Hrvatska JOŠ JEDAN SLUČAJ SUCA LOZINE

Može li novac na carini proći kao nagrada, a ne mito?

Kontroverzni splitski sudac Slavko Lozina privukao je pozornost obrazloženjem presude u kojoj davanje novca carinicima naziva nagradom, a ne mitom. Koliko god dvojbeno zvučalo, stručnjaci upozoravaju da ipak ne možemo tako lako zaključiti da je sudac pogriješio

Lozina je u obrazloženju oslobađajuće prvostupanjske presude protiv carinika Silvestra Mladina i Pere Šerbe (optuženih da su devedesetih godina primali mito) rekao da je novac koji su primali bila 'samo' nagrada.

Carinici su, naime, od špeditera Željka Ćotića u nekoliko navrata primili 50 njemačkih maraka, a sudac Lozina je nakon provedenog postupka to ovako obrazložio: 'Davanje nagrade nekome za kvalitetno i ažurno obavljen posao nije kazneno djelo, te je uobičajeno na ovim prostorima da se osobama koji su izvršile određene usluge za naručioca isti nagrade simboličnom svotom novaca li nekim poklonom u znak zahvalnosti i tretira se kao poklon, a ne kao kazneno djelo primanja ili davanja mita.'

U razgovorima s predsjednikom Udruge sudaca Đurom Sessom i nekadašnjim sucem Prekršajnog suda u Sisku Tončijem Majicom, dobili smo ujednačena obrazloženja da se bez detaljnog uvida u cijeli slučaj ne može reći da je sudac Lozina u krivu.

'Ne mogu iz novina suditi o slučaju. Nadam se da je cijeli taj kontekst izvučen, jer kazneno djelo je puno kompleksnije i ne možemo tako jednostavno suditi o njemu', kaže Đuro Sessa, ali se ipak slaže da je način na koji je sudac Lozina sročio obrazloženje bio nespretan.

'Kao društvo se nalazimo u vrlo osjetljivoj fazi i pitamo se što je to mito, a što nagrada i kakvo treba biti ponašanje službenika. Želimo se izvući iz tog zagrljaja istočnog grijeha te bi stoga suci trebali paziti što pišu u presudi. Presude su poruke javnosti i njima dajemo građanima do znanja što će biti u budućnosti', objasnio je Sessa, ne želeći, dakle, ocjenjivati Lozininu presudu kao pogrešku.

Tonči Majica kaže da razumije ogorčenost građana zbog takvog obrazloženja, ali upozorava: 'Mi suci imamo jedno načelo koje ćemo poštovati dok smo živi, a to je da se ne komentira sudski spis dok ga se ne prouči. Da bi se nešto osudilo kao kazneno djelo, nije dovoljan samo objektivan element, nego i subjektivan - odnosno treba se utvrditi namjera da je netko želio dati mito ili da je službenik bio nemaran.'

Majica povlači paralelu s posjetom doktoru i kaže da nije mito ako pacijent nakon pregleda da doktoru 50 kuna. Naime, ako pacijentu nitko nije uvjetovao da će dobiti liječničku uslugu samo ako plati, onda je njegovih 50 kuna koje daje nakon pregleda samo dobrovoljni poklon. Isti je slučaj mogao biti u slučaju carinika koji su možda dobro radili svoj posao i za to ih je netko dobrovoljno nagrađivao novcem. Zbog kompleksnosti takvih situacija se i vodio sudski postupak.

'Ne može se govoriti o kaznenom djelu ako nije bilo namjere da se uzme mito, ali jasno mi je zašto je slučaj odjeknuo jer su ljudi posebno osjetljivi na mito i korupciju. Ljudi su opravdano ljuti na pravosuđe koje je uništeno', rekao je Majica.

S obzirom da je presuda suca Lozine tek prvostupanjska, sudski postupak još nije završen i možemo samo vjerovati u viši sud da neće dopustiti da mito prođe kao nagrada - bez čvrstih dokaza da je to zaista samo nagrada.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još