Oko pitanja povrata imovine u Dajli, koje smatra unutarcrkvenim pitanjem, konačno se oglasio i Vatikan, i to oštrim priopćenjem u kojem je Sveta Stolica optužila biskupa Ivana Milovana da nije surađivao u pregovorima s benediktincima iz Praglije
Biskup Milovan nije surađivao i žalosno je politiziranje tog pitanja, navodi Sveta Stolica u svojemu priopćenju kojim je oštro odgovorila na političku raspravu u Hrvatskoj oko, kako smatraju, crkvenog pitanja. Priopćenje prenosimo u cijelosti:
'Spomenuto je pitanje crkvene naravi. Stoga žalosti činjenica što je instrumentalizirano i što se nastoji predstaviti ga u političkom i demagoškom ključu, kao da bi se željelo naškoditi Hrvatskoj. Naprotiv, odluka Svete Stolice isključivo teži da se ponovno uspostavi pravda unutar Crkve, premda i samo djelomičnom odštetom.
Odluka je primijenjena nakon zaključka rasprave koju je Sveta Stolica počela već 2004. godine s Porečko-pulskom biskupijom i benediktinskim samostanom u Pragliji. Dana 21. studenoga 2008. Sveti je Otac ustanovio posebno kardinalsko povjerenstvo. Nakon traženja dogovora između stranaka i uz neke jednostrane poteze crkvene vlasti Poreča i Pule, u povjerenstvu su jednoglasno prihvaćeni zaključci, a u prosincu 2010. godine podneseni su Papi, koji je odluke povjerenstva odobrio.
Tom je odlukom određeno da se sporne nekretnine, još u posjedu biskupije, prenesu u vlasništvo hrvatske pravne osobe Abbazia d.o.o., čiji je jedini vlasnik samostan iz Praglije, obnavljajući tako, koliko je danas moguće, oporučnom voljom izvornoga darivatelja određeno stanje, koje se, zbog povijesnih događanja, dugo godina nije poštovalo. Osim toga, od biskupije je zatražena odšteta benediktincima iz Praglije kao naknada za dobra koja je biskupija već otuđila ili su jednostavno nepovratna. Mjera te odštete ima se smatrati paušalnom jer je znatno veća vrijednost dobara koja je biskupija već otuđila.
Pulsko-porečki biskup, nakon što je u početku pristao pregovarati s benediktincima kako bi se postiglo unutarcrkveno rješenje spora, na žalost se povukao od takva stava. Budući da je odbio potpisati ugovor koji bi gornjim odredbama imao dati civilni učinak, Sveti je Otac 6. srpnja 2011. morao pribjeći imenovanju monsinjora Santosa Abrila y Castellóa povjerenikom 'ad actum', koji je za ovo posebno pitanje zamijenio lokalnu crkvenu vlast, te se tako napokon došlo do rješenja spora.
Razlozi koje je navodila Pulsko-porečka biskupija uvijek su se s dužnom pomnjom razmatrali te su prihvaćeni u papinskoj odredbi, prema mjerilima pravednosti. Zbunjuje stoga što odluka Svete Stolice nailazi na protivljenja kao da je jednostrana ili čak kao da je bez pravoga temelja.'
