Hrvatska 20 GODINA DRŽAVNOSTI

Vukovar - nekad na vrhu, a danas na dnu

'Vukovar je danas drugi najskuplji grad u Hrvatskoj. Prije 20 godina po BDP-u bili smo drugi grad u tadašnjoj državi. Definitivno hrvatska država nije dala dovoljno truda vratiti Vukovar na razinu koju smo imali prije neovisnosti i samostalnosti', upozorit će vukovarski gradonačelnik Željko Sabo i uoči 20 godina hrvatske državnosti

Gradonačelnik Sabo, inače, vrlo često ponavlja kako je nekad samo Maribor bio ispred Vukovara, ukazujući tako na dva bitna vukovarska problema – nedovoljno oporavljeno gospodarstvo i, uz njega, neraskidivo vezanu visoku stopu nezaposlenosti koja je tek nešto niža od 20 posto.

Na burzi rada, krajem svibnja, bilo je 2.610 radno sposobnih Vukovaraca, a posao imalo 10-ak tisuća. Tome broju treba pridodati i oko 6.000 Vukovaraca s nekim oblikom mirovine. Doduše, u Vukovaru često znaju upozoriti i kako svi oni koji imaju 'povlasticu' kakvog-takvog posla nisu isključivo njihovi žitelji, nego i ljudi koji dolaze iz okolnih sela, a posebice iz obližnjih gradova što sliku grada na Dunavu čini još dramatičnijom.

'Uvijek kad su obljetnice svaki od stanovnika Vukovara razmišlja kako je sve moglo bolje i kako se za Vukovar moglo dati i više, no oni koji bi prvo to trebali, a to je Vlada, to ne čine', upozorava gradonačelnik Sabo.

Surova statistika Nezavisnih hrvatskih sindikata, uz podatak kako je samo Pula skuplja od Vukovara, pokazuje i ovo – prosječna plaća Vukovaraca za 35 posto je niža u odnosu na državni prosjek; četveročlana obitelj u Vukovaru izdvaja 600 kuna više za hranu od zagrebačke i prijevoz je u Vukovaru skuplji nego u Zagrebu, higijenske potrepštine također su jeftinije u glavnom gradu. Sveukupno gledano, lakše je živjeti u prijestolnici, nego u gradu na Dunavu.

Treba li, uz takve podatke, podsjećati koliko iznosi prosječna plaća u Zagrebu ili na kojoj je razini tamošnji BDP? 'Potencijal Vukovara je velik, možda među najvećima u kontinentalnoj Hrvatskoj, no Vlada ne čini dovoljno pomoći nam realizirati prednosti koje imamo. Ključni problem vidim u centraliziranosti, jer su lokalnoj zajednici vezane ruke. Sva moguća dokumentacija mora se ishoditi kroz ministarstva, pa ću navesti primjer talijanskih investitora koji su za neophodne dozvole za gradnju tvornice u Vukovaru potrošili četiri i pol godine. Kad su ih konačno dobili, tvornica je niknula za pola godine', ukazuje gradonačelnik Sabo i podsjeća kako je premijerki Kosor svojedobno rekao da bi se 'Vukovar odrekao svake kune državne pomoći, ali da im se zauzvrat, kao i drugim sredinama, daju veće ovlasti u realizaciji projekata na lokalnoj razini'.

Ipak, pomaka u Vukovaru ima i vidljivi su na svakom koraku, ali tek u obnovi stambenog fonda, infrastrukture, prometnica… Životni standard, baš kao što i pokazuju sindikalni izračuni, nije sjajan. I u evidenciji Centra za socijalnu skrb prilično je velik broj vukovarskih obitelji, a podaci Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi govore kako ih je, sa šireg vukovarskog područja, ukupno 2.540. U evidenciji Caritasa više je od 600 obitelji, no Vukovarci neće dozvoliti nikome reći kako se u njihovu gradu gladuje.

'Vukovar definitivno jest skup grad, pa jedna plaća u obitelji nije dovoljna. Nerijetko se moramo obratiti i roditeljima za pomoć, ali za dijete moramo imati. Teško je, ali se snalazimo', kaže Vukovarka Ivona, majka trogodišnje djevojčice. Službeno, prosječna vukovarska plaća iznosi oko 3.500 kuna, no stvarno je na razini zakonskog 'minimalca'.

'Kad bih mogao, preko noći bih uklonio ratne rane'

'Kad bih nešto mogao promijeniti preko noći, a da mi se ukaže takva prilika, uklonio bih sve ratne rane s vukovarskih ulica, vukovarskih zgrada i iz srca Vukovaraca te tako vratio život i živost Vukovaru. Samo bih ostavio vodotoranj da svjedoči o obrani i ratu', poželio je, čestitajući 20. obljetnicu hrvatske državnosti svojim sugrađanima, ali i žiteljima cijele Hrvatske, vukovarski gradonačelnik Željko Sabo.



Bez obzira na sve probleme koji ih muče, svakog 25. lipnja u Vukovaru bude posebno svečano, jer se tog dana u Vojarni 204. vukovarske brigade održava promocija časnika i dočasnika hrvatskih vojnih škola. Okupi se i cijeli državni vrh, no upravo na njihovu adresu i budu odaslane najveće zamjerke.

'Uvijek se pred velike blagdane, poput Dana državnosti, ili tužne obljetnice 18. studenog, u Vukovar sjati doslovno cijela Hrvatska predvođena državnim vrhom. Svaki žitelj Hrvatske ovdje je dobrodošao, jer znamo da su bili s nama i u teškim danima obrane, progonstva, povratka i obnove, ali državni vrh… Imam dojam, a to vrlo često svi ponavljamo, kako se Vukovara sjete samo za velike datume', priča vukovarski branitelj koji se samo predstavio kao Ivan. Svjestan je, kako kaže, krize koja je zahvatila cijelu Hrvatsku, ali vjeruje da država mora malo više dati Vukovaru i njegovim žiteljima.

Vukovarci tako, baš kao i njihov gradonačelnik, od države očekuju još pomoći. Ponavljaju kako im je potrebno još samo malo vjetra u jedra i najavljuju kako će sve druge nevolje i prepreke savladati sami.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još