Gdje je nestao novac, pitanje je svih pitanja u gradu na Rječini, na koje odgovor od aktera spornog, dvadeset godina starog slučaja traže svi, od policije do novinara. Ako je suditi prema reakcijama Državnog odvjetništva i Ministarstva unutarnjih poslova, stječe se dojam da je sporni novac za nerealiziranu kupovinu oružja za obranu 1991. stvorio razdor i između te dvije institucije
To se pitanje počelo postavljati u nedjelju poslijepodne, kada je u javnost procurilo da policija na temelju anonimne prijave ispituje neke svjedoke, i to baš kada se iz SAD-a vraćao glavni akter, Slavko Linić.
Šokiran pozivima novinara koji su mu rekli da se policija raspituje o navodnom nestanku 800.000 DEM-a za kupnju oružja davne 1991. godine, bivši riječki gradonačelnik i šef Kriznog stožera u Domovinskom ratu odmah se zapitao kako to da policija već provodi istragu na temelju Zakona o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i pretvorbenog kriminala, donesenog prije dva dana i koji još uvijek nije na snazi.
Efikasnošću policije zadivljeni su svi riječki SDP-ovci, za koje ovaj slučaj miriše na politički obračun, dok HDZ-ovci trljaju ruke jer borba protiv korupcije prolazi Banska vrata pa je u SDP-u, misle, došlo do rata.
Sam Linić ništa ne zamjera Vesni Buterin jer je, kaže, žena i trudnica, a i zato što bi, da nije rekla što joj je naređeno, bila najurena, smijenjena i ispljuvana, jer je to metoda rada Jadranke Kosor i HDZ-a. Ipak, čekajući poziv u policiju, koji još nije dočekao, sasuo je niz uvreda MUP-u, ravnatelju Oliveru Grbiću i ministru Tomislavu Karamarku, kojeg redovito naziva 'špijunčinom'.
Iz policije su odmah reagirali i ustvrdili da se Linić ponaša neprimjereno.
'Žalosno, ali glasnogovornik policije Krunoslav Borovec laže i obmanjuje hrvatsku javnost. Laže da je Državno odvjetništvo uputilo zahtjev za provođenje istrage', kaže Linić, dodajući da je policija, ne znajući što s anonimnom prijavom, tražila mišljenje od Državnog odvjetništva koje pak policiji nije dalo ni naloge ni upute ni zahtjeve, već je odgovorilo da samostalno ocijeni ozbiljnost prijave i postupi prema Zakonu o policiji.
'No nije to jedina njegova laž. Borovec je izjavio da Ravnateljstvo nema ništa s tim, a prijavu je zaprimio ravnatelj Oliver Grbić, koji ju je proslijedio u Rijeku i maltretirao riječku policiju da poduzme nešto. To se zove zloupotreba službenog položaja', ističe.
'Odgovor na ovaj cirkus oko toga gdje je 800.000 DEM-a svatko može pronaći. Novac je uplaćen iz proračuna nekadašnje Općine Rijeke i vraćen istim putem i tko god je htio, mogao je to provjeriti u dokumentima Općine te tako provjeriti ozbiljnost anonimne prijave. Ali Karamarku i Grbiću nije cilj istina, već koristiti policiju za prljave poslove i prljavu kampanju HDZ-a', drži Linić. Tvrdi da je novac potom uložen u popločavanje Korza i ponosan je na to, a oružje su dobili iz skladišta na Katarini i Grobniku.
Franjo Butorac, bivši tajnik Kriznog štaba, koji se uz bivšeg čelnika PU primorsko-goranske Josipa Kukuljana i šefa Teritorijalne obrane Šimu Radulića odazvao na razgovor u policiju, tvrdi da ratnog profiterstva nije bilo. On se, zajedno s Linićem, 15. listopada 1991. uputio u Ljubljanu isposlovati povrat novca, jer naručenih 2000 pušaka i 100.000 metaka nije stizalo. Opisuje da ih je Janez Janša primio krajnje neljubazno te tvrdio da o tom oružju ništa ne zna jer je te poslove vodio njegov zamjenik koji je tog jutra premješten u ministarstvo slovenske policije. Potom su vodili mučne razgovore s njim, nastavlja Butorac, dodajući da nisu bili jedini – ljudi iz Zadra i Slavonskog Broda bili su tamo zbog iste stvari. Svima im je rečeno da ne razumiju zašto toliko inzistiraju na povratu novca, jer je u trgovini oružjem i drogom normalno da dio novca nestane, a onaj tko se o njemu raspituje može ostati i bez glave.
Poslužili su se tada, opisuje Butorac, blefom koji je urodio plodom. Naime, nazvali su pred tim ljudima Krizni štab u Rijeci i rekli da se pripremljeni materijali za novinare ne puštaju van dok ih ne obavijeste o novostima. Istog trena Slovenci su im donijeli kovčeg s novcem, no Linić je, rekavši da on nije trgovac konjima, tražio da se novac u roku od četiri dana uplati preko iste banke i istog računa Jugolinije u New Yorku s kojeg su ga i primili.
'To se i dogodilo, no mislim da tu postoje neke igre. Karamarko, Grbić ili netko treći, a je li Linić žrtva ili je i on dio tih igara, ne znam', zaključuje Butorac.
Posljednja informacija govori da su se oko Linića i 'afere oružje', navodno, posvađali čelni ljudi MUP-a i DORH-a, Tomislav Karamarko i Mladen Bajić.
