Osim što je odbio glavnu tvrdnju obitelji da je Kren kažnjen zlouporabom moći tadašnje države za politička kaznena djela, sud je zaključio da iz opsežnog i dokazima dobro potkrijepljenog sudskog spisa proizlazi da je zapovjednik zrakoplovstva u NDH osuđen zbog ratnog zločina koji je i moderna Hrvatska dužna progoniti po pravilima međunarodnog prava.

Krenova obitelj u svom je zahtjevu navela da su presudom prekršena međunarodno priznata načela pravne države i demokratskog društva te da je u suprotnosti s javnim poretkom Republike Hrvatske koji ne poznaje smrtnu kaznu ili konfiskaciju imovine, a pripadanje ustaškoj organizaciji ne smatra kaznenim djelom. Također u zahtjevu je navedeno da Krenu nisu utvrđene otegotne okolnosti koje su bile uvjet za smrtnu kaznu, da presuda prije koje je saslušan samo jedan svjedok nije obrazložena te da mu nije bio osiguran branitelj.

Odlučujući o zahtjevu tročlano sudsko vijeće pribavilo je prvostupanjsku presudu tadašnjeg Okružnog suda za Grad Zagreb, Vrhovnog suda, ali i zapisnike o iskazima svjedoka te naredbe koje je Kren izdavao kao zapovjednik Zračnih snaga NDH.

Uvidom u dokumentaciju utvrđeno je da presuda sadrži obrazloženje i razloge kojima se sud rukovodio u odmjeravanju kazne, kao i da je Krena zastupao izabrani odvjetnik.

No, najveći dio obrazloženja posvećen je odbacivanju tvrdnji Krenove obitelji da je taj pripadnik ustaškog pokreta osuđen jer je imao drugačije političko uvjerenje.

Iako zagrebački suci NDH u obrazloženju opisuju kao fašističku državu u kojoj su zatirani svi demokratski oblici i osobne slobode, za Krenovu su sudbinu bile presudne zapovjedi kojima se koristio u ostvarivanju ratnih ciljeva NDH, ali i ekspanzionističkih ciljeva nacističke Njemačke.

U spisu su tako pronađene Krenove zapovjedi o likvidaciji zarobljenika te bombardiranju brojnih naselja u Hrvatskoj i Bosni u kojima su poginuli neprijateljski vojnici i civili. Također su nađene i zapovjedi temeljem kojih su hrvatski letači slani na istočni front kao ispomoć njemačkoj vojsci.

Iz tih dokaza proizlazi da Kren u ostvarivanju ratnih ciljeva nije birao sredstva 'ukoliko je to opravdavalo cilj reakcionarnog režima kakav je bio u NDH', stoji u obrazloženju.

U pogledu smrtne kazne sudsko vijeće je zauzelo stav da je, obzirom na vremenski odmak i razvoj pravne znanosti, neprimjereno pozivati na pravne standarde i izrečenu kaznu jer bi se 'takvim jednostranim tumačenjem moglo dovesti u pitanje i većinu najznačajnijih postupaka za ratne zločine, primjerice Nirnberški i Tokijski proces u kojem su također izrečene smrtne kazne'.