Hrvatska REAGIRANJE NA TEKST

Tko je kriv za slom 'Otoka znanja'

Željko Markota, potpredsjednik Upravnog vijeća ustanove Otok znanja, poslao je ispravak i reakciju na tekst objavljen 1. svibnja 2011. na tportalu pod naslovom 'AFERA OTOK (NE)ZNANJA' - Kako su Kalamotezi nasukani na vlastiti otok' u kojem se, prema njegovom mišljenju, potkralo nekoliko netočnosti i nepreciznosti

Dugačko pismo gospodina Markote objavljujemo u cijelosti.

Obzirom da se neke teze sada već ponavljaju a kako se ne bi potvrdila ona "Sto puta ponovljena laž postaje istina", molim da radi potpune informacije, ovoj objavi date primjeren značaj te da istu na propisan način povežete sa predmetnim člankom i objavom.

Ispravak i odgovor:
U predmetnom tekstu se navodi: 'Kako je rođena afera Otok znanja? Podsjetimo, vlasnički trojac Siniša Grgić, Davor Lauc i Željko Markota nisu ispoštovali privatizacijski ugovor…'

Ovdje je važno naglasiti kako je tvrdnja o nastanku afere Otok znanja djelomice neispravan. Naime, afera, u smislu skretanja pozornosti javnosti i nadležnima, je nastala 5.veljače, 2008. kada je upravo Željko Markota skrenuo pozornost na tada još uvijek buduće, a danas gotovo u cijelosti ostvarene negativne scenarije, te predložio raskid privatizacijskog ugovora i povrat Hotela u vlasništvo RH.
Razlog tada još nije bilo nepoštivanje privatizacijskog ugovora kako se u članku navodi, već NEMOGUĆNOST budućeg ispunjenja koje je tada bilo potpuno vidljivo. Tek podsjećam kako se ugovor niti danas ne može ispuniti u prvom redu zbog toga što se ustanova Otok znanja nije niti natjecala za djelatnost otočkog turizma klasičnog tipa, već za inovativni oblik kongresnog turizma obrazovnog i znanstvenog tipa na najvišoj svjetskoj razini. Za realizaciju ove nakane bilo je planirano gradnja više objekata koja izostankom donošenja urbanističkih uvjeta, niti danas nije moguće, jer tih uvjeta nema niti danas.
Dakle afera Otok znanja je izbila onda kada je Željko Markota prepoznao buduća događanja, te skrenuo pozornost javnosti i nadležnima sa zahtjevom za raskid ugovora o privatizaciji.
Tada nije bilo nikakvih velikih šteta i promašaja. Hotel je trebalo možda prodati ili dati na upravljanje onima koji se bave klasičnim otočkim turizmom i sve bi bilo u redu.
Moje pismo pod nazivom „OD USHIĆENJA DO ISTINE“ koje je 5.veljače, 2008. upućeno nadležnima i javnosti, najbolje opisuje trenutak nastanka afere Otok znanja (pismo)


U predmetnom tekstu se iznosi teza: '… a još 2008. Markota se posvađao s dvojicom partnera…'

Ovu tezu su od početka uporno plasirali gospodin Grgić i gospodin Lauc, a koja je u potpunosti netočna i služi skretanju pozornosti sa običnog kršenja zakona na međusobne svađe i odnose. Ponovno ističem kako sam tada u siječnju 2008. kao član Nadzornog odbora Hoteli Koločep d.d. uočio nezakonitu i štetnu namjeru zaduživanja društva Hoteli Koločep d.d. kod društva Chadelus u vlasništvu gospodina A.Hughesa u iznosu od 1,1 m€. Zaduživanje su obavili tadašnja direktorica Mare Musladin uz podršku dijela Nadzornog odbora (Grgić i Lauc). Nakon što su isti ustrajali u namjeri nepovoljnog zaduživanja, pokrenuo sam odgovarajuće zakonske procedure na koje me obavezivao zakon. Napominjem kako nikakve svađe među partnerima nikada nije bilo. Osobno smatram kako su se moji bivši partneri zajedno s otočkom direktoricom priklonili pravnim i drugim procjenama da će uspjeti u svojoj štetnoj i nezakonitoj nakani.

U tekstu se navodi i : '…. koji su svojom zloćudnom odlukom Hotele Koločep izručili na milost i nemilost poslovno nesposobnim, a financijski nedoraslim lažnim investitorima pod znakom famoznog Otoka znanja (Siniši Grgiću, Davoru Laucu i Željku Markoti)….'

Izrazito je paušalno i netočno kako sam ja bilo nesposoban, bilo financijski nedorastao. Naime, za privatizacijsku nakanu za koju sam se u okviru ustanove Otok znanja natjecao i danas se smatram izrazito sposobnim. Za klasični otočki turizam koji se desio izostankom donošenja urbanističkih uvjeta se nisam niti natjecao. Za te potrebe je zadržano sve upravno osoblje koje je godinama ranije upravljalo Hotelima. To što je dio tog upravnog osoblja, u prvome redu Mare Musladin, svoje znanje i odgovornosti podredila protivno interesima Hotela i zakona, svakako nije moja odgovornost. Što sam mogao to sam i poduzeo u zadnje 3 godine.
Nadalje se neispravno spominje i argument o financijskoj nedoraslosti. Napominjem tek kako su sve obveze i prema Banci i prema HFP-u i prema Hotelima i zaposlenicima izvršene u maksimalnim mogućnostima do početka 2008. g. Dakle u smislu financijske sposobnosti, izlišno bi bilo reći išta drugo osim da su sve obveze izvršavane do vremena pojave kriminala.

Iza tog trenutka pojave kriminala, nastupila su brojna kršenja zakona kada nikakva financijska sposobnost ne može poništiti ili sanirati brojne štetne i nezakonite radnje koje su poduzimali Uprava i Nadzorni odbor, a od kuda sam ja smijenjen na protupropisan način u vezi čega se vode sporovi. Naime na odluci o mojoj smjeni iz Nadzornog odbora je bio potreban i moj potpis, a Mare Musladin i Davor Lauc zajedno sa Sinišom Grgićem su to zanemarili. Isto odgovara zakonskoj kvalifikaciji krivotvorenja isprave na Skupštini trgovačkog društva i predstavlja ozbiljno kršenje Zakona.

Nadalje se u tekstu navodi: '… Nama je posve jasno da su svi ovi lažni investitori imali podmukle namjere, jer su promišljeno, mada nedozvoljeno u svoje igre uvlačili bjelosvjetske smutljivce, kao npr. izvjesnog Arthura Hugesa'

Tekst neispravno sugerira kako sam ja osobno imao podmuklu namjeru, a niti sam za razliku od Grgića i Lauca sudjelovao u „uvlačenju izvjesnog A. Hughesa“ u bilo kakve igre. Stoga citirana izjava u mom slučaju predstavlja neistinu i objedu. Ja nisam imao nikakvu namjeru osim one opisane u ponudi i ugovoru za privatizaciju. Onoga trenutka kada je postalo jasno da takva nakana neće biti ispunjena usprotivio sam se i u zadnje 3 godine ustrajao u zaštiti zakona i interesa Hotela i zaposlenih, što se u cijelosti podudaralo s mojim interesima da iz ovoga projekta iziđem čim prije i čista obraza. Najvjerojatniji razlog zbog čega još u tome nisam uspio leži u tome da sam u zadnjim godinama bio ponekad usamljen u toj borbi, kao i to da je dio zaposlenika i otočana podržavao upravo suprotna nastojanja - upravo prozvanu gospodu A.Hughesa i Maranzane.

Osobno nikada nisam upoznao gospodina A.Hughesa, a Maranzanu su gospoda Grgić, Lauc i Musladin doveli bez dogovora sa mnom i u početno vrijeme samo kao osobu bez ovlasti, samo pridruženu tadašnjoj direktorici. Isti je tek kasnije postao član ili predsjednik Uprave Hotela, ali ja sam tada već bio nelegalno maknut iz Nadzornog odbora, te sam vodio javnu bitku za poništenje ove privatizacije.

Nadalje gospodin Vuleša u svojoj navodnoj izjavi iznosi još nekolicinu paušalnih ocjena i omalovažavanja i na moj račun, u potpunosti zanemarujući glavnu činjenicu, kako je afera Otok znanja jedinstvena u Hrvatskoj i po tome što sam ja osobno sve pokrenuo onda kada štete još nisu bile nastale, ali kad je bilo potpuno jasno da će naznačene štete neminovno nastati. Pokrenuo sam inicijativu kao zakonski obveznu i časnu inicijativu, čiji rezultat je trebao biti: očuvan otok i poništen ugovor bez ikakvih profita.
Vrijeme je pokazalo da se naše institucije efikasnije obračunavaju sa nezakonitostima od prije 10-15 godina, nego od onih koje se javno najave i onda pred očima javnosti i izvede.


Do danas sam u ovu inicijativu uložio preko 10.000, vlastitih radnih sati, oko 10.000, sati najbližih suradnika. Od strane prozvane interesne skupine koja je osumnjičena za štetne radnje i zlouporabu ovlasti, a kojoj sam očito stao na put nečasnih namjera, pretrpio sam veliki broj prijetnji, pritisaka kao i velike štete u svom poslovanju.

Ako bi nekada netko ugrozio moje rodno i radno mjesto, smatrao bih se počašćenim i blagoslovljenim ukoliko bi jedna osoba koja nije iz mog rodnog mjesta uložila, pretrpjela i riskirala barem dio onog što sam ja pretrpio i riskirao radi uvođenja zakona u predmetu Otok znanja.

Nelegalna nastojanja i nezakoniti interesi upravo sada kulminiraju prema Kalamoti i Hotelima, jer su institucije pokazale da ih to baš niti ne briga. Svi aspiranti na 'lak plijen' uočili su da su Hoteli sada 'ničija imovina“ zbog maćehinskog odnosa države. Ovakav status uz neoprez i paušalan odnos može dovesti do puno goreg scenarija od Otoka znanja.
Uvijek sam pozivao i opet pozivam i otočane i zaposlenike Hoteli Koločep na zajedništvo i ustrajavanju na zakonitosti, što činim i danas.

Moja uloga uistinu nije presudna i priklanjam se zakonitom rješenju i interesima javnosti, ali ne na svoju štetu.
Zbog čega Država svojom nezainteresiranošću prešutno dopušta maltretiranje cijelog otoka, pa i mene, nije mi poznato i vjerujem kako će unatoč svemu uskoro do rješenja ipak doći. Prijedlog koji je uputila poslovna Banka u pogledu preuzimanja Hotela cijenim i podržavam također, te sam uputio popis formalnih nedostataka zbog kojih je provedba njihova prijedloga apsolutno nemoguća. Do danas nisam dobio dopunu prijedloga niti zatražena pojašnjenja od strane poslovne Banke, pa ni meni nisu poznate njihove prave namjere.

Drago mi je kako danas mogu istaknuti kako sam do 2008. u projektu Otok znanja uspio ostati savjesni poduzetnik koji pokušava nešto realizirati na javan i transparentan način. Nakon 2008. godine sam savjesni građanin koji nastoji ukazati institucijama RH na potrebu da reagiraju, jer mi je to obveza kao građanina RH.

A, iskreno, da sam 15-tak godina mlađi ne samo da ne bih razmišljao više o niti kakvim poslovima u RH, nego bih drugačije razmišljao o ostanku i životu u Lijepoj našoj. Jer nismo ni primijetili, a nadimak joj je postao manje istinit.

Za sve daljnje upite po ovoj temi Vam stojim na raspolaganju.

S poštovanjem,

Željko Markota,
Potpredsjednik Upravnog vijeća ustanove Otok znanja

U Zagrebu, 1.svibnja, 2011.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još