Hrvatska UDRUGE PORUČUJU:

'Bajić mora proširiti istragu za zločine u Sisku'

Iako se prije samo nekoliko tjedana, kada je umro Đuro Brodarac, HDZ-ov Andrija Hebrang žestio govoreći o nesrazmjeru u kaznenim prijava koje su zbog ratnog zločina podignute protiv hrvatskih branitelja i onih koje su podignute protiv srpskih vojnika, podaci do kojih su došle udruge koje prate suđenja za ratne zločine pokazali su da Hebrang nije bio sasvim u pravu

Naime, Hebrang govorio da je omjer prijava 10:1 u korist onih protiv hrvatske vojske,  no podaci Državnog odvjetništva pokazali su da je do kraja lipnja ove godine u Hrvatskoj pokrenut kazneni postupak protiv 3.513 osoba, od čega je 108 pripadnika hrvatske vojske. Što se pak tiče pravomoćnih presuda, osuđeno je 555 osoba, od čega je samo 31 pripadnik hrvatske vojske. Drugim riječima, od svih procesa, oni koji se vode protiv hrvatskih vojnika čine samo oko tri posto.

'U Hrvatskoj postoje snažni otpori prema tome da se utvrde činjenice, i to od vrlo moćnih institucija, od saborskih zastupnika do institucija poput Katoličke crkve gdje njezini predstavnici poput biskupa Jezerinca govore o tome da se previše sudi za pojedinačne zločine, a premalo se govori općenito o agresiji, od biskupa Bogovića koji je jasno rekao da je individualizacija zločina đavolji posao do više-manje otvorene podrške nekim hrvatskim građanima koji su pred hrvatskim sudovima pravomoćno osuđeni za ratni zločin, do izjava koje direktno upućuju na zapovjednu odgovornost poput izjave Ivana Jarnjaka da je Brodarac bio jedan od njegovih najboljih podređenih', kazao je Zoran Pusić iz Građanskog odbora za ljudska prava.

Iako je uhićenje Brodarca izazvalo negativne reakcije kod dijela javnosti, udruge upozoravaju da on nije jedini koji trebao biti priveden. 'Ostali smo začuđeni da istraga, koja je pokrenuta u posljednjih mjesec dana, nije obuhvatila i druge osobe za koje postoje itekako ozbiljne indicije da su odgovorne za smrt i progon civila u Sisku 1991. i 1992. Mislim da Državno odvjetništvo mora svakako proširiti istragu na osobe koje su i dalje moćne u određenim političkim krugovima. O mrtvima nećemo govoriti ništa loše, međutim, Brodarčev odvjetnik Petar Šale rekao je da je hrvatska država kriva za smrt Đure Brodarca. 'Ironično bih se složio s njime, ali bih dodao da je hrvatska država kriva što je Brodarac umro, a nije osuđen za ratne zločine. U to doba se govorilo, s jednim eufemizmom o humanom preseljenju stanovništva; tadašnji režim je zaista bio upleten do najviše razine ministara Jarnjaka i Vekića i slobodno s pravnog stajališta možemo govoriti o udruženom zločinačkom poduhvatu koji se dogodio u Sisku. Žrtve i dalje nisu zadovoljene, bilo ih je mnogo, a jedna od njih je i Ljubica Solar, koja je samo sa 18 godina ubijena u Sisku', kazao je Marko Sjekavica iz Građanskog odbora za ljudska prava.

Slične negativne reakcije kao prilikom uhićenja Brodarca pojavile su se u javnosti i nakon uhićenja Tihomira Purde i presude Gotovini, Čermaku i Markaču, kada su negativne reakcije dolazile iz vrha vlasti, a dio javnosti tražio prekid suradnje s Haškim tribunalom. No, reakcija je bilo i nakon uhićenja Ratka Mladića.

'Procesuiranje Mladića trebalo bi utjecati na promjenu tog negativnog stava dijela javnosti prema radu Haškog suda. Tome bi zasigurno pridonijelo i proširenje optužnice protiv Ratka Mladića za zločine počinjene u Hrvatskoj, no prema najavama glavnog haškog tužitelja Brammertza, optužnica u tom pravcu ipak neće biti proširena. Mi smatramo da bi radi informiranja javnosti bilo potrebno da haško tužiteljstvo obrazloži zbog čega Ratku Mladiću neće na teret biti stavljeni zločini počinjeni na području Hrvatske. Nadamo se i da će promjeni stava prema Haškom sudu doprinijeti i uhićenje Gorana Hadžića', kazao Mladen Stojanović iz osječkog Centra za mir, nenasilje i ljudska prava.

Uhićenje Hadžića i Mladića trebalo bi Srbiji otvoriti vrata prema Europskoj uniji, no posao u procesuiranju ratnih zločina tu nije gotov. 'Što se tiče procesuiranja ratnih zločina, mislim da nismo još ni na pola puta. Što se tiče konkretnog zločina u Vukovaru za koji je optužen i Hadžić, postoji cijeli niz neistraženih dimenzija - od samog razaranja grada, nedostatnog istraživanja i procesuiranja zločina u samom gradu, bilo u Veleprometu ili u logorima oko Vukovara. Podsjetit ću na zločine u logorima u Srbiji, poput Begejca, Stajićeva i Niša i to su sve izazovi koji ostaju i treba se s njima baviti i Državno odvjetništvo i Tužiteljstvo u Srbiji kako bi se provele istrage i suđenja', rekla je Vesna Teršelič iz Documente.

VESELINKA KASTRATOVIĆ: JOŠ NISMO RAZVILI KULTURU POŠTOVANJA ŽRTVE

Dobar dio novijih uhićenja osumnjičenih za ratne zločine dogodio se, ističu udruge, i zbog europskih integracija. Zahvaljujući Europi, Hrvatska je na četiri županijska suda (Zagreb, Osijek, Split i Rijeka) dobila i posebne odjele za ratne zločin, no nije se ispunila želja udruga da nadležnost za ratne zločine dobiju i četiri županijska državna odvjetništva u ista četiri grada. Problema ima i s izmijenjenim Zakonom o primjeni Statuta Haškog suda, što je, kako je ukazala Veselinka Kastratović iz osječkog Centra za mir, nenasilje i ljudska prava, posebno vidljivo u suđenju za zločin u Marinom selu kraj Pakraca.

Naime, Vrhovni je sud u ožujku 2010. ukinuo osuđujuću presudu za zločin u Marinom selu za koji su bili osuđeni pripadnici voda Vojne policije 76. bataljuna HV-a. Kao razlog poništenja presude Vrhovni sud naveo je nezakonite dokaze, odnosno iskaze svjedoka koji su dani haškom tužiteljstvu, a koji se prije samo godinu dana, sukladno tada aktualnom Zakonu o primjeni Statuta MKSJ-a, nisu mogli koristiti. Suđenje je vraćeno na početak, izmijenjen je Zakon o primjeni Statuta MKSJ-a na način da se unatoč tome što haško tužiteljstvo nije podiglo optužnicu iskazi svjedoka mogu koristiti kao dokaz, no u epilogu četvero je bilo oslobođeno, a dvoje osuđeno na kazne od 12 i 15 godina. Naime, u ponovljenom suđenju sudsko vijeće osječkog županijskog suda pozvalo se na prethodnu odluku Vrhovnog suda prema kojoj su ti dokazi nezakoniti, unatoč tome što je u međuvremenu zakon izmijenjen.

'Kada se pogleda sam zločin, 24 osobe su odvedene u logor u Marino selo. Radi se o bazi interventnog voda Vojne policije u kojoj nemaju što civili tražiti. 17 ljudi je ubijeno na svirepi način; ti ljudi su prije toga zlostavljani, od toga dva čovjeka u Marinom selu umiru od posljedica batinanja, polijevanja vodom, spajanja na induktor, tamo su im vezane uši. Petnaestoro ljudi ubijeno je iz vatrenog oružja, a nekima od njih ni dan danas nisu nađena tijela', prepričala je zločin Veselinka Kastratović.

Optuženici su se branili da su za zločin saznali iz novina ili godinama kasnije, no Kastratović u to teško vjeruje s obzirom na to da je nemoguće da se u tako malim sredinama ne zna da je 10 ljudi odvedeno.

'Još uvijek u Hrvatskoj, ali i u zemljama u regiji, nismo razvili kulturu poštovanja žrtve, poštovanja osobe koja je patila. Kada vi žrtvu negirate, vi podržavate onoga koji ju je zlostavljao. Neću reći da je zlostavljate i ubijate, ali ste na tragu nekoga koju je tu žrtvu već u nekom trenutku uništio. Očekujemo od Državnog odvjetništva da istražuje dalje zločine u Marinom selu. Niti su to svi počinitelji niti su tu, nažalost, sve žrtve. Ne bismo htjeli da se priča završi na tome da je to sad istraženo i da je tu sada kraj jer podsjećamo da ni Medački džep nije do kraja istražen, ni Paulin Dvor nije do kraja istražen, no Koranski most nije do kraja istražen, pa ni Bedak, Tovarnik, Sotin. Tu su žrtve ili članovi njihovih obitelji koji u najmanju ruku očekuju poštovanje. Često si političari, posebno u predizborno vrijeme, uzimaju za pravo da se poigravaju s tim žrtvama bez neke stvarne želje, osim ako ih ne potjera Europska unija, da se zaista to istraži', zaključila je Kastratović.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još