Hrvatska KONAČNO PRED HRVATSKIM ISTRAŽITELJIMA

Počinje nova runda između HDZ-a i Sanadera

Ivo Sanader uskoro se vraća u Hrvatsku – točnije u remetinečki zatvor. Nakon šest mjeseci skrivanja u austrijskom zatvoru, započeo je hitni postupak izručenja koji bi mogao trajati dva tjedna. Diplomirani teatrolog odlučio je napokon svoje viđenje stvari otkriti USKOK-u, ali i hrvatskoj javnosti koja ga je već osudila na doživotni prijezir

Sanader je odlučio okončati svoj bijeg od hrvatskog pravosuđa u koje se godinama kleo, istovremeno sa završetkom hrvatskih pregovora s Europskom unijom. Uz preuzimanje zasluga za pregovore, objasnio je da želi 'razobličiti sve laži koje se pojavljuju u medijima'.

Sanader će kao osumnjičenik u pet korupcijskih afera za otprilike dva tjedna biti u lisičinama doveden u Remetinec, gdje će čekati poziv USKOK-ovih istražitelja za koje zasigurno ima već spreman monolog. Ne bi to bio Ivo Sanader da nema i spremnu priču za javnost koja bi mogla dobro potresti njegovu bivšu stranku.

Kako će se Sanader ponašati kada dođe u Hrvatsku, možemo zaključiti i iz izjava optuženika Damira Polančeca koji, braneći se na sudu, uporno tvrdi da su svi u vrhu HDZ-a sve znali. Uoči početka suđenja za aferu Spice, počeo je otkrivati odnose HDZ-a i policije, a Sanader je sve Polančecove navode potvrdio i poručio: 'Bit će toga još!'

Sanader je osvjedočeno vješt manipulator, samo što danas pod sobom više nema medijskih poltrona koji su njegove manipulacije godinama prozivali 'genijalnim osobinama vođe'. A kraj njega nema više ni tima spin doktora poput onih koje je svojedobno predvodio Ratko Maček. No nakon svih Sanaderovih 'sapuničarskih' preokreta, teško je od njega očekivati išta osim manipulacija.

Sanader se u Saboru pokrio imunitetom
Dao je ostavku u srpnju 2009. godine bez objašnjenja, bez elementarnog osjećaja odgovornosti prema biračima. Pokušao se vratiti 3. siječnja 2010. s objašnjenjem da njegov trud na europskom putu ipak još nije završen. Kada su ga izbacili iz stranke, neko se vrijeme pritajio, a onda su krenule istrage u USKOK-u.

Kada je shvatio da ga bivša stranka zaista planira servirati građanima gladnim pravde zbog pljački njihovog novca u proračunu, Sanader se počeo opirati. Premda je bilo jasno da se 22. listopada 2010. vratio u Sabor kako bi stekao zastupnički imunitet, rekao je da se vratio politici zbog 'nevjerojatnog i nedemokratskog razvoja događaja koji je apsolutno neprimjeren europskim demokratskim standardima, ali i dalje od Europe, dakle u svijetu'.

Točno 9. prosinca DORH je od Sabora zatražio skidanje imuniteta zastupniku Sanaderu. Prije nego su za taj zahtjev saznali ljudi koji o njemu odlučuju u Mandatno-imunitetnom povjerenstvu, Ivo Sanader je uhvatio maglu i otišao preko slovenske granice do Austrije. Novinarima kojima se javljao govorio je da ne bježi, da pojma nema što se događa u Hrvatskoj, da je na odavno dogovorenom poslovnom putu i da se sutra vraća doma. Sutradan je bio uhićen i zatvoren u salzburški zatvor.

Kako je tvrdio da je uhićen upravo na povratku u Hrvatsku, očekivalo se da će od Austrije tražiti hitno izručenje, ali nije. Započeo je bitku protiv hrvatske države kojoj je bio na čelu šest godina i rekao: 'U Hrvatskoj trenutno nema preduvjeta za pravedan sudski postupak protiv mene u skladu s Konvencijom o ljudskim pravima.' Zvučao je gotovo kao bivši HDZ-ovac Branimir Glavaš koji je svoje suđenje za ratne zločine u Osijeku nazivao politički montiranim procesom, a za montažu upirao prstom upravo u Sanadera:

'Progon koji vrh HDZ-a vodi protiv mene nezapamćen je u Europi. Premijerka Kosor pokušala je spriječiti moji ulazak u parlament, a koristi se i svim drugim sredstvima da me onemogući u političkom djelovanju', pisao je Sanader bivšim europskim kolegama političarima nakon uhićenja u Austriji u prosincu prošle godine.

Sanaderov austrijski odvjetnik Werner Suppan govorio je da su ključne povrede Sanaderovih prava učinjene 'u neprestanom javnom osuđivanju Sanadera kroz medije i vodeće političare, koji ga unaprijed osuđuju iznoseći navodne dokaze i polaze od toga će Sanader biti osuđen'.

Sanader se pita kako Kosor i Šeks nisu znali za sve što je navodno radio
Demokratskog i ustavnog načela presumpcije nevinosti u slučaju Sanader sjete se, tu i tamo, tek neki akteri domaćeg javnog života poput predsjednika Ive Josipovića. Oni naglašavaju da protiv Sanadera još čak nije ni podignuta optužnica, da treba pričekati suđenje i presudu, a ne se povoditi za medijskom hajkom. S obzirom na ulogu medija, i u najmanju ruku čudnu spregu s istražnim organima, teško je Sanaderovom odvjetniku osporiti da s pravom prigovara.

U medije (prvenstveno tisak) od početka su uskočkih istraga protiv Sanadera curili strogo tajni iskazi svjedoka i osumnjičenika. Tako se tijekom istrage u slučaju Fimi media objavljivalo da je osumnjičeni bivši HDZ-ov šef carine Mladen Barišić rekao da je pomagao Sanaderu da iz državnih tvrtki preko Fimi Medije izvuče oko tri milijuna eura koje mu je on zatim osobno dostavljao. Barišić je navodno rekao i da je Sanader kupio jednog koalicijskog partnera za pola milijuna kuna.

Gotovo u pravilnim vremenskim razmacima - zlobnici bi rekli - kad god bi aktualnoj vladi pala popularnost - objavljivali su se tajni iskazi svjedoka koji su imali dodatno uvjeriti građane da je Sanader kriv i da aktualna vlast vodi bespoštednu borbu protiv korupcije (da slučajno ne bismo pomislili da je selektivna). Stvorena je atmosfera da je javnost već donijela presudu - kriv je. Sanader se našao u poziciji da kriv prije početka suđenja dokazuje nevinost, a takvom pervertiranju pravosudnog načela itekako su kumovali državni organi - isti oni koji se često vole praviti da se ne miješaju u istragu i sudske procese.

Sudeći prema izjavama njegovih bivših stranačkih kolega, i HDZ je radio na pripremanju terena za njegovu osudu u javnosti kada se u svojim izjavama nisu pretjerano trudili naglašavati da Sanader još nije ni optužen.

Nekada najbliži mu suradnici, vjerni sljedbenici, pa i štovatelji, danas od njega bježe kao od kuge kako se ne bi slučajno povezali s njime. HDZ-ovci se drže kao da su iz svojih redova i s državnog vrha silom protjerali velikog neprijatelja naroda, kao da su sami spasili Hrvatsku od velikog kleptomana Sanadera. Prave se šokirani Sanaderovom 'podvojenom ličnošću' te, kao Andrija Hebrang, otkrivaju da se Sanaderova obitelj vozila u državnim automobilima. Sve su to, pa i novac koji je u središnjicu HDZ-a dostavljan u kovčezima, tvrde, saznali tek nakon Sanaderova odlaska...

Posebno u predizborno vrijeme, teško je razlučiti spin od fakata, stoga je vrlo važno podsjećati na trenutke kad nas političari, čak i danas, u doba YouTubea, uvjeravaju da nije istina ono što su tek nedavno rekli pred brojnim kamerama.

Činjenica je, dakle, da je Ivo Sanader sa svom svojom prošlošću i (ne)ugledom osumnjičen za čak pet korupcijskih slučajeva:

1. Fimi media – izvlačenje i odnošenje doslovce u koferima 100 milijuna kuna preko marketinške agencije Fimi media iz državnih tvrtki kojima je, navodno, Sanader naredio da surađuju s njom;
2. Dioki – HEP - prodaju struje Diokija po cijenama nižim od tržišne, pri čemu je HEP navodno oštećen za 6,3 milijuna kuna;
3. Dioki – Janaf – Sanaderovo navodno vraćanje usluge vlasniku Diokija Robertu Ježiću i prodaja skladišta na zagrebačkom Žitnjaku Janafu za čak 18 milijuna eura;
4. Hypo banka – provizija od ugovaranja kredita s vladom za opremanje veleposlanstava u iznosu od sedam milijuna austrijskih šilinga;
5. primanje mita u vidu BMW-a od makarskog poduzetnika Marijana Primorca.

Možda bi u svim ovim slučajevima već bila podignuta optužnica da Sanader nije pobjegao i da su ga USKOK-ovi istražitelji već ispitali. Naime, istraga ne može završiti dok osumnjičenik ne da svoj iskaz. Dakle, sve o njegovoj kaznenoj odgovornosti saznat ćemo vrlo skoro, a što se njegove političke odgovornosti tiče – čini se da je Sanader osuđen na doživotnu.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još