Hrvatska PROBACIJA NA HRVATSKI NAČIN

Trebaju nadzirati pritvorenike, a nemaju ni automobil

Za dva mjeseca u Zagrebu bi 10 'pokusnih' pritvorenika trebalo izići iz Remetinca, a njihov nadzor prvi bi se put provodio preko tzv. narukvica. Riječ je o pilot-projektu Ministarstva pravosuđa u kojem bi se vidjelo koliko je funkcionalan takav oblik nadzora, koji bi u budućnosti trebao dovesti do smanjenja broja zatvorenika i troškova zatvorskog sustava

Za stavljanje narukvica pogodni bi bili prije svega pritvorenici koji su u Remetincu završili zbog opasnosti od bijega, a kako doznaje Vjesnik, među kandidatima su i osobe koje su u pritvoru, odnosno istražnom zatvoru zbog toga što što se nisu odazivale na sudska ročišta.

Probacijski sustav puno je jeftiniji od zatvorskog. Primjerice, sad se sustav alternativnih sankcija (rad za opće dobro i uvjetna osuda sa zaštitnim nadzorom) primjenjuje na oko 1500 osoba, na čemu je angažirano 44 službenika probacije, a istodobno je u zatvorskom sustavu zaposleno oko 3000 službenika koji brinu o nešto više od 5000 zatvorenika. Po zatvoreniku se dnevno troši oko 300 kuna, a ako bi 1000 zatvorenika ušlo u sustav probacije, uštedjelo bi se oko 110 milijuna kuna, kaže Rajić. No za to je potrebno stvoriti preduvjete, jer su u početku potrebna ulaganja u taj sustav kako bi se kasnije postigle uštede.

Uopće nije vjerojatno da narukvice dobiju neka zvučna imena koja u Remetincu završavaju, naprimjer, zbog mogućnosti utjecaja na svjedoke. Naime, osobama koje će biti nadzirane preko narukvica neće biti ograničeni kontakti mobitelima ili internetom. Naprimjer, osoba s narukvicama mogla bi iz sobe u svom domu neometano internetom prebacivati novac s nekog računa na Kajmanske otoke, čime uopće ne bi kršila pravila.

Saša Rajić iz Uprave za probaciju i podršku žrtvama i svjedocima kaže da su u tijeku razgovori s tri tvrtke koje nude potrebnu opremu koja osigurava nadzor preko narukvica, a nije isključeno da će sve te tvrtke dobiti posao u ovom pilot-projektu. Neki su spremni čak i besplatno ponuditi potrebnu opremu, kao svojevrsni promidžbeni potez, a ako se taj projekt nadzora proširi, posao bi dobio najbolji ponuđač, kaže Rajić.

No aparatura je bez ljudi bezvrijedna, jer samo oni mogu alarmirati ako pritvorenik želi pobjeći. Te poslove trebala bi obavljati pravosudna policija, čiji bi službenici 24-satnim dežurstvom provodili nadzor.

Za sve to trebalo bi postojati umreženje, jer u svemu tome treba sudjelovati sud koji određuje okvirne uvjete nadzora, službenici iz probacije i policija koja se mora uključiti u slučaju bijega nadzirane osobe. No stvari mogu zapeti na banalnostima. Nevjerojatno je da nijedan od 10 otvorenih ureda za probaciju u Hrvatskoj nema nijedan službeni automobil, pa ne mogu obilaziti svoje 'klijente'. Apsurdan je primjer iz Bjelovara gdje Ured za probaciju pokriva tri županije, a službeniku trebaju dva dana da javnim prijevozom dođe do nadzirane osobe i riješi slučaj.

U Središnjem uredu Uprave za probaciju i podršku žrtvama nezadovoljni su zbog ovakve situacije jer su im vozila neophodno potrebna, a Središnji državni ured za javnu nabavu ignorirao je njihove zahtjeve za natječaje za tu nabavu.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još