DRAŽEN VUKOV COLIĆ

Komentatoru tportala nagrada za životno djelo HND-a

Bionic
Reading

Na svečanosti HND-ove dodjele godišnjih nagrada ove je godine posebno mjesto zauzeo komentator tportala Dražen Vukov Colić, kojemu je dodijeljena nagrada za životno djelo Hrvatskog novinarskog društva. Vukov Colić je ovo ugledno priznanje zaslužio 45-godišnjim radom u brojnim medijima, a nešto više o njegovoj bogatoj karijeri pročitajte u nastavku iz pera samog autora

„Studentski list“, gdje sam počeo svoju karijeru davne 1966. prethodnica je „Poleta“, rasadište novinskih talenata za cjelokupni tisak, relativno otvoreno i slobodno glasilo, koje je povremeno dosizalo nakladu od 35 tisuća prodanih primjeraka

Kulturna rubrika „Vjesnika“ iz vremena kada sam u njoj radio kao kazališni kritičar i urednik, ostala je zapamćena kao vjerojatno najbolja kulturna rubrika u tadašnjoj SR Hrvatskoj, Zaposleni u toj rubrici odredili su hrvatsku kulturnu povijest: Igor Mandić, kao kritičar, kolumnist, polemičar i esejist, Veselko Tenžera, kao jedini pravi Matošev nasljednik, Dalibor Foretić, kao kazališni kritičar i teatrolog, Vladimir Maleković, kao likovni kritičar i duhovni otac i direktor obnovljenog Muzeja za umjetnost i obrt, Ivan Starčević, kao televizijski i filmski kritičar, Josip Pavičić, kao novinar i književni kritičar.

Karijera Dražena Vukova Colića

Osobni podaci

1944 –Rođen u Zagrebu
1971– Diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Južnoslavenski jezici i književnost
1973 – Oženjen za Davorku Vukov Colić

Strani jezici

Engleski, njemački, bugarski

Sada:

Kolumnist za vanjsku politiku na tportalu (sve kolumne pročitajte ovdje), predavač na Višoj školi za vanjsku politiku i međunarodne odnose, član Savjeta Predsjednika RH za vanjsku politiku i diplomaciju

Novinarska karijera:

2010 – 2011 Kolumnist tportala
2009 - 2010 Kolumnist „Novi list“, Rijeka
1994 - 2000 Kolumnist „Novi list“ i „Glas Istre“
1993 - 1994 Glavni urednik Business Magazina „Croman“
1988 - 1991 Glavni urednik tjednika „Danas“
1984 - 1988 Stalni inozemni dopisnik iz Bonna za „Vjesnik“
1980 - 1983 Utemeljitelj i zamjenik glavnog urednika tjednika „Danas“
1975 - 1980 Stalni inozemni dopisnik iz SAD i UN za „Vjesnik“
1973 – 1975 Urednik kulturne rubrike „Vjesnika“
1968 - 1971 Kazališni kritičar „Vjesnika“
1966 -1968 Komentator i zamjenik glavnog urednika „Studentskog lista“

Diplomat

2004 – 2008 –Veleposlanik RH u Bugarskoj
2000 – 2004 –Veleposlanik RH u Austriji

Posebni projekti

2000 - Predsjednik Radne grupe Predsjednika republike za promicanje Hrvatske u svijetu „Identitet i Image“.

Izdavaštvo

Izdavač i urednik sedam knjiga u izdanju tjednika „Danas“, među kojima se osobito ističe ekskluzivna ispovijest kosovskog disidenta Adema Demaćija (1991. godine) i foto- monografija o prijenosu vlasti u Hrvatskoj „Dan hrvatske smjene“ 1992. godine. Uredio i napisao predgovor za knjigu Veselka Tenžere „Sportski život“ u izdanju Matice Hrvatske, 1989. godine.

Nagrade i priznanja

1996 – Novinar godine, HND za kolumne u „Novom listu“
1994 – Kolumnist godine , HND za kolumne u „Novom listu“
1967 - Treća nagrada „“Vjesnika i „Poleta“ za kulturnu publicistiku
1966 - Uvodničar godine omladinskog tiska, „Studentski list“, Prva nagrada Saveza omladine SFRJ

Rad u HND-u

1996-1998 Potpredsjednik vijeća časti HND-a
1998-1999 Predavač na Novinarskoj radionici, HND

Odličja

2004: Veliki Orden za zasluge sa srebrnom zvijezdom, Austrija
2008: Orden stare planine prvog stupnja, Bugarska

Kao dopisnik „Vjesnika“ iz New Yorka u vrijeme kada televizija nije bila toliko moćna, otvorio sam niz tema koje su bile izravno vezane uz demokratske i civilizacijske vrijednosti na nekonvencionalan i moderan način, a klasično izvještavanje iz Washingtona i U.N. obogatio brojnim kulturnim, sportskim , filmskim i gospodarskim temama. Kao specijalni dopisnik, „Starta“ bio sam jedini europski novinar na poprištu masovnog samoubojstva u Gvajani (sekta Jima Jonesa) koji je dopro sve do Jonestowna u vrijeme kada američki marinci još nisu sklonili sve samoubojice, o čemu sam u „Startu“ objavio feljton od devet nastavaka ( 1978.godine).

Zajedno s Josipom Vlahovićem i Mladenom Maločom, pokrenuo sam tjednik „Danas“ koji je ubrzo premašio tiražu „NIN-a“ (145 tisuća primjeraka) i došao u sukob s politikom SK. Partijske su se istrage vukle skoro pet mjeseci, poslije čega sam „zbog kritike sustava“ bio kažnjen posljednjom opomenom pred isključenje iz SK, bio premješten u „Start“ i došao na crnu listu, za vrijeme koje se nisam mogao javno potpisivati pune dvije godine.

Kao glavni urednik „Danasa“, najduže sam obavljao tu tešku dužnost u prijelomnim vremenima (1988-1992) u kojima je „Danas“ prerastao u vodeći list otpora Miloševiću i dosegao nezapamćenu prosječnu prodanu tiražu od 160 tisuća primjeraka. Kako smo nakon promjene vlastit bili ona manjina koja se zalagala za neovisnu Hrvatsku, ali ne i bilo kakvu Hrvatsku, vrlo brzo smo došli u sukob s HDZ-om, koji je od „Danasa“ htio učiniti HDZ-ov „Time magazin“ (izjava Franje Tuđmana)., a pokušaj obnove u obliku „Novog Danasa“, uz pomoć obitelji Tedeschi, propao zbog gospodarske ucjene (nisu ga htjeli prodavati na „Vjesnikovim“ kioscima, a obitelji Tedeschi prijetili su oduzimanjem trgovinskih zastupništava). Cijela se redakcija našla na burzi rada.

Tijekom te dvije godine kao slobodan novinar bavio sam se svakojakim poslovima (organizirao konjska natjecanja, promicao modela autobusa), od čega je novinarski najznačajniji posao honorarnog glavnog urednika poslovnog tjednika „Croman“, koji se prvi koji zalagao za moderno otvoreno gospodarstvo a političko gospodarenje gospodarstvom, htio zamijeniti obrazovanim slojem modernih menadžera.

Nakon prijema u stalni radni odnos u „Novom listu“ objelodanio sam više od 1300 kolumni o unutrašnjoj i vanjskoj politici (četiri godine sam bio uvodničar lista), koje su imale vrlo veliki odjek u zemlji i inozemstvu i bile vrlo čitane kao glas izvornih demokratskih vrijednosti, europske Hrvatske i civilnog društva. Za njih sam imao čast dobiti i dvije najveće novinarske nagrade u Republici Hrvatskoj.

Za cijelo vrijeme moje diplomatske karijere, nikada nisam bio stalno zaposlen u MVP-u, već sam imao status imenovanog veleposlanika, koji je zaposlen u „Novom listu“.

Nakon povratka u „Novi list“ nastavio sam pisati kolumne „Hrvatski horoskop“ i posebnu seriju „Gola diplomacija“ o uspjesima i neuspjesima hrvatske diplomacije, koja je vrlo brzo izazvala nezadovoljstvo vlasnika i tadašnjeg premijera, pa sam – bez obzira na sve prijašnje dogovore i obećanja – u prvom mogućem roku umirovljen bez ikakvog prethodnog razgovora.

Sve ove moje uspjehe i padove (na jednoj strani nagrade, a na drugoj partijske kazne, biro za nezaposlene, iznuđena mirovina) smatram – nažalost – očekivanom sudbinom svakog hrvatskog novinara koji ovu profesiju smatra nečim što se ne može svesti samo na dnevnu porciju kruha. Nikada se nisam gradio žrtvom, budući da pravi novinar – kao što smo govorili u „Danasu“ - i neizbježne ožiljke treba nositi ponosno poput odlikovanja.