Hrvatska ŠUKER I POLANČEC NA SUĐENJU SANADERU

Vremena se mijenjaju, predsjedniče

Još donedavno ga je sa strahopoštovanjem uvijek i svugdje nazivao 'gospodine predsjedniče', 'šefe'... Nikada nije dovodio u pitanje njegove odluke i nikada mu (javno) nije proturječio, pritom naočigled uživajući u moći i značajnoj ulozi ministra financija. Na suđenju zbog odluke za koju je i sam glasovao, Ivan Šuker prvi put se javno suprotstavio Ivi Sanaderu. Svjedočio je i bivši ministar gospodarstva Damir Polančec, no on je, za razliku od Šukera, priznao da je spornu odluku o Ini donio po vlastitoj savjesti

Nekad najbliži suradnici bivšeg premijera Ive Sanadera i najodgovornije osobe za gospodarstvo u HDZ-ovoj Vladi - Ivan Šuker i Damir Polančec - prošloga tjedna imali su priliku na Županijskom sudu u Zagrebu reći svoju istinu o MOL-ovom preuzimanju Ine.  

Prije izlaska pred suca Ivana Turudića, Šuker se zadovoljno prošetao predsobljem sudnice u kojem su sjedili novinari. Sasvim suprotan prizor od prezrivog ignoriranja reportera u vrijeme dok je bio ministar; ovog puta odjednom je žurnaliste veselo gledao u oči i pozdravljao s ležernim 'bok' kao stare frendove... A stari frendovi znaju da kod 'Šukija' nema sredine: ili korpulentna bahatost i samodopadnost ili uvlačenje. Stoga je u predsoblju sudnice odmah zavladalo uvjerenje da će se pred sirovog, a moćnog suca Turudića isfurati kao štene umilni i nevini Šuki. 

Tako je i bilo, premda Šuker - za razliku od Polančeca koji je u slučaju INA-MOL bio osumnjičenik - na sud dolazi praktički neokrznut od sumnji USKOK-a. No situacija je delikatna jer bilo bi se dobro ulizati novom 'šefu' i 'predsjedniku' (predsjedniku vijeća, odnosno sucu) koji će od njega pred TV kamerama tražiti odgovore na vrlo neugodna pitanja: kako je Vlada, u kojoj je i on imao jednu od ključnih uloga, prepustila najveću hrvatsku energetsku kompaniju Inu mađarskom MOL-u? 

Šuker je ispričao da je o izmjeni ugovora s MOL-om prvi put počeo govoriti upravo Ivo Sanader. Kao premijer, iznio je to na sjednici Vlade početkom 2008. godine. Za pregovore s Mađarima osnovano je i povjerenstvo u kojem je i Šuker morao sjediti. Ipak, on se nikada nije pojavio na povjerenstvu, nego je slao svog zamjenika Krešimira Dragića. Razlog izbjegavanja bile su, očito, nesuglasice s Polančecom.  

Sanader je, naime, te godine smijenio Šukera s mjesta šefa nadzornog odbora Ine i na njegovo mjesto postavio Polančeca koji je zatim vodio Povjerenstvo za pregovore s Magyar Olaj. Šuker je priznao da nakon svega nije htio biti ni običan član NO-a Ine. 

Konačna odluka, koja je dovela do prevlasti Mađara u hrvatskoj kompaniji, donesena je na Predsjedništvu HDZ-a u listopadu 2008. godine: 'Sanader je održao uvodni govor u kojemu je pričao o zaštiti hrvatskih interesa i energetskoj samostalnosti, a nakon toga je Polančec prezentirao dotadašnji tijek pregovora s MOL-om. Najavljena je i ključna promjena odnosa snaga u nadzornom odboru, na način da MOL ima pet predstavnika, Vlada tri, a jedan je trebao biti iz redova zaposlenika. Jedini sam ja o tome diskutirao smatrajući da takav sastav nije dobar', prepričao je Šuker uvjeravajući sud da 'formalnog glasovanja tko je za ili protiv nije bilo'.

Damir Polančec svjedočio je, pak, prošlog četvrtka s vidnim iskustvom komuniciranja pred sucem, ali i frustracijama nakupljenim upravo pema sucu Turudiću koji ga je već nepravomoćno osudio na godinu i tri mjeseca zatvora zbog (pre)plaćanja nepotrebne pravne studije u pregovorima s radnicima Borova. 

Polančec je također potvrdio da se o predaji upravljačkih prava MOL-u odlučilo u HDZ-u. Prepričao je kako je vrhušci stranke u power-point prezentaciji sve detaljno objasnio i da su na kraju baš svi uredno digli ruku za izmjene ugovora. Polančec je čak dao Šukeru za pravo potvrdivši da je on jedini postavljao pitanja i raspravljao o ugovoru, ali je na kraju i Šuker ipak glasao potvrdno. 

Šuker je, kako kaže, imao dojam da se 'forsira izmjena ugovora do kraja 2008. godine'. 

Kada ga je kao svjedoka ispitivao sam Ivo Sanader tražeći od njega da pojasni je li mu on naredio da glasuje za izmjenu ugovora, Šuker je iskoristio priliku i suprotstavio se bivšem šefu: 'Da vi niste dali zeleno svjetlo, ne bi ga dao ni uži kabinet! Vi kao uvodničar i Polančec kao predlagatelj, rekli ste da je to spremno za sjednicu Vlade i da su ugovori spremni za usvajanje.'

Tim je riječima Šuker zapravo dokazao da odluke bivšeg šefa nije osporavao, pa čak ni kada je  bila u pitanju tvrtka od energetskog strateškog značaja za zemlju.

Dakle, Šukerovo svjedočanstvo kaže da se odluka o predaji Ine Mađarima donijela u stranci, bez glasovanja, a da se na Vladi, eto, nije red usprotiviti premijeru i predlagatelju. Slijedeći elementarnu logiku, sudac Turudić pitao je zašto se onda uopće održavaju sjednice Vlade, na što je Šuker odgovorio: 'Sjednice Vlade se održavaju zato da se donesu odluke.' 

Spoznaje Damira Polančeca pred sudom uglavnom su slične, a malobrojne razlike ključne: Polančec kaže da su svi znali za što dižu ruku i da su svi jednoglasno izabrali izmjenu ugovora s MOL-om. 'Bilo je situacija kada sam se protivio Sanaderovim zaključcima, ali u ovom slučaju sam postupao iz uvjerenja i mislim da su nacionalni interesi u konačnici zaštićeni', rekao je Polančec.

Dok je Šuker pred sudom često djelovao kao ga govori kao zastupnik HDZ-a, Polančec je djelovao upravo kao bivši osumnjičenik u tom istom postupku. Nekoliko puta je spomenuo šeficu stranke iz koje je izbačen – Jadranku Kosor - koja ga je kao premijerka pozvala na sastanak nakon što je izašao iz istražnog zatvora. Ona se tada Polančecu požalila da ju je baš Sanader natjerao da proda sedam posto Ininih dionica iz Fonda hrvatskih branitelja, što je na kraju dovelo do situacije da MOL ima više od 50 posto dionica. Kasnije je Polančec ipak na neki način stao na Sanaderovu stranu rekavši da Vlada nije imala veze s Fondom hrvatskih branitelja i da je Kosor upravljajući Fondom zakonski imala odriješene ruke. 

Sanader je, podsjetimo, optužen da je od šefa uprave MOL-a Zsolta Hernadija dobio 10 milijuna eura u zamjenu za upravljačka prava u Ini. Kako je Hernadi nedostupan hrvatskom pravosuđu jer Mađari nisu pronašli dovoljno čvrste dokaze da ga predaju, sud će morati presuditi Sanaderu na osnovi drugih svjedoka i snimke iz Marcellina na kojoj se vidi tek da su se Sanader i Hernadi sastali.

Ako gledamo iz kuta dviju tužiteljica iz USKOK-a, Polančec i Šuker dokazali su da je Sanader izrazio jasan stav da želi izmjenu ugovora s MOL-om. Šuker im je svjedok da je odluka donesena bez glasovanja, prave diskusije i potpunog uvida u dokumentaciju, a potvrdio je i da se takva odluka ne bi donijela da on nije dao zeleno svjetlo. 

S druge strane, obrana može reći da nijedan svjedok nije rekao da ga je Ivo Sanader tjerao da glasuje za bilo što. Polančec je sam rekao da je glasovao po savjesti i da su svi koji su odlučivali o izmjeni ugovora s MOL-om bili upućeni. Na pregovorima koji su se vodili s čelnicima MOL-a nije sudjelovao Sanader te je, prema svjedočenju Šukera i Polančeca, poticao komunikaciju ministara na tu temu. Čak je, rekao je Polančec, pred kraj pregovora uključio i Jadranku Kosor kako bi smanjila tenzije između Polančeca i Šukera. O samom primanju mita od Hernadija nitko još nije rekao ni riječi.

'Istina je voda duboka i u njoj se ja neću utopiti', rekao je Polančec pred koju godinu na izlasku iz istražnog zatvora. Hoće li ovu mutnu priču oko MOL-a razbistriti jedini svjedok koji može govoriti o Sanaderovom primanju mita od Hernadija - znat ćemo već u četvrtak. Tada svjedoči Robert Ježić koji je USKOK-u ispričao kako je Sanaderu preko računa svoje tvrtke u Švicarskoj prenio prvu polovicu mita od pet milijuna eura.  Što je s preostalih pet milijuna? Njihova sudbina još se krije u vodi dubokoj.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još