Iako su spremni javno progovoriti o problemu s kojim su se suočili kad su preuzeli diplome, neki i po dvije, vrlo je teško naći nekoga tko će, pod punim imenom i prezimenom, podijeliti svoju muku s javnošću. Upravo tako je i s dvojicom mladih politologa do čije je priče, uz malo sreće i nekoliko pitanja putem društvenih mreža, tportal ipak uspio doći.

Obojica, a u ovoj priči dobit će imena Ivan i Josip, redovito se javljaju na sve natječaje koji budu objavljeni na stranicama Zavoda za zapošljavanje, u Narodnim novinama ili specijaliziranim portalima za traženje posla, no do sada se nije dogodilo da su imali uspjeha. Odbijenice čak nisu ni postojale, a i kad bi dobili obrazloženje, još bi se više razočarali

'Odbijenice koje sam dobio bile su floskule u smislu 'drugi kandidat se bolje uklapa u radni kolektiv' ili sam bio sustavno odgovaran od radnog mjesta tijekom intervjua, pa su mi govorili da to 'možda nije pravo mjesto za mene' ili da mi 'neće biti zanimljivo ili kreativno'. Naravno da ne očekujem da mi prvi posao bude posao iz snova, ali mislim da sam priliku zaslužio', priča politolog Ivan.

Osim politologije u Zagrebu, na kojoj je bio među najboljim studentima, Ivan je stekao i diplomu na političkim znanostima Central European Universityja u Budimpešti, jednom od pet najboljih u Europi.

'Dok sam imao studentska prava, radio sam još nekoliko poslića. Sortirao sam, među ostalim, kuverte za jednu tvrtku koja se bavi dostavama za 18 kuna po satu. Često je u društvu postojala zafrkancija da sam vjerojatno jedini koji s dvije diplome slaže kuverte. Odgovorao sam da ću i s doktoratom, ako do njega dođem, nastaviti s istim poslom', prisjeća se Ivan.

I njegov kolega Josip javlja se na sve one oglase koji budu objavljeni, iako tvrdi da ih ima 'na kapaljku', ali i upozorava da se 'i za ono malo što se objavi traži višegodišnje iskustvo'. Nažalost, mladi ljudi koji nemaju priliku dobiti posao, ne mogu ni steći nikakvo iskustvo.

'Ne polažem nade u natječaje ni njihovu transparentnost. Ipak, i dalje ću mjesecima slati prijave, iako znam da nisam kompetentan po onome što traže i znam da će mi rijetko tko odgovoriti, te se oslanjati na žnjore i veze bez kojih se realno većina mladih diplomanata u današnjoj situaciji može 'slikati'. Odlazak u inozemstvo je također opcija i sve sam joj bliži', upozorava Josip.

Uz napomenu da je nužno osnažiti status politologije u društvu jer 'ima osjećaj da ih je fakultet naprosto izbacio na burzu', ali i prestati s 'favoriziranjem' pravnika i ekonomista, priznaje i da je sam 'nedovoljno aktivan'.

'Dok svakodevno svjedočim hrpi oglasa gdje se, uz već nedostižno radno iskustvo od nekoliko godina, traže dipl.oec. ili dipl.iur., a moja vokacija izaziva podsmijeh, svjestan sam i svoje pasivnosti. No taj je problem prilično raširen u studentskoj populaciji, ali i u cjelokupnom društvu', priznaje Josip.

Za obojicu je, umjesto uzaludnog traženja posla, 'bezbolnija i izglednija' prilika nastavak studiranja. Smatraju to boljom opcijom, jer i ona mjesta koja se mladima nude, vezana su uz administraciju i uredske poslove.

'Usporedbe radi, prijatelji iz Litve koji su studirali sa mnom u Budimpešti zaposleni su u roku od mjesec dana po povratku kući na iznimno visoka mjesta u državnim agencijama i ministarstvima. Kod nas se za takve poslove obvezno traži od tri do pet godina iskustva', požalio se Ivan.

Svjestan je i da se 'više ne može reći 'Eh, da mi bar netko pruži šansu, pa ću se pokazati' te tvrdi da mu je jasno da 'ako sam sebi ne stvori šansu, nitko drugi mu je neće dati'.

Nažalost, Ivan i Josip iz tportalove priče tek su dio onog surovog statističkog pokazatelja o broju nezaposlenih, koji svakodnevno objavljuje Hrvatski zavod za zapošljavanje. Dio su i još strašnijeg upozorenja po kojemu je Hrvatska vrlo blizu Španjolskoj po neslavnom udjelu mladih na 'burzi rada'. Dok je u Hrvatskoj broj mladih u strukturi nezaposlenih na 35 posto od ukupnog broja, Španjolska je iznad 40 posto. Europski prosjek iznosi 20-ak posto.

Brojka nezaposlenih u Hrvatskoj prošloga je tjedna, baš kad su čelnici zemalja članica EU na summitu u Bruxellesu dogovarali izjavu o mjerama za poticanje gospodarskog rasta i zapošljavanja, premašila čak i brojku od 334.000. Na europskom summitu bio je, doduše u svojstvu promatrača, i hrvatski premijer Zoran Milanović. Najavio je određene porezne olakšice za poticaj zapošljavanja mladih te priznao da Hrvatska 'ima problema s nezaposlenošću mladih'.