Hrvatska CRKVENI TAVANI U SLAVONIJI

Pronađene porodiljne kolonije šišmiša

Tijekom hladnoća i snijega šišmiši u Slavoniji moraju pronaći prigodno sklonište, a nemaju mnogo izbora. Na potezu od spilje Uviraljke na vrhu Papuka sve do Banova brda u Baranji prirodni podzemni objekti ne postoje ili su za sada nepoznati. Zbog toga šišmiši koriste podrume i tavane u kućama i zgradama, ali tamo se čuvaju zimnice i drva, suše suhomesnati proizvodi i slično. Zato za neke vrste šišmiša, koje žive na ovom području, tavani crkava predstavljaju jedino rješenje tijekom porodiljnog razdoblja, a to je ljeti. Zimi odlaze u nastambe poput šupljih šumskih stabala

Pregledavajući tavane više od stotinu crkava u kontinentalnoj Hrvatskoj znanstvenici Hrvatskog prirodoslovnog muzeja u velikom su broju objekata pronašli ostatke prisustva šišmiša. Međutim, istraživanje biologa Igora Pavlinića, Maje Đaković i Nikole Tvrtkovića pokazuje da neke vrste šišmiša na crkvenim tavanima odgajaju mlade.

Znanstveni trojac prvi puta u Hrvatskoj pronašao je porodiljne kolonije kasnog noćnjaka (znanstveni naziv Eptesicus serotinus), vrste šišmiša za koju u Hrvatskoj do sada nije bilo takvih nalaza. Obje porodiljne kolonije smještene su na tavanima crkava u Orahovici i Feričancima, a jedna trudna ženka šišmiša pronađena je u Zalužnici kod Otočca, iznose u znanstvenom članku objavljenom u posljednjem broju časopisa Natura Croatica.

'Šišmiši u Hrvatskoj hrane se kukcima i tako održavaju njihovu brojnost te su odlični bioindikatori stanja okoliša u kojem žive. Smanjenjem ili nestankom pojedinih populacija na određenom području dolazi do naglog povećanja brojnosti kukaca te posljedično veće štete na usjevima što dalje znači značajno povećanje unosa pesticida u okoliš. Utjecaj šišmiša na ljude isključivo je pozitivan, a s druge strane ljudi i njihov odnos prema okolišu glavni su uzrok ugroženosti i nestanka ovih tajanstvenih i korisnih životinja', objašnjava Pavlinić važnost šišmiša.

Za razliku od Velebita, s mnoštvom podzemnih objekata, šišmišima u Slavoniji za ljetna sklonište preostaju jedino tavani crkava, od kojih je veliki broj nažalost stradao tijekom Domovinskog rata.

'Na gotovo svim crkvama zabilježili smo obnovu na štetu šišmiša i to mrežama kojima se zatvaraju prozračni otvori na tavanima, što onemogućava ulazak šišmiša', rekao je Pavlinić tportalu.

Najčešći su problem mrežice koje se postavljaju na prozračne otvore kao mjera protiv ulaska golubova. Ipak, već mala promjena značajno bi pomogla šišmišima. 'Najjednostavnije je drvenom daskom smanjiti otvor i spriječiti ulazak golubovima, a istovremeno otvoriti ulaz šišmišima. Njima također smetaju golubovi. Pogotovo je to važno u crkvama, tavanima u kojima postoje dokazi da su ih prije zatvaranja koristile porodiljne kolonije šišmiša', objašnjava.

Igor Pavlinić
Zagrađen otvor na tavanu crkve kako bi šišmiše zaštitio od golubova
U 40 posto pregledanih crkava pronađeni su ostaci boravka šišmiša, guano ili ostaci kostiju, ali u samo četiri crkve šišmiša je doista i bilo. Od toga u dvije spomenute crkve živjeli su kasni noćnjaci u kolonijama od deset do dvadeset jediniki. Stručna literatura tvrdi da u srednjoj Europi šišmiši ove vrste mlade odgajaju gotovo isključivo na crkvenim tavanima. U Sloveniji je poznato 12 kolonija, sve na tavanima crkava. Isto je i u Mađarskoj, gdje je u crkvi zabilježena najveća kolonija kasnog noćnjaka s 200 jedinki. Iz ovoga je jasna važnost crkvenih tavana za opstanak ove vrste u Slavoniji i šire.

U Hrvatskoj je zabilježeno 35 vrsta šišmiša raspoređenih u 11 rodova, a prema Zakonu o zaštiti prirode sve vrste strogo su zaštićene zavičajne divlje svojte. U Crvenoj knjizi sisavaca nalazi se 17 vrsta, s različitim stupnjem ugroženosti opstanka, najviše uslijed čovjekova djelovanja. Zakonom je zato zabranjeno ubijanje, ozljeđivanje, hvatanje, uznemirivanje i uzimanje iz prirode. Osim toga, pri obnovi crkava mora se znati da Zakon o zaštiti prirode zabranjuje uništavanje staništa i skloništa na kojem šišmiši zimuju ili se razmnožavaju.

Hrvatska je potpisnica Bernske konvencije o zaštiti europskih divljih vrsta i prirodnih staništa, Bonske konvencije o zaštiti migratornih vrsta divljih životinja te Sporazuma o zaštiti šišmiša u Europi (EUROBATS), koji također štite svih 35 vrsta naših šišmiša.

Državni zavod za zaštitu prirode izdao je publikaciju 'Šišmiši u Hrvatskoj', koja sažima sve važnije informacije o tim zanimljivim životinjama, još uvijek nedovoljno istraženima na našem području.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još