Hrvatska VOĐA MLJEKARA:

'Poticaj od države je naše povijesno pravo'

'Prerađivačka industrija uvozi mlijeko iz zemalja u okruženju koje ne kontroliraju njegovu kvalitetu te iz EU-a. Ono često ne prolazi laboratorijsku analizu pa naši potrošači ne znaju što piju. Naše je mlijeko najviše klase i ne može se usporediti s onim razvodnjenim iz uvoza', ogorčen je bio Branko Zorić, potpredsjednik Hrvatskog saveza udruga proizvođača mlijeka, u emisiji 'Karte na stol' Osječke televizije

'Naravno da sam pitao ministra Jakovinu zašto se to mlijeko ne kontrolira, ali samo je šutio', dodaje Zorić i podsjeća kako im je cijena od 2,43 kune za kilogram mlijeka koliko im nudi najveća domaća prerađivačka tvrtka Dukat neprihvatljiva, jer proizvođačka cijena mlijeka manjih i srednje velikih proizvođača kreće se između 3,60 i četiri kune.

Navodi kako je Dukat u vlasništvu vodećeg svjetskog prerađivača mliječnih proizvoda, Lactalisa pa ima rezervnu varijantu, rezervnu državu i rezervno mlijeko dok on to nema i hoće ostati živjeti u svojoj državi i na svome ognjištu.

'Ako je proizvođačka cijena litre mlijeka kunu ili kunu i pol viša od otkupne, netko mi mora namiriti razliku za milijun litara godišnje, a ona je milijun ili milijun i pol kuna. To, naravno, nitko neće i zato ne pristajemo na tako nisku otkupnu cijenu jer nas ona izravno vodi u propast. Možda će opstati samo pojedine tajkunske farme kupljene za jednu kunu, čiji su vlasnici dobili ogromne površine zemlje i zakup ne plaćaju kao mi 800-900 kuna, nego 200 kuna, pa ne rade u jednakim poslovnim uvjetima kao mi', iznosi gledišta većine proizvođača mlijeka okupljenih u Savezu koji predstavlja 85 posto proizvedenog mlijeka u Hrvatskoj.

Nismo prevaranti, muljatori i neradnici

U Savezu su izračunali da za mirovinsko i zdravstveno osiguranje zaposlenih u proizvodnji mlijeka hrvatski farmeri uplaćuju po 1.700 kuna mjesečno, što za njih stotinjak tisuća iznosi 170 milijuna kuna mjesečno ili 2,04 milijarde godišnje. Odu li na Zavod za zapošljavanje i zatraže socijalnu pomoć, država će im morati plaćati po 1.200 kuna mjesečno, što je ukupno 120 milijuna ili godišnje 1,44 milijarde kuna. Državi je dakle isplativije podržati ih kako bi nastavili proizvoditi i u proračun uplaćivati porez na dobit, dio PDV-a te plaćati dobavljače robe i sirovine, vodu, struju i gorivo, proizvođače stočne hrane, veterinarske usluge, obnavljati opremu i strojeve… A sve to neprestano poskupljuje dok cijena mlijeka pada.

Mljekari
'Cijeli lanac ljudi živi od naše proizvodnje, a o nama se priča kao o prevarantima, muljatorima i neradnicima koji sišu državni proračun. Situacija je obrnuta i mi možemo daleko više proizvoditi i upošljavati ljude nego dosad, a od toga će koristi imati svi – i narod i država.'

Za 50 lipa po litri koje dobiju iz proračuna Zorić tvrdi da nisu poticaj, nego njihovo stečeno povijesno pravo koje će im od polovice iduće godine isplaćivati EU pa to ne ubraja u cijenu mlijeka. Pojašnjava da bi onaj tko bi sada počeo proizvoditi mlijeko ne bi imao pravo na tu naknadu koju uživaju samo oni za koje je to pravo ispregovarano u Bruxellesu prilikom utvrđivanja referentna proizvodnje. Takvo je pravo danas postalo i predmet trgovine.

Neki 'su se preinvestirali'

Zorić kaže da cijenu mlijeka u EU dogovorno utvrđuju udruge proizvođača i prerađivači pa bi tako trebalo biti i u nas. Njima bi odgovaralo da se cijena mlijeka utvrđuje prema prosječnoj cijeni u 27 država EU-a, no ovdje im mljekarska industrija jednostrano odredi cijenu.

'Nekolicini proizvođača daju određene pogodnosti i s njima potpišu nižu cijenu pa onda provode pritisak na nas ostale. Zato smo odredili punomoćnika koji nas predstavlja u pregovorima', kazao je Branko Zorić.

Navodi kako su se oni, za razliku od kolega u EU koji stotinu godina razvijaju poljoprivredna gospodarstva, posljednjih pet godina zadužili do grla. Ukazuje i na povoljnije uvjete kreditiranja u EU, pa tako su mljekari Češkoj dobili kredite uz sedam posto kamata, od čega država pokriva šest, a proizvođači samo jedan posto.

Priznaje i da su neki poljoprivrednici previše investirali, kupili vrhunsku opremu i modernizirali objekte, ali na to ih je poticala vlada govoreći da tako dobiti mlijeko europske kvalitete i visoke higijenske ispravnosti pa će moći konkurirati seljacima iz EU-a.

Zarada se mora poštenije podijeliti!

U HSUPM-u vjeruju kako će njihova pravna služba izboriti povrat razlike do pune cijene koju su dosad dobivali za predano mlijeko i koja se mora poštivati sve dok ne dogovore drugu.

'Prerađivači samo gledaju ekstra profit i ne zanima ih sudbina proizvođača mlijeka. Posljednjih deset godina propalo je 45 tisuća proizvođača, dakle čak tri četvrtine. Tu država mora intervenirati da se zarada poštenije podijeli i građani dobiju kvalitetan proizvod po povoljnoj cijeni, a ne da neki imaju ekstradobit, a seljak ne može živjeti od svoga rada i održavati proizvodnju', predložio je Branko Novak u razgovoru s urednikom emisije Goranom Flauderom.

Spomenuo je i kako smatra velikim propustom njih pedesetak farmera iz Osječko-baranjske županije što svojedobno, kada je bila prilika za to, nisu kupili karlovačku mljekaru Kim.

'Prije dvije godine nas se 12 udružilo u klaster i htjeli smo raditi silose za mlijeko s velikim rostfrei posudama s pasterizatorom pripremajući se za EU kako bismo mlijeko izvozili i punili te kapacitete. Država je tada trebala to poduprijeti, ali jednostavno nije za to imala sluha', zaključio je Zorić.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još