Datum obilježavanja, 21. ožujka, nije odabran slučajno, već simbolizira ono što ovaj genetički poremećaj čini jedinstvenim. Naime, sindrom Down uzrokuje pogrešno razvrstavanje kromosoma tijekom diobe spolnih stanica, tako da se u stanici nađe višak cijelog ili dijela jednog kromosoma. S obzirom da postoje tri kopije 21. kromosoma, regularni tip sindroma Down poznat je i kao 'trisomija 21'. Zašto do toga dolazi, nije poznato, ali se zna da nije nasljedno i da ništa što su roditelji učinili prije ili za vrijeme trudnoće nije uzrok toj pogrešci kod diobe stanica

Dakle, ono važno, što svaki roditelj, i svi koji će to postati, trebaju znati, jest da nisu ničim skrivili to što su dobili dijete s Downovim sindromom. Višak kromosoma koji uzrokuje da se, prema statistikama WHO-a, jedno od 800 djece rodi s ovim poremećajem najčešće se nalazi u jajnoj stanici, a rjeđe u spermijima. Postavljanje dijagnoze Downa u novorođenog djeteta bitno mijenja život roditelja i čitave obitelji. Stoga je važna dobra informiranost o tom poremećaju, poteškoćama koje nosi, izazovima koji obitelj očekuju, kao i podrška šire zajednice.

Kod osoba sa sindromom Down postoji veći rizik od urođenih bolesti ili kasnije pojave nekih bolesti, poput srčanih grešaka, bolesti štitnjače, problema sa sluhom i vidom ili probavnim sustavom i Alzheimerove bolesti. Također, postoji i opasnost od leukemije, a upravo se to se dogodilo obitelji Babić iz Zagreba, čija je najmlađa kći Ana-Marija oboljela od te opake bolesti, no na sreću pravovremenom intervencijom i liječenjem to je sada za njih samo ružna uspomena. Od troje djece, najstariji, Ante i najmlađa kći Ana-Marija imaju Downov sindrom, dok je srednja kći rođena bez ikakvih smetnji i potpuno se normalno razvija

Ilija i Stana Babić i njihovih troje djece hrabra su obitelj koja se ukoštac s Downom uhvatila prije 19 godina, kada im je rođen najstariji sin, a priznaju da ih je neinformiranost, šok, pa čak i razočaranje navelo na trnovit put i puno grešaka kod odgoja svog prvog sina

Život s Downovim sindromom

'Svi roditelji s radošću očekuju malo dijete koje im dolazi, ali očekivanja su uvijek vezana za ono što svatko smatra 'normalnim', i nitko ne očekuje odstupanja od toga. Kad vam se rodi dijete koje je drugačije u bilo kojem pogledu prvo se suočavate s prihvaćanjem toga da je vaše dijete drugačije, a onda i sa svim poteškoćama koje su vezane za sam razvoj djeteta', rekli su nam Ilija i Stana Babić, koji iako nikome nije ugodno o tome govoriti, nikada ne bježe od medija niti skrivaju ili uljepšavaju činjenicu s kojom su se morali pomiriti.

Također, priznali su nam da je strah od toga kako će dijete odrasti, kako će ga primiti okolina, hoće li biti zdravo i kako će ikad živjeti samostalno dugo trajao, kao i prihvaćanje djeteta kakvo jest. Na kraju, pored svih liječnika, logopeda i stručnjaka svih vrsta, upravo su im Ante i Ana-Marija razbili sve predrasude i otvorili im srca.

'Samo time što su živa (bez ikakvog ograničenja ili nametanja savjeta iz okoline), ta djeca tako čisto i bez traženja da im se ljubav vrati dala su nam ono što je najbitnije u životu – naučila su nas kako presjeći svoje granice u mišljenju i kako otvoriti svoje srce. Mislili smo da samo mi njih učimo, ali ustvari su oni učili nas', odgovorili su nam Stana i Ilija na pitanje kako su se pomirili s tim da su im djeca 'posebna'.

Na pitanje što najviše voli jesti, njihov najstariji sin, 19-godišnji Ante, koji je jako pričljiv, artikuliran i otvoren, jednom jedinom rečenicom je rekao sve što o djeci s Downovim sindromom treba znati: 'Volim jesti sve, uopće nije važno! Najvažnije je da smo za ručak lijepo svi za stolom na okupu, mama, tata, sestre i ja, da dodajemo jedni drugima hranu i pričamo.'