Hrvatska PREMIJERKA VS. STRUKA

Kosoričin tvrd stav o drogama - jeftin predizborni trik

'Glas za SDP glas je za legalizaciju lakih droga', papagajski je ponavljao HDZ uoči lokalnih izbora 2009., baš kao i 2007. u kampanji za parlamentarne izbore. Slijedi li i ove godine na predstojećim parlamentarnim izborima repriza i hoće li mišljenje struke zbog skupljanja političkih bodova opet završiti u zapećku, pitanja su koja se nameću nakon najnovijeg HDZ-ovog ponavljanja da dekriminalizacije lakih droga neće biti. Struka, međutim, upozorava da se čini nejasnim na što se pod dekriminalizacijom misli te da to nije isto što i legalizacija, ali i da će odluka na kraju kao i uvijek biti politička

'Ti možeš probat' sve - samo drogu ne', govorila je Jadranka Kosor 2007. dok je još bila samo desna ruka HDZ-ovog bivšeg voljenog vođe Ive Sanadera, a i 2009. je kao potpredsjednica Vlade palila drogu u Našicecementu, jedinoj tvornici u Hrvatskoj s dozvolama za takvo spaljivanje. (Ne)zgodno je, međutim, bilo što su HDZ i Kosor, tada predsjednica Vladinog Povjerenstva za suzbijanje zloporabe opojnih droga, u kampanji protiv droge i u predizbornoj utrci angažirali vinkovačkog repera Shortyja, koji je četiri puta bio uhićen upravo zbog droge.

Tko o čemu, HDZ o drogi


Gotovo istovremeno, HDZ-u je sastavni dio predizborne kampanje bio podmetanje SDP-u da se zalaže za njihovu legalizaciju, pa su tako 2007. u kampanji obilato koristili džambo plakate 'Legalizacija droge – HDZ protiv!'. Kasnije je i tu nekako (ne)prikladno ispalo kad je na vidjelo izbio slučaj ubrzo bivšeg HDZ-ovog šamana iz Saborskoga, Luke 'bunike' Hodaka.

Pa iako su to bili neki od prvih slučajeva u kojima je HDZ-ov 'zna se', bio sad već poslovično Kosoričino 'ne zna ona ništa', ipak se mora priznati da je Kosor uvijek govorila kako 'nema razlike između lakih i teških droga jer su sve droge opasne, posebno za mlade ljude i obitelj', a isto je ponovila i prekjučer, kazavši kako se 'HDZ protivi prijedlozima radne skupine da se novim Kaznenim zakonom dekriminalizira posjedovanje manjih količina lakih droga te da će s tim stavom izaći i pred koalicijske partnere'.

S druge strane, budući da da sama Vlada u smjernicama za izradu novog Kaznenog zakona, koje je usvojila 2009., opširno obrazlaže potrebu rasprave o učinkovitosti kažnjavanja posjedovanja droge za osobnu upotrebu te da je struka predložila dekriminalizaciju, mnogi su to predstavljali kao gotovu stvar. No ta se mogućnost navodno nije svidjela HDZ-ovom koalicijskom partneru HSS-u, ali ni samom HDZ-u pa je s obzirom na skorašnje izbore, mogućnost dekriminalizacije otišla u dim.

Što se uopće predlaže novim Kaznenim zakonom?

Stručnu radnu skupinu za izradu novog Kaznenog zakona čine profesori kaznenog prava s četiri pravna fakulteta u Hrvatskoj, tri suca Vrhovnog suda, županijski i općinski suci, odvjetnici, predstavnici DORH-a, MUP-a i Ministarstva pravosuđa, a kažu da su se u prijedlozima mogućih rješenja vodili analizom dosadašnje sudske prakse, savjetovanjem s liječnicima i svrhovitosti kažnjavanja, a ne nečijim političkim stajalištima.

Upravo zato što po ovom pitanju vlada velika podjela između lijevih i desnih na političkoj sceni, važno je čuti struku, koja valjda zna najbolje. Ona u prijedlogu zakona na temelju ranije usvojenih Vladinih smjernica, koje govore o mogućem ublažavanju odgovornosti za zloporabu droga, predlaže da se posjedovanje za osobnu upotrebu iz Kaznenog zakona, prema kojem je propisana novčana kazna ili kazna do godinu dana zatvora, prebaci u prekršajnu sferu.

Naime, zbog nekoliko grama bilo koje droge za osobnu upotrebu, osobu se privodi na prekršajni sud gdje joj sudac određuje mjeru savjetovanja, odvikavanja ili dobrotvornog rada. Bude li ponovno zatečena s drogom za osobnu uporabu, prekršajni sudac je može sankcionirati zatvorom.

Kakva je bjelosvjetska praksa?

U Vladinim smjernicama oko izrade KZ-a stoji priznanje da je hrvatsko kazneno zakonodavstvo među onima koja najstrože kažnjavaju posjedovanje droge za osobnu upotrebu. Ono, primjerice, u Španjolskoj, Portugalu, Italiji, Belgiji, Luksemburgu i Sloveniji nije kazneno djelo, a ako je osoba uhvaćena prvi put - Irska ne kažnjava posjedovanje kanabisa, dok u Austriji tužitelj može odustati od progona ako je količina mala. U Nizozemskoj se posjedovanje tolerira prema internim državnoodvjetničkim uputama, baš kao i u Njemačkoj i Danskoj, a u Francuskoj je 1999. donesena direktiva da prioritet kod posjedovanja za osobnu upotrebu treba imati tretman, a ne kažnjavanje.

Što se tiče 'gramaže', u većini europskih zemalja dopuštena količina marihuane za osobnu upotrebu varira, no ne prelazi 0,10 grama, a za ostale teže droge, poput heroina i kokaina, taj limit ne prelazi 0,5 grama. Istraživanja pokazuju da Portugal, kao europska država koja je imala najveći broj ovisnika u Europi, nakon dekriminalizacije bilježi pad konzumacije droga među tinejdžerima i pad broja zaraza HIV-om, dok se s druge strane udvostručio broj osoba koje su se prijavile za liječenje ovisnosti.

Puštanje probnih balona usprkos struci


Ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković najavio je u listopadu prošle godine mogućnost izmjena Kaznenog zakona prema kojem bi se posjedovanje manjih količina droga kažnjavalo samo kao prekršaj, kazavši tada kako 'postoje rješenja da ta djela budu u prekršajnom zakonodavstvu. To ne znači dekriminalizaciju, nego rasterećenje kaznenog zakonodavstva'. No državni tajnik Ministarstva zdravstva Ante Zvonimir Golem nekoliko tjedana kasnije demantirao je najave da bi Hrvatska mogla opet doživjeti dekriminalizaciju lakih droga.

Naime, kako u svojem radu 'Kaznenopravni aspekti zlouporabe droga' navodi sudac Vrhovnoga suda Dražen Tripalo, posjedovanje droge za osobnu uporabu u Hrvatskoj se kao prekršajno djelo sankcioniralo do 1996, kad je izmjenom Kaznenog zakona prešlo u kaznenu sferu. Potom je ista regulativa preuzeta u Kaznenom zakonu, koji je na snazi od 1998, pa otada Hrvatska zapravo ima dvostruku zakonsku regulativu vezanu za ovo pitanje.

'Posjedovanje opojne droge za osobnu uporabu tretira se u Zakonu o suzbijanju opojnih droga kao prekršaj. No istovremeno je predviđeno i Kaznenim zakonom kao kazneno djelo, a hoće li biti podnijeta prekršajna ili kaznena prijava, jer obje ne mogu biti podnijete, u pravilu procjenjuju policija i DORH', objašnjava Tripalo. Pretpostavlja da se kriteriji odnose na okolnosti je li osoba već prije bila kažnjavana, koja je bila količina droge, koja vrsta droge, radi li se o ovisniku i slično.

Međutim, jasno je da dvostrukost nije dobra, stoga je, kaže Tripalo, 'radna skupina, čiji je član, većinom glasova i predložila da preprodaja, proizvodnja, stavljanje u promet i slično i nadalje ostanu kaznena djela, a posjedovanje za osobnu uporabu bilo bi sankcionirano u domeni Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, dakle kao prekršajno djelo, što znači da i tu i dalje postoje sankcije'.

'Dekriminalizacija uopće nije niti predložena'

Premda je iz Kosoričinih riječi jasno da dekriminalizacije neće biti, sudac Vrhovnoga suda Tripalo ne želi i ne može iznositi vlastito mišljenje. 'Posjedovanje droge za osobnu upotrebu dvojbeno je pitanje, zato se o njemu i razmišlja, a postoje argumenti i za i protiv, no Vlada je formalni predlagatelj zakona i, da, naravno da se ovo pitanje na kraju svodi na političku odluku', zaključuje Tripalo.

Da je riječ o političkoj odluci, slaže se i predstojnik Vladinog Ureda za suzbijanje zlouporabe droga Dubravko Klarić, bivši policijski načelnik odjela koji se bavio upravo ovim područjem. On, međutim, ističe da 'stručna radna skupina nikada nije ni predlagala dekriminalizaciju jer i dalje postoji mogućnost sankcija'. Pritom podsjeća na tri moguća rješenja koja je Ured predložio radnoj skupini: 'prvo je preciznija razlika između posjedovanja, prodaje i proizvodnje droge te s tim u vezi i odgovarajuće kazne; drugo je da posjedovanje postane isključivo prekršajno djelo, ali uz povećanje novčanih kazni; i treće jest da zakonska odredba ostane ista, ali da se za svaku vrstu droge propiše kazna s obzirom na količinu i ponavljanje djela'.

'Tolerancije prema zlouporabi droga ne smije biti i nema teških i lakih ovisnosti, ali policiju treba rasteretiti tako da snagu ne troši na ovisnike, jer njih treba dobiti u sustav, pomoći im i liječiti ih, a ne stavljati iza rešetaka iza kojih ionako ima premalo mjesta s obzirom na postojeće zatvorske kapacitete', zaključuje Klarić, ponavljajući da je krajnja odluka na Vladi.

Što će HDZ i Vlada odlučiti, ostaje još malo pričekati, ali s obzirom na dosadašnje iskustvo prema kojemu ovo pitanje neprestano tretiraju kao ideološko i svjetonazorsko, ne treba isključiti mogućnost nastavka novih apsurda koji se događaju u praksi, poput onoga da povremeni ili takozvani vikend-konzumenti budu kažnjavani strože nego veliki dileri, ili da je preprodaja jednog džointa kažnjiva s tri godine zatvora, baš kao i ubojstvo.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još