Hrvatska ŠKOLA I CRKVA

Vlč. Romić: Nastavu bih svaki dan počinjao vjeronaukom

Problem vjeronauka u školama i njegova isključivanja ili samo opisnog ocjenjivanja u Hrvatskoj još uvijek nije nacionalni problem kao u susjednoj BiH. Lovaski župnik Borislav Romić smatra da bi vjeronauka trebalo biti još više u školama. 'Kao što smo u gimnaziji svaki dan imali prvi sat latinski, tako bih da sam država i vlast, vjeronaukom svaki dan počinjao nastavu. Tako bismo djecu 'zagrijali' za vjeru, da vide kako je lijepo biti kršćanin, kako je lijepo biti dobar, pravedan, čestit', smatra on

'Vjeronauku uopće nije mjesto u školama. Umjesto vjeronauka, u školama bi trebalo djeci i mladima predavati religijsku kulturu preko koje će im biti posredovano opće znanje o svim religijama, a onda u okviru vlastitih vjerskih zajednica produbljivati vjeru i njezine postulate', poručio je ugledni povjesničar i teolog, fra Petar Jeleč za nedavna rasplamsavanja sukoba oko vjeronauka u školama Kantona Sarajevo.

Vjeronaukom protiv nasilja

Zanimljivu ideju dao je lovaski župnik Borislav Romić po kojemu bi vjeronauka trebalo biti još više u školama. 'Kao što smo u gimnaziji svaki dan imali prvi sat latinski, tako bih, da se mene pita i da sam država i vlast, vjeronaukom svaki dan počinjao nastavu. Svaki dan vjeronauk bi bio prvi sat u školi, jer bi se tako djecu 'zagrijalo' za vjeru, da vide kako je lijepo biti kršćanin, kako je lijepo biti dobar, pravedan, čestit. Tada ne bi bilo nasilja, ne bi bilo nikakvog lošeg ponašanja', smatra vlč. Romić.

Fra Petar, inače član Franjevačke provincije Bosne Srebrene i profesor povijesti na Filozofsko-teološkom fakultetu u Sarajevu, stao je tom prilikom na stranu kantonalnog ministra Emira Suljagića koji je donio odluku da vjeronauk u sarajevskom kantonu ne ulazi u opći prosjek ocjena. Na ministrovu odluku da ocjene iz vjeronauka budu opisne, poglavar Islamske zajednice u BiH Mustafa Cerić najavio je kako će 'oni koji budu dirali u vjeronauk uskoro imati 'sarajevsko ljeto' kao što se Mubaraku desilo 'egipatsko proljeće''.

'Dosadašnja praksa vjeronauka u školama pokazala je i u Hrvatskoj i u Srbiji, a evo i u BiH, da se radi o promašenom projektu. Zlatno doba vjeronaučne poduke je bilo onda kada se ona održavala u okviru župnih zajednica i džamija, na dobrovoljnoj bazi, kad se nije ocjenjivala i od nje pravilo ono što je danas učinjeno', smatra fra Petar, istodobno pozivajući institucije da se pozabave prijetnjama uličnim neredima i rušenjem vlasti koje je najavio reis Mustafa Cerić.

Na sličnu je tragu kao i fra Petar nedavno govorio don Ivan Grubišić, svećenik i sociolog, u svojoj oštroj kritici Crkve koju je još jednom prozvao za povezanost s vlastima i politikom, zalažući se i za revidiranje ugovora s Vatikanom.

'Protiv Crkve nemam ništa, potrebna je narodu, no želim je izvući iz kandža politikanstva. Što je više povezana s vlastima i bilo kojom strankom, to je udaljenija od naroda. Crkve su sve praznije i mladi je nakon krizme masovno napuštaju', upozorio je don Ivan.

Ustvrdio je i kako mladi 'idu na vjeronauk sve dok moraju, a to je do krizme' te naveo kako se njih sve više potom odlučuje za etiku. 'I sad Crkva izlazi s propisima da oni učenici koji upisuju etiku nakon završenog obvezatnog vjeronauka ne mogu obavljati nijednu buduću funkciju u crkvi, npr. kumstvo na krštenju ili krizmi. To su sankcije, tu nema slobode', ukazuje don Ivan.

Doduše, 'situacija na terenu' ponešto je drukčija, a svećenici i vjeroučitelji u manjim sredinama tvrde kako su crkve pune djece. Mladima ni vjeronauk u školi nije baš mrzak. Vlč. Borislav Romić iz župe sv. Mihaela Arkanđela u srijemskom selu Lovas već je 40 godina posvećen svećeničkom pozivu i tvrdi kako njegova crkva nije prazna, nego naprotiv. 'U početku je među vjernicima bilo zabune, pa su pitali zašto slati djecu na oba vjeronauka – župski i školski. Mislili su da je to previše. Odgovorio sam im da čovjek, ako je vjernik i kršćanin, poučavanje o vjeri treba shvatiti kao potrebu. Kako je Isus imao 12 učenika kojima je prenosio vjeru i potom osvojio cijeli svijet, tako i svećenici prenose vjeru djeci i svim vjernicima, jer je to jedno od poslanja Crkve', kaže vlč. Romić navodeći kako 'kroz vjeronauk provodi i Isusovu želju koji je rekao: 'Idite među ljude i poučavajte, idite i propovijedajte.'

I pravoslavnom svećeniku Predragu Azapu, koji služi pri crkvi Silaska sv. Duha na apostole u Vinkovcima, vjeronauk u školama nije upitan, baš kao ni podučavanje vjere u crkvama. 'Srpskoj pravoslavnoj crkvi i vjernicima, a posebno učenicima, neophodno je koristiti pogodnosti koje se kroz školski sustav u Hrvatskoj pružaju u nastavi vjeronauka. Osim što je koristan za vjersku izobrazbu djece, vjeronauk je Srbima, kao manjinskoj zajednici, i dobra poveznica među mladim ljudima, ali i mogućnost njegovanja srpskog jezika i pisma', smatra protojerej Predrag Azap. Zanimljivost vezana uz njega jest podatak da vjeronauk predaje u OŠ Gunja, selu u županjskoj Posavini, udaljenoj od Vinkovaca 60-ak kilometara. Proti Azapu, kako napominje, nije problem zbog djece i poduke vjeronauka stoga prelaziti silne kilometre.

Na sreću, problem vjeronauka u školama i njegova isključivanja, opisnog ocjenjivanja ili intenziviranja u Hrvatskoj još nije nacionalni problem zbog kojeg se najavljuju i revolucije kao u susjednoj BiH. Za kvalitetno rješenje, doduše, treba naći neki srednji put – onaj između teoretičara i praktičara.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još