Hrvatska DORH NAPOKON PRIZNAO

'Nitko nije osuđen za zločine u vrijeme i nakon Oluje'

Dok se političari zabavljaju međusobnim šamaranjem oko brijunskih transkripata i ostalim sporednim stvarima, isključivo pokušavajući ušićariti pokoji politički bod, a DORH ispaljuje statistiku iz koje se zapravo malo toga bitnog jasno vidi, Hrvatsku pritišće teret neprocesuiranih ratnih zločina i ona gubi jedinstvenu priliku proživjeti prijeko potrebnu katarzu

Priznanje da za ratne zločine počinjene u i nakon Oluje nema pravomoćno osuđenih, konačno je preko usta uspio prevaliti i DORH nakon što je na to upozorio HHO. Naime, na opetovano postavljeno novinarsko pitanje u tom je kontekstu led probila Davorka Radalj, savjetnica u Odsjeku za ratne zločine DORH-a, na tribini Documente i Građanskog odbora za ljudska prava Procesuiranje ratnih zločina u Hrvatskoj.

'Nijedna osoba još nije osuđena za kazneno djelo ratnih zločina počinjenih tijekom i nakon Oluje', kazala je Radalj, kojoj nikako nije bilo jasno kako se to iz hrpetine brojki koje je par dana ranije složila ne vidi. Stoga je iskoristila priliku odrecitirati još jednom da se 'vode kriminalistička istraživanja u 24 ratna zločina, izvršenjem kojih je stradalo 156 osoba, a počinitelji su zasada nepoznati': 'Ukupno je evidentirano ubojstvo 47 osoba, od čega je zbog ubojstva 21 osobe procesuirano 33 počinitelja, a osuđeno 14 osoba.'

Jasmina Dolmagić, zamjenica glavnog državnog odvjetnika, ponovila je da HHO-ove brojke o žrtvama ratnih zločina, DORH-ovima ne odgovaraju jer nije jasno koje su od njih žrtve kaznenih djela poput ubojstava, pljačke i slično, a koje ratnog zločina jer je ono složeno kazneno djelo. 'Ne tvrdimo da zločina nije bilo, a nema nijedne prijave protiv pripadnika hrvatske vojske ili MUP-a, a da po njoj nije postupano', istaknula je Dolmagić.

DORH: NISMO ZNALI ZA HHO-OVU DOKUMENTACIJU

Naglasila je da će 'HHO-ova dokumentacija, činjenice i podaci iz izvještaja Vojna operacija Oluja i poslije, iz 2001. godine biti pomno proučena', a kao razlog zašto to svih ovih godina 'nisu mogli', pokušala je objasniti time da 'DORH-u ta dokumentacija nije bila poznata jer im nije bila službeno dostavljena, pa stoga nisu mogli ni reagirati'.

Koliko god ovakve izjave zvučale neuvjerljivo i nevjerojatno, na DORH-ov rad ipak je stigla i pokoja pohvala. Naime, 'od prvih je zločina prošlo gotovo 20 godina, neki su direktni očevici preminuli, a drugi se lošije sjećaju što se dogodilo, te nije lako voditi postupke', ocijenila je voditeljica Documente Vesna Teršelič: 'Brojke na koje se ona pozvala bile su da je 'od 2004. pravomoćno okončano 46 suđenja, u Hrvatskoj je ubijeno i nestalo više od 20 tisuća ljudi, dok se traga za više od 1.800 nestalih, a godišnje se vodi između 20 i 25 postupaka.'

Međutim, kako je upozorila, 'suđenja još nisu dovoljno učinkovita i Vrhovni ih sud često, nakon prvostupanjske presude, vraća na ponovo suđenje'. Također, istaknula je da 'hrvatska javnost žeđa za informacijama koje, osim od DORH-a, očekuje od sudova koji su donijeli presude i Vrhovnog suda, ako je proces pravomoćno okončan': Bitno je vidjeti i prvostupanjsku i pravomoćnu presudu za jedan predmet, ali i sve što je njima prethodilo, dakle, dokaze, optužnicu, njezine promjene, izvještaj sa svakog ročišta, a Ministarstvo pravosuđa ima obvezu prikupljati podatke od početka suđenja za ratne zločine, od devedesetih nadalje. Takve bi stvari trebale biti objedinjene na jednom mjestu i dostupne javnosti.'

Upitana zašto se u slučajevima pravomoćnih presuda ne otkrivaju imena, Dolmagić je kazala da 'postoje zakonska ograničenja za objavljivanje imena i prezimena, te da je to ionako dužnost sudova, a ne DORH-a': 'Baza podataka postoji, ali samo za internu upotrebu tužitelja, a u nju se sad uključuje i policija. Također, u skladu sa strategijom i planovima Ministarstva složena je lista prioriteta pomoću koje se provode izvidi, a složila se s opaskom iz publike da još ima puno posla i da mnogi zločini, čak i oni za koje se čini da su medijski eksponirani poput Ovčare, još uvijek nisu dovoljno istraženi.'

ČITA LI DORH PRAVOMOĆNE PRESUDE I ŠTO BI NA TEMELJU NJIH MOGAO?

No, radi se, radi, uporno su ponavljale Bajićeva zamjenica i savjetnica (Mladen Bajić, glavni državni odvjetnik), no upitane za konkretne slučajeve poput Medačkog džepa, zločina u Gospiću te u i nakon Oluje i Bljeska, kao i o slučaju koji je odjednom izbio u javnost slučaju Dvora na Uni, ništa zapravo nisu rekle pravdajući se neprestano time da ne mogu ništa reći.

Ivo Ravlić

Davor Domazet Lošo

Ili je pak ono što su rekle bilo, najblaže rečeno, neobično. Naime, upitana o tome što se trenutno događa u predmetu Medački džep, Radalj je kazala da 'za Medački džep u DORH-u postoji predmet protiv zasad nepoznatog počinitelja u kojem se provodi kriminalističko istraživanje'.

Ostalo je, premda su Dolmagić i Radalj podsjećene na to, visjeti u zraku, o kakvim je to nepoznatim počiniteljima riječ ako se zna da je na suđenju za Medački džep s jedne strane - jedan zaštićeni svjedok iz Norčeve brigade (Mirko Norac osuđen je za zločine u Medačkom džepu po zapovjednoj odgovornosti) prozvao trojicu neposrednih počinitelja: Velibor Šalaja, Toni Stilinović te Ivica Rožić zvani Bijeli Vuk, dok je u pravomoćnoj presudi kojom je zapovjedne odgovornosti oslobođen Rahim Ademi, navedeno da je na terenu po instrukcijama generala Janka Bobetka zapovijedao admiral Davor Domazet Lošo.

I opet odgovor je bio isti: 'Ne možemo ništa reći, ali provodi se kriminalističko istraživanje protiv nepoznatog počinitelja. DORH je tijelo progona, čija je osnovna dužnost progon počinitelja kaznenih dijela, a tijelo otkrivanja je policija.'

PUSIĆ: HRVATSKA IMA PRILIKU ZA KATARZU

Potpredsjednik Udruženja porodica Suza iz Beograda Dragan Pjevač, čija je majka ubijena u Medačkom džepu, istaknuo je da 'Srbi iz Hrvatske moraju shvatiti da je Oluja za Hrvatsku bila kraj rata i četverogodišnje patnje, bombardiranja i svega što rat donosi te da su Srbi koji su bili s druge strane jedan od uzroka tih patnji'. 'No i u Hrvatskoj se mora shvatiti da Srbi nisu dobrovoljno otišli i da je većina u rat natjerana te da nisu imali izbora između dvije anakrone politike. U ovom ratu na obje strane kao da su se natjecali tko će maštovitije ubijati i drugog poniziti i ono što je ključno jest da se moramo složiti oko osude zločina ma tko ga i u čije ime te za koji cilj počinio', poručio je Pjevač.

'Suđenja za ratne zločine, posebno ratne zločine počinjene s hrvatske strane važna su za hrvatsko pravosuđe, ali i hrvatsko društvo u cjelini', naglasio je predsjednik Građanskog odbora za ljudska prava Zoran Pusić te zaključio: 'Hrvatska ima priliku za određenu vrstu katarze kako bi se spriječilo ponavljanje te da se raščiste stvari, domoljublje i patriotizam od zločina koji su se dogodili, jer će u suprotnom uvijek ostati crne mrlje ako se ne obračunamo s idejama koje su do njih dovele.'



  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još