Hrvatska ODRASTANJE U INSTITUCIJI

Djeca u domovima čak četiri godine čekaju na posvajanje

Nevjerojatno zvuči podatak kako je prosječna duljina boravka djece u domovima u Hrvatskoj četiri godine. Iako se trenutačno država brine za više od tri tisuće djece bez adekvatne roditeljske skrbi, tek je 200-tinjak spremno za posvojenje

Kako bi se ovakvoj poraznoj praksi stalo na kraj, danas je u Dječjem domu Zagreb u Nazorovoj održan sastanak Udruge sudaca za mladež, obiteljskih sudaca i stručnjaka za djecu i mladež i ministrice socijalne skrbi Milankom Opačić. No sudovi su samo dio karike u lancu koji usporava proces posvajanja. Važan dio lanca su centri za socijalnu skrb koji odlučuju o oduzimanju roditeljske skrbi čime se djetetu omogućuje stjecanje nove obitelji.

Odgovornost socijalnih radnika


'Važan je ljudski faktor i odgovornost socijalnih radnika. Onaj tko odlučuje mora snositi i odgovornost… Centri ne pokreću odmah postupak za oduzimanje roditeljskih prava, nekada čekaju, procjenjuju je li djetetu ipak bolje ostati s biološkim roditeljima, nisu sigurni', rekla je Jasna Ćurković Kelava, pomoćnica ministrice i bivša dugogodišnja ravnateljica 'Nazorove'.

A dok centri za socijalnu skrb čekaju, djeca odrastaju u domovima. Tako je od trenutno 200–tinjak djece koja su spremna za posvajanje uglavnom 12, 13-godišnjaci, kojima je institucija zapravo postala dom.

Osim centara za socijalnu skrb, postupak otežu i sudovi, ali i birokracija. 'Roditelji mijenjaju boravište i prebivalište pa su nedostupni ustanovama, a time se mijenja i nadležnost pojedinog centra za socijalnu skrb, a sve to produljuje postupak', rekla je v. d. ravnateljice 'Nazorove' Jelica Belošević.

Golema birokracija i sporo sudstvo


Od 67 djece koliko je trenutačno u ovoj institucije, godišnje se posvoji tek 14, 15. No Kelava kaže kako su statistike svake godine sve gore. Godine 2005. iz 'Nazorove' je posvojeno čak 49 djece.

Lana Peto Kujundžić, predsjednica Udruge sudaca za mladež, obiteljskih sudaca i stručnjaka za djecu i mladež
kaže kako se suci moraju umrežiti s ostalima koji odlučuju o djetetovoj sudbini. Napominje da smo u 21. stoljeću te da se ne moraju sve odluke i rješenja pismeno slati, neke se stvari mogu dogovoriti i riješiti elektronskom poštom ili telefonom. Dodatni problem predstavlja i činjenica da ne postoji specijalizacija za tu vrstu prava. 'Svi rade sve', zaključila je Peto Kujundžić.

Nema baze podataka

Ministrica Opačić ozbiljno se misli baviti ovim problemom. Unutar Ministarstva osnovala je i poseban odjel koji će se baviti posvajanjem i udomiteljstvom. Nakon ovog sastanka sa sucima, namjerava pokrenuti suradnju i s drugim ministarstvima koja utječu na sudbinu djece bez adekvatne roditeljske skrbi. Najveći joj problem trenutačno pak predstavlja nesređena baza podataka za čije su sređivanje njezini prethodnici dignuli kredit od 40 milijuna kuna, no baza profunkcionirala nije. Tako nije poznat točan broj potencijalnih posvojitelja te svaki područni centar za socijalnu skrb ima svoje statistike.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još