Hrvatska DOBAR POSAO U ISTRI

Koliko zapravo pripada talijanskim benediktincima?

Župa Dajla u Porečkoj i pulskoj biskupiji dužna je vratiti više od 190 hektara poljoprivrednog zemljišta benediktincima iz talijanske Praglije, no još toliko je prodano nakon što je država Crkvi krajem '90-ih dala imovinu koja je danas predmet spora

Sporazum Porečke i pulske biskupije s talijanskim benediktincima, odnosno s tvrtkom Abbazia d.o.o. koju su osnovali u Puli, odnosi se na točno 110 katastarskih čestica u k.o. Brtonigla i Novigrad, prebrojali su ovih dana novinari Glasa Istre te naveli da je očito riječ o zemljištu koje je ovih dana spominjao biskupski vikar Ilija Jakovljević.

Uz te čestice koje se prostiru na najmanje 190 hektara, župa Dajla navodno je proteklih godina prodala ili unijela u kapital trgovačkih društava najmanje još toliko, pa se procjenjuje da je upravo naknada od četiri milijuna eura iznos kojim se po sporazumu moraju obeštetiti benediktinci.

Svu tu imovinu, a izračunato je da se radi o prostranstvu površine oko 750 nogometnih igrališta, krajem '90-ih i početkom ovog stoljeća država je, sukladno Zakonu o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, darovala župi Dajla. Riječ je, dakle, o imovini koja je benediktincima oduzeta u postupku nacionalizacije nakon Drugog svjetskog rata.

Iako u Glasu Istre nisu mogli dobiti precizan odgovor na pitanje koliko je Crkvi točno imovine vraćeno, izračunali su, istražujući šest rješenja Državne uprave, kako je to otprilike 380 hektara.

Novinari su došli u posjed i jedne presude Općinskog suda u Bujama iz 1996. godine, u kojoj među ostalim stoji i podatak da je benediktinski samostan u Dajli bio vlasnikom niza stambenih i gospodarskih zgrada u Dajli i 580 hektara poljoprivrednog zemljišta u katastarskim općinama Novigrad i Brtonigla, što je puno više od vraćenog. Poslije nacionalizacije u vlasništvu Katoličke crkve ostala je samo crkva sv. Ivana Krstitelja u sklopu samostana.

U obrazloženju presude navodi se i kako je pri samostanu djelovala i škola, uzdržavana njegovim prihodima, ambulanta, ljekarna, pa i liječnik-kirurg koji je bio na besplatnom raspolaganju stanovništvu. Samostan je k tome pružao utočište nezbrinutima, dijelio hranu siromašnima, a financirao je i školovanje učenika i studenata, njih više od 50 godišnje.

Zanimljiv je i podatak po kojem katastarske čestice na kojima su samostanske zgrade nisu predmetom sporazuma župe, biskupije i benediktinaca, niti su spomenute u dokumentima temeljem kojih je Crkvi hrvatska država vraćala imovinu. Nagađa se da su te nekretnine, kao i više od 200 hektara koji nedostaju u računici, bile predmetom isplate optantske naknade benediktincima od 1,7 milijardi lira koja se spominje u medijima.

Istodobno i Glas Koncila dao je svoje viđenje cijele priče objašnjavajući dijelove spornog ugovora.

'Porečka i pulska biskupija dobila je više od 60 posto predmetnih benediktinskih dobara, odnosno samostanski kompleks u Dajli i 272 hektara zemljišta, dok je Benediktinska opatija Praglia dobila pravo na svoju tvrtku registriranu u Puli uknjižiti preostalih 186 hektara od tih dobara te na odštetu od 4,5 milijuna eura na ime već otuđenog dijela benediktinske imovine, koje biskupija može isplatiti bilo novčano, bilo nekretninama', pojašnjava službeno glasilo Crkve.

Za njih je cijeli spor 'de facto' i 'de iure' - riješen. Smatraju da 'talijanski benediktinci nisu ni prvi ni jedini stranci koji imaju svoje nekretnine u Hrvatskoj', uz napomenu da im 'nitko sada ništa nije dao, već im je vraćen samo dio njihova imanja'.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još