Hrvatska KRIK I POVIK ZA ZABORAVLJENE

Žrtve mina - gdje su, što rade i što trebaju?

Publikaciju 'Hrvatska dvadeset godina poslije - žrtve mina gdje su, što rade i što trebaju' u kojoj su objavljeni rezultati istraživanja o kvaliteti života 400 stradalnika od mina te iznesena osobna svjedočanstva nekolko stradalnika, danas je u Kući ljudskih prava Zagreb predstavila Udruga za promicanje istih mogućnosti (UPIM) sa Centrom za mirovne studije i Udrugom žrtava mina Karlovačke županije, nastalu kao rezultat jednogodišnjeg rada na istoimenom projektu

Predsjednica UPIM-a Mirjana Dobranović izrazila je nadu da će publikacijom 'otvoriti priču o žrtvama mina koje su na neki način zaboravljene u Hrvatskoj'. Ovog trenutku čak ni ne znamo koji je broj žrtava mina, jer podatci još uvijek nisu sređeni, a publikacija je 'jedan krik, povik da su žrtve mina tu i da za njih treba nešto učiniti', istaknula je.

Dobranović je također kazala kako je 'publikacija zapravo hvale vrijedna dokumentacija o tome da u Hrvatskoj imamo žrtve mina i da moramo činiti sve da njih bude što manje'.

Publikacija je tiskana u 500 primjeraka i bit će poslana na veliki broj adresa - Ured predsjednika, Vladu RH, sva ministarstva, svim političarima.

Dobranović je navela kako su stradalnici od mina još uvijek radno sposobni ali se premalo radi na njihovoj prekvalifikaciji. Oni žele razgovor, njima je potrebna psihosocijalna potpora, kazala je. To znači da bi se više morale uključiti službe koje pružaju razne oblike podrške i pomoći, ali i da bi se same žrtve mina trebale aktivirati da dođu do potrebnih informacija, dodala je.

Predsjednik Udruge žrtava mina Karlovačke županije Mato Lukić, čije je svjedočanstvo također objavljeno u publikaciji, istaknuo je kako su ovim projektom željeli podsjetiti da u Hrvatska još uvijek nisu sva područja razminirana.

Istraživanje objavljeno u publikaciji provela je Agencija za istraživanje tržišta TotusOpinionmeter, a voditeljica istraživanja Maja Labus rekla je kako su ispitali okolnosti stradavanja žrtava mina, adekvatnost medicinske skrbi, ulogu državnih institucija kao i ulogu civilnog društva u životu stradalnika te njihovu kvalitetu života.

Istaknula je kako je kod gotovo svih 400 ispitanika primijećen trend nezadovoljstva, a razlozi za to su višestruki, od državne do lokalne razine, pa do nezainteresiranosti samog stradalnika. Istaknula je kako su stradalnici poprilično loše ocijenili angažman državnih institucija.

'Možemo ovdje iščitati da državne institucije imaju velikog prostora za poboljšati svoj utjecaj i pomoći žrtvama mina u što bržoj integraciji u društvo, a i da lokalne zajednice mogu puno učiniti, jer su rijetke županije u kojima postoje organizirane udruge žrtava mina', rekla je. Ocijenila je kako je slaba inicijativa stradalnika za integraciju u društvo, a kao najveće razloge navodi se fizičku nesposobnost ali i manjak psihosocijalne potpore okoline.

Publikacija je predstavljena u sklopu obilježavanja tjedna Dana ljudskih prava.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još