Slučaj Fimi media je otvoren svjedočenjem Damira Mihanovića, a potvrđen iskazima Mladena Barišića i Nevenke Jurak. Taj slučaj postao je zaštitni znak kaznenog progona negdašnjeg prvog čovjeka hrvatske izvršne vlasti, a od prošlog prosinca stanovnika pritvora u Salzburgu. Osim iskazima, potkrijepljen je i drugim činjenicama, poput dokaza o financijskim transakcijama, otkriva Slobodna Dalmacija

Bivšem premijeru Sanaderu prijeti deset godina zatvora za zlouporabu položaja i ovlasti te još pet godina za udruživanje u počinjenju kaznenih djela. Za to mu se može odrediti jedinstvena kazna zatvora od oko 13 godina.

Priča o Fimi mediji otvorena je početkom 2010. godine kada je Mihanović posvjedočio da ga je u proljeće 2007. godine Sanader pozvao na sastanak u Banske dvore gdje je bilo još dvadesetak osoba visoko rangiranih u državnim tvrtkama. Prema Mihanoviću, Sanader im je naredio poslovanje s marketinškom agencijom Fimi media u vlasništvu Nevenke Jurak, bliske prijateljice Mladena Barišića, tadašnjeg ravnatelja Carinske uprave i glavnog rizničara HDZ-a.

Mihanovićeve navode potvrdili su Jurak i Barišić, ali i brojni drugi akteri uključeni u izvlačenje novca iz državnoga proračuna u privatne džepove. Procjenjuje se da je samo u aferi Fimi media država oštećena za najmanje 80 milijuna kuna, a velik dio toga novca Barišić je donosio Sanaderu u kuću.

U poslovima s Fimi medijom ključna je bila Hrvatska elektroprivreda, kao uostalom i u poslovima s Diokijem, tvrtkom Roberta Ježića, riječkog HDZ-ovca i vlasnika Novoga lista. USKOK drži da je Ivan Mravak, bivši šef HEP-a, od listopada 2008. godine do rujna 2009. godine dvjema tvrtkama iz Dioki grupe isporučivao struju po nerealno nižim cijenama, čime je HEP oštećen za 6,3 milijuna kuna. Mravak je, smatraju istražitelji, Diokiju u ime HEP-a u proljeće 2009. godine dao nezakoniti kredit od 15 milijuna kuna. Ugovorena je kamata od 10,5 posto, rok za otplatu bio je 60 dana, a kako su baš tada dvije tvrtke pregovarale da Dioki kupi zgradu HEP-a, pretpostavlja se da je kredit zapravo nezakonito pomaganje Ježićevoj tvrtki. Pregovori nisu uspjeli, a Dioki je kredit vratio s višemjesečnim zakašnjenjem.

Istražitelji, nadalje, Sanadera i Ježića povezuju i u slučaju Janaf. USKOK sumnja da je Sanader od studenoga 2008. godine do lipnja 2009. godine koristio položaj da bi državni Janaf od Ježićevog Diokija kupio građevinsko zemljište s terminalom za skladištenje nafte i naftnih derivata na Žitnjaku u Zagrebu za najmanje 28 milijuna eura, premda je Janaf procjenjivao da zemljište ne vrijedi više od 17 milijuna eura. Sanader je stao na stranu Diokija, no kako ga čelnici Janafa nisu poslušali, posao nije sklopljen pa je to najslabija točka u slučaju protiv Ive Sanadera.

Bivši će premijer vjerojatno jednoga dana pred sudom objašnjavati zašto su u njegovu mandatu Hrvatske autoceste platile čak 500 milijuna kuna za arheološka istraživanja na trasama autocesta, a na temelju dokumentacije dobivene od austrijskih istražnih organa USKOK tereti Sanadera i za proviziju od sedam milijuna šilinga koju je navodno, dogovarajući tijekom rata kao zamjenik ministra vanjskih poslova kredit za Republiku Hrvatsku, dobio od predstavnika Hypo banke.

Konačno, tu je i nabava 4,2 milijuna kuna vrijednog BMW-a, formalno za potrebe HDZ-a, a stvarno za Ivu Sanadera.