da je posrijedi bio veliki otpor unutar javnih ustanova i povezanih društava. Danas svi znamo epilog. Grad Varaždin, sukladno aktualnoj situaciji u državi i gospodarstvu u cjelini, a svjestan potrebe kvalitetnog upravljanja budžetom Grada, stoga legitimno traži rješenja kako bi uz značajno manje prihode smanjio i rashodovne stavke od kojih je svakako značajna i stavka osiguranja. Razumljiva je stoga odluka gradskih vlasti da posao osiguranja prepusti brokeru jer je to uobičajena praksa u zapadnom svijetu, ali sve češća i u Hrvatskoj: od županija, preko Zagrebačkog holdinga kao najvećeg javnog poduzeća u zemlji pa do cijelog niza tvrtki u državnom vlasništvu.

Svakako zbog cijenjenog čitateljstva i naših klijenata treba spomenuti slijedeće: Zakon o javnoj nabavi (ZJN) u članku 129. predviđa da za nabavu male vrijednosti postoji mogućnost da se u slučajevima kada je procijenjena vrijednost nabave do 70.000 kuna bez poreza na dodanu vrijednost, mogu provoditi postupci javne nabave propisani ovim Zakonom. Dakle, javni naručitelj u tom slučaju ima na raspolaganju sve postupke javne nabave predviđene ZJN pa i pregovarački postupak.

Izračun procijenjene vrijednosti nabave temelji se na ukupnom iznosu nabave, bez poreza na dodanu vrijednost. Pri tome naručitelj mora uzeti u obzir ukupnu vrijednost nabave, koja uključuje sve opcije i moguća produženja ugovora.

Sukladno članku 259. stavcima 2. i 4. Zakona o osiguranju izričito se propisuje da se provizija za usluge posredovanja u osiguranju ne može naplatiti od obje strane. Društvo za posredovanje u osiguranju, odnosno posrednik u osiguranju nema pravo od ugovaratelja osiguranja, odnosno osiguranika (za potrebe ovog mišljenja, dalje u tekstu: 'naručitelj') zahtijevati plaćanje provizije ili kakvu drugu naplatu osim ako nisu ugovorom izričito pismeno ugovorili drugačije. Dakle, Zakon o osiguranju prvenstveno predviđa da naknadu za takve usluge snosi osiguratelj. Tek ukoliko je ugovoreno drukčije, troškove navedenih usluga snosi naručitelj, a društvo za posredovanje, odnosno posrednik u osiguranju ne može od osiguravatelja zahtijevati proviziju ili kakvu drugu naplatu po istom ugovoru.

Napominjemo da ne samo da Zakon o osiguranju predviđa kao osnovno pravilo da osiguratelj snosi troškove takvih usluga, već je i u praksi uobičajeno da se naknada za pružanje usluga posredovanja u osiguranju naplaćuje izravno od odabranog osiguratelja. Nadalje, u praksi je uobičajeno da iznos premije koju naplaćuje osiguravatelj ne ovisi o činjenici da li je ugovor o osiguranju sklopljen posredovanjem brokera ili direktno s osiguranikom, pa bi se slijedom navedenog moglo tumačiti da s obzirom da takva usluga u cijelosti tereti odabranog i za naručitelja najpovoljnijeg osiguratelja da je takva usluga za naručitelja besplatna te da ugovaranje iste podliježe propisima o nabavi male vrijednosti.

Dakle, obveznici primjene odredaba ZJN mogu se koristiti uslugama posrednika u osiguranju te usluge mogu biti na teret osiguravajućeg društva, ali isključivo ako se pri tome može osigurati da takav angažman posrednika u osiguranju u postupku javne nabave nema učinke sprječavanja tržišnog natjecanja.

I na kraju, u očekivanju objave ovog demantija te ovim načinom umanjena štete koja je neosporno nastala za tvrtku Optimarisk i njene zaposlenike, potrebno je navesti da smo u vrlo kratkom vremenu prikupili dokumentaciju kako bi kad se za to stvore uvjeti proveli postupak javne nabave za osigurateljne potrebe Grada Varaždina i povezanih društava. Na taj način Grad bi trebao po prvi put u svojoj povijesti imati uvid i kontrolu nad rashodovnom stavkom osiguranja, ali i imati stvarnu sliku o tome što jest, a što nije osigurano.