Hrvatska PLJAČKA HAJDUKA

Vidošević i ekipa jure prema zastari

Osamnaest godina. Punih osamnaest godina, period dovoljan za odrastanje normalne zdrave osobe, dovoljan za neviđen tehnološki razvoj, za nekoliko olimpijskih ciklusa, za ratove, primirja, ekonomske krize i blagostanje, za nekoliko smjena vlasti, za izmjenu desetak premijera hrvatske Vlade i još više ministara pravosuđa, za otkriće Jelene Rozge, bežičnog interneta, Željka Keruma i formule ljudskog genoma - hrvatskom pravosuđu nije bilo dovoljno

Ne, vrijeme jednostavno leti k'o blesavo, pa u gotovo dva desetljeća Državno odvjetništvo i splitski sud nisu uspjeli ni započeti proces oko navodne pljačke i niza nezakonitosti u nogometnom klubu Hajduk.

Navijači splitskog kluba s gorčinom će se prisjetiti tog perioda, od 1993. do 1996. godine: istina, Hajduk je suvereno vladao u hrvatskoj ligi i igrao zapaženu ulogu u Europi, no uslijedio je strmoglavi pad iz kojega je bilo jasno da nešto ne štima. Najbolji igrači su se rasprodali, zarađeni milijuni maraka misteriozno su se istopili, a predsjednik kluba - mlađahni i zgodnjikavi Nadan Vidošević - najednom se vinuo do pozicije ministra gospodarstva. U Zagreb ga je dozvao pokojni Franjo Tuđman, onaj isti koji je učinio sve da od Croatije napravi hrvatsku verziju CSKA i čiji su operativci na terenu bjesnjeli na igrače Hajduka koji su slavili pobjedu nad režimskim klubom.

Dakle, novac je iz splitskog kluba nestao, Hajduk je potonuo u blokadu u kojoj će ostati u idućih petnaestak godina, a gotovo svi akteri ove priče nekim čudom su prosperirali: Nadan Vidošević se nakon kratkotrajne epizode u Vladi skrasio u Hrvatskoj gospodarskoj komori i Krašu, Vedran Rožić je dogurao do mjesta gradonačelnika Trogira i saborskog zastupnika, dok se Ivan Buljan, nesnalažljiv kakav već jest, nastavio motati oko Hajduka. Kolega Bartol Kaleb barem je bio dovoljno pametan pa je promijenio sport: godinama nakon epizode u Splitu drmao je hrvatskim rukometom.

Prošlo je, dakle, punih 18 godina otkako je HDZ-ova garnitura preuzela Poljud i punih 15 godina otkako je ondje ostavila pustoš, no novci se nikada nisu pronašli. Početkom dvijetisućitih ipak su pronađeni materijali Hajdukova blagajnika Duje Bilića, koji su predstavljati temelj buduće optužnice. Čovjek se nedugo potom pokušao ubiti, navodno zbog prijetnji koje je primao, no ni taj slučaj nikada nije istražen.

Činjenice stoje ovako: 2003. godine Županijsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je dvije optužnice. Prva je napisana protiv Rožića, Buljana, Kaleba i Vidoševića za period od 1993. do 1996. godine i štetu od 55 milijuna kuna (Državni proračun) te šest milijuna maraka (Hajduk). Na drugoj, koja je obradila njihove nasljednike i razdoblje od 1997. do 2000. godine, našla su se imena Željka Kovačevića, Petra Reića, Ivana Maršića, Ivice Šurjaka, Velimira Strinića i Ivana Zelića. Oni su, tvrdilo se, neplaćanjem poreza oštetili državni proračun za 143 milijuna kuna, dok su sebi prisvojili nešto manje od pola milijuna maraka nepripadajuće imovinske koristi.

Splitski sud iste godine vratio je obje optužnice 'na doradu' i od tada se one kisele u ladicama Državnog odvjetništva. Navodno su u međuvremenu obavljene još nekakve istražne radnje, radilo se žurno i ažurno u doba Sanaderove vladavine, toliko da se gotovo uspjelo dogurati do - zastare. Za manje od dvije godine, naime, obilježit će se točno dva desetljeća od navodne prve kriminalne radnje u Hajduku, a nakon toga jedno po jedno kazneno djelo polako će odlaziti u zaborav. Splitsko Državno odvjetništvo ovih dana se trgnulo i, tvrdi se, ipak 'dovršilo jednu optužnicu', onu protiv Vidoševića i ekipe, no još uvijek se ne zna hoće li je i kada ponovno proslijediti sudu. A ondje ionako vlada gužva, samo im još fale komplicirani slučajevi s početka devedesetih, i to protiv uglednih političara i biznismena...

Sam Nadan Vidošević, najeksponiraniji akter ove afere, nikada nije javno komentirao optužbe na svoj račun, osim što je u jednoj prilici šeretski odgovorio da je 'u njegovo doba Hajduk bio peti klub u Europi'. Za ovu priliku pokušali smo ga ponovno kontaktirati, no čovjek se - zauzet kakav jest - sustavno odbija javiti na mobitel. Njegova glasnogovornica Martina Sokač kazala nam je da Vidošević nema potrebu išta komentirati.

Zbilja ne znamo kako podnosi česta prozivanja i gotovo dvadesetogodišnje sudsko otezanje slučaja te kako će mu pasti činjenica da zbog zastare vjerojatno neće uspjeti sprati ljagu sa svoga imena.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još