Skandalozne sudske presude, ali i one koje pokazuju pozitivnu praksu, udruga Dijete razvod postavila je na svoje internetske stranice. Većina njih govori o sudskoj praksi da se djetetu nakon razvoda na najmanju moguću mjeru svede vrijeme koje provodi s roditeljem s kojim ne živi, što je obično otac. Iako prije ni nakon razvoda nije bilo fizičkog ili pak psihičkog zlostavljanja, hrvatsko sudstvo kontakte s drugim roditeljima svodi na minimalno vrijeme od nekoliko sati tjedno
Predsjednica udruge Asenka Kramer kaže da se iz presuda iščitava činjenica da većina sudaca posao odrađuje površno, nemajući interes djeteta na prvom mjestu onako kako to znanost definira, nego se drži stavova koji su vrijedili prije 50 godina.
'Ima i sudaca koji jako dobro odrade svoj posao, no onda centri za socijalnu skrb i ostatak sustava ne poštuju sudsku odluku', kaže Kramer za tportal.
A praksa je sljedeća: nakon razvoda dijete obično ostaje živjeti s majkom. Ako se ne mogu drukčije sami dogovoriti, roditelju s kojim dijete ne živi sud određuje kada, kako i gdje će viđati svoju djecu. Iako bi, objašnjava Kramer, dijete 35 posto svoga vremena trebalo provesti s roditeljem s kojim ne živi, praksa u Hrvatskoj je znatno drukčija. Iz objavljenih je presuda vidljivo da su ti postoci jednoznamenkasti, a rijetko se dosegne optimalna količina vremena provedenog s drugim roditeljem.
Kada suci i donesu zadovoljavajuće odluke, roditelji ih ne poštuju te djecom ucjenjuju bivšeg partnera osvećujući mu se.
'Zašto dijete koje ide u vrtić, ako otac ima slobodan dan, ne bi bilo s njim?' pita se Kramer ukazujući na praksu da djeca s roditeljem s kojim ne žive imaju pravo biti tek nekoliko sati tjedno ili pak određen broj dana tijekom praznika. Usto, određuju im se uvjeti da dijete mogu viđati, primjerice, jedino u majčinom stanu.
Takav je i primjer presude Općinskog suda u Jastrebarskom. Otac, koji je inače odgajatelj u dječjem vrtiću, smije svoje dijete viđati tri dana u tjednu po dva sata, i to samo u kući u kojoj dijete živi s majkom. Sud ocu odbija molbu da još dodatna dva sata tjedno provede s djetetom u svom domu bez majčine nazočnosti. U sudskom spisu čak stoji i mišljenje pedijatrice u kojem stoji da djetetu do navršene godine 'otac nije ni važan ni bitan'.
Iako djeca najčešće žive nakon razvoda s majkama, na stranicama je navedena i presuda prema kojoj je sud odobrio majci neograničene kontakte s djetetom koje je nakon razvoda ostalo s ocem. On je pak sprečavao kontakte djeteta s majkom unatoč sudskoj odluci. 'Centar za socijalnu skrb, umjesto da oca natjera da se pridržava sudske odluke, savjetuje majci da pokrene novi postupak u kojem će se definirati vrijeme koje treba provesti s djetetom', pojašnjava Kramer.
Predsjednica udruge Dijete razvod za cijelu situaciju krivi neinformiranost sudaca koji se bave obiteljskim pravom i djelatnika centara za socijalnu skrb. 'Oni očito ne čitaju stručnu literaturu, a zadnju su knjigu pročitali valjda prije diplome. Zna se da djeca imaju najmanje problema sa samopoštovanjem kada imaju stalnu i opsežnu dostupnost oba roditelja bez obzira na razvod. Mentalno zdravlje djece jednako je važno kao i psihičko te je ono garancija da će sljedeće generacije biti mentalno zdrave', pojasnila je Kramer.
'Roditelj s kojim dijete živi ima neograničenu vlast i pokušava se preko djeteta osvetiti bivšem partneru. Sve skupa, kada se zbroji, na kraju uvijek strada dijete', zaključuje.
