Hrvatska ‘INFLACIJA’ KANDIDATA ZA LIDERA OPORBE

‘Bez slobode komuniciranja nema demokratizacije u HDZ-u’

Nakon Jadranke Kosor, kandidaturu za novog predsjednika HDZ-a istaknuo je prvo Tomislav Karamarko, nakon njega i Darko Milinović, a uskoro bi to, po nekim najavama, mogao učiniti i Domagoj Ivan Milošević. Iako ne očekuju da će se dogoditi ‘inflacija’ kandidata za stranačkog predsjednika, politički analitičari ukazuju na to da je dobro za HDZ postojanje više kandidatura, ali i napominju - Jadranka Kosor je zasad u najboljoj poziciji

Kandidati za novog stranačkog predsjednika HDZ-a redom svoje kandidature potvrđuju u medijima, a Jadranka Kosor, koja je to prva i učinila, u blagoj je prednosti, i po rezultatima nekih istraživanja, ali i po samoj činjenici da trenutačno vodi stranku.

‘Jadranka Kosor je trenutno u najkomotnijoj poziciji budući da određuje uvjete novih izbora, a njezinu će percepciju u javnosti odrediti njezini postupci i retorika do izbora’, smatra Damir Jugo i, kao stručnjak za odnose s javnošću, preporučuje Kosorici da bi joj ‘najbolji potez bio - javno podržati sve potencijalne kandidate jer bi tako eventualna pobjeda bila potpuno čista, a pozicija i legitimitet neupitni’.

I po mišljenju političkog analitičara Davora Gjenera ‘veliku prednost u unutarstranačkim izborima još uvijek ima Jadranka Kosor koja je kao aktualna predsjednica u poziciji da određuje kako će se formirati stranačka konvencija’.

‘Svakome tko poznaje unutarstranački život jasno je da odluku o izboru stranačkog vođe donosi stranačko vodstvo, da se bira na konvenciji koja se bira posredno i ključ uspjeha drži onaj tko određuje kako će se birati delegati na konvenciji’, pojašnjava Gjenero.

Na suprotnoj strani stoji Anđelko Milardović koji smatra da je jedna stvar ‘tko stoji bolje i kakav je čiji rejting’, no ukazuje na to da će, ‘kad se otvori izborni proces, svi imati iste startne natjecateljske pozicije, čime Kosor nije u prednosti’.

‘Nitko, ipak, ne bi trebao biti izabran naslijepo, nego bi svaki od kandidata trebao predstaviti svoj program, pa se potom i držati tog programa’, smatra Milardović.

Slično razmišlja i Damir Jugo navodeći da ‘svi kandidati za čelno mjesto HDZ-a trebaju misliti korak unaprijed - predstaviti se članovima stranke, ali i široj javnosti koja im je trenutno manje važna, ali koja ih sve promatra kao premijerske kandidate za četiri godine’.

‘Upravo su Jadranki Kosor korektna komunikacija i odnos s protukandidatima važni i u slučaju poraza. Zašto u krajnost zaoštravati odnos s konkurentima ako joj oni sutra mogu biti nadređeni ili najbliži suradnici’, napominje Jugo.

O pojavi nekih novih kandidata, osim četiri imena koja se zasad provlače, analitičari dvoje, no smatraju da je to korisno za stranku. Anđelko Milardović, čak, pojavu više kandidata vidi kao jedno od temeljnih načela za novi i drukčiji HDZ.

‘Na prvom je mjestu načela demokratizacija te političke stranke, a potom pluralizacija, odnosno pojavljivanje više kandidata s više programa. No bez slobode komuniciranja unutar stranke, kao trećeg načela, neće biti ništa od realizacije dva prethodna načela. Samo su potpuno slobodno komuniciranje i slobodno natjecanje pretpostavke za transformaciju te stranke iz jedne personalne i cezarističke u demokratsku stranku’, procjenjuje Milardović.

Analitičaru Jaroslavu Pecniku ne sviđa se nijedno od ponuđenih rješenja za novog lidera HDZ-a. Slikovito navodi da su ‘svi koji su istaknuli kandidaturu zapravo izašli ispod Sanaderova šinjela, odnosno iz njegovog džepa’.

Ako izgubi, Kosor će proći kao i Željka Antunović

U slučaju poraza na unutarstranačkim izborima, Jadranku Kosor bi, po mišljenju Davora Gjenera, mogla snaći identična sudbina kao i Željku Antunović. ‘Doduše, ostat će saborska zastupnica i potpredsjednica parlamenta. Nakon toga može u političku mirovinu’, procjenjuje Gjenero.

Anđelko Milardović, pak, kaže da se ‘s Jadrankom Kosor neće dogoditi ništa ako izgubi i te izbore jer ostaje potpredsjednica Sabora i u vodstvu svoje stranke’, dok Damir Jugo ima zanimljiv prijedlog.

Uz već predloženu javnu potporu protukandidatima i korektnu komunikaciju, poziva na slučaj Baracka Obame i Hillary Clinton. ‘Na unutarstranačkim izborima bili su ljuti protivnici, a nakon Obamine pobjede najbliži suradnici koji obnašaju dvije najvažnije funkcije u državi’, podsjeća Jugo.

‘Jadranka Kosor je sve svoje izbore do sada izgubila i kao nasljednica je oktroirana. Karamarko je produkt krila koje računa na HDZ ‘tuđmanovske provenijencije’. Milošević bi kao kandidat trebao biti pragmatični tehnokrat, no HDZ nije stranka koja je spremna prihvatiti takvog čovjeka. Milinović je ista priča kao i Kosor, no sve se vrti oko kombinacija s kim je Šeks ili koga podržava Kalmeta’, kaže Pecnik.

HDZ ga danas, kako kaže, podsjeća na SKJ uoči raspada Jugoslavije kad je jedina tadašnja stranka bila podijeljena na republičke partije. ‘Tako se nešto, slikovito rečeno i preneseno, događa u HDZ-u - koliko imate kandidata, toliko imate i struja, pa se one negdje i prepliću’, upozorava Pecnik.

Za budućeg predsjednika HDZ-a predlaže model kojim se prije nekoliko godina poslužio SDP, ‘pronašavši’ Zorana Milanovića, pa i daje, uz neke ograde, vizuru budućeg lidera najjače oporbene stranke.

‘Trebao bi to biti čovjek srednje dobi s političko-poslovnim iskustvom, koji vlada stranih jezicima, a otvoren je prema Europi i ima volju raskrstiti s nasljeđem HDZ-a i patrijarhalno-tradicijskim-nacionalističkim pokrivačem koji se vuče za njima’, predlaže na kraju Jaroslav Pecnik.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još