TKO JE DAO BRIJUNSKE TRANSKRIPTE?

'Kosor se ponaša kao da je na čelu mafije'

28.04.2011 u 07:00

Bionic
Reading

U gomili egzistencijalnih problema, domaća javnost usmjerena je na judu koji je Haagu dostavio brijunske transkripte. Ne traže ga samo kroz medije i kafanske priče ogorčenih, nego ga je tek sada odlučila potražiti čak i premijerka Jadranka Kosor. Potaknula je istragu koju provode tijela koja iz nekog razloga ne želi imenovati. Nije nam ostalo ništa nego da ih pokušamo imenovati sami

Malo prije prijelaza u novi milenij, preminuo je prvi predsjednik Franjo Tuđman, a naslijedio ga je Stipe Mesić. Legende koje su posljednjih dana oživjele govore da su dokumenti koje je Tuđman čuvao baš u to vrijeme provirili iz Ureda predsjednika. Među njima je bio i dokaz o zločinačkom pothvatu - brijunski transkripti. Vođa pothvata je, prema haškoj presudi, upravo Tuđman.

Prije izručenja generala Gotovine 2004. godine, Haag je od tadašnje HDZ-ove Vlade tražio brijunske transkripte koji su tada imali oznaku državne tajne. Sama činjenica da su znali za dokument koji je bio državna tajna, ukazuje da je netko prekršio Zakon o zaštiti tajnosti podataka i otkrio državnu tajnu. Premda je to kazneno djelo, nitko tada nije progonio počinitelja. Vlada na čelu s Ivom Sanaderom i predsjednik Mesić skinuli su oznaku tajnosti u čast dobre suradnje s Haagom i tadašnjom tužiteljicom Carlom del Ponte, ali su zaboravili istražiti tko je izdajnik kojeg bi danas mnogi rado vidjeli na lomači.

Prije nego su poslani u Haag, autentičnost transkripata potvrdio je tadašnji čelnik POA-e i aktualni ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko. On je transkripte proslijedio glavnom državnom odvjetniku Mladenu Bajiću koji je u Haagu također potvrdio njihovu vjerodostojnost i tako osigurao glavni dokaz protiv generala. Gotovina i Markač su pomoću tog dokaza u prvom stupnju osuđeni na 24 i 18 godina zatvora za sudjelovanje u zločinačkom pothvatu.

'KOSOR DIREKTNO ŠTETI HRVATSKOJ!'


Državna tajna su podaci koji su zakonom, drugim propisom ili općim aktom nadležnog tijela donesenim na temelju zakona određeni državnom tajnom, te otkrivanjem kojih bi nastupile štetne posljedice za nacionalnu sigurnost ili nacionalni interes Republike Hrvatske. (Definicija iz Zakona)
OdvjetnikAnto Nobilo smatra da premijerka Kosor svojim istupima nakon presude i pokretanjem zakašnjele istrage 'radi direktnu štetu Hrvatskoj na putu za Europsku uniju'. Stekao je dojam da za nju, nakon pročitane presude, nisu sporne činjenice ni zločini, da je nije uznemirio sadržaj brijunskog sastanka, nego je samo pokrenula akciju da se nađe onaj koji je dostavio transkripte Haagu. 'Ponaša se kao da se podrazumijeva zločinački pothvat i kao da se radi o mafijaškoj organizaciji koja sada traži člana koji je prekršio omertu - zakon šutnje', kaže Nobilo.

Dodaje da time Kosor samo podržava tezu tužiteljstva o zločinačkom pothvatu, a s druge strane dovodi u pitanje sav napredak koji je Hrvatska postigla u poglavlju 23, koje obuhvaća bezuvjetnu suradnju s Haagom.

'Hrvatska je kao država dobila na kredibilitetu jer se ponašala kao pravna država i u Haag dostavila sve tražene dokumente', podsjeća Nobilo i kaže da Kosor sav taj kredibilitet pokretanjem istrage dovodi u pitanje. 'Jednostavno, teško je zamisliti ozbiljnu europsku državu vladavine prava koja postavlja pitanje zašto se nisu prikrili dokazi o zločinu. To je sramotno i direktno šteti Hrvatskoj.'

Premda je Kosor rekla da je istraga o brijunskim transkriptima započela, iz Vlade nam još nisu odgovorili koja ju institucija provodi. S obzirom na to da se sumnja kako je i glavni državni odvjetnik Mladen Bajić mogao biti umješan u 'izdajnički poduhvat' predaje transkripata Haagu, DORH tada ne bi smio voditi istragu protiv svog šefa. To bi  bio čisti primjer za sukob interesa. A tko onda može istraživati istražitelje i koga je to Kosor mogla angažirati?

Nobilo objašnjava da u ovom slučaju potrage za dilerom transkripata u Haag postoje dva puta:

1. Ako se istraga provodi zbog počinjenja kaznenog djela kršenja državne tajne, onda bi DORH na čelu s Bajićem trebaotražiti tog nepoznatog počinitelja.

2. Ako je istraga pokrenuta zbog sumnje u državne institucije, onda Vlada treba imenovati administrativnu komisiju. Komisija bi češljala sve institucije tražeći kršenje zakona, osim Ureda predsjednika i DORH-a, nad kojima nema nadležnost.

SDP-ov Josip Leko ističe da DORH kao pravna institucija mora uvijek funkcionirati, bez obzira na to istražuje li svoga šefa Bajića. Što se druge opcije tiče, rekao je da je Vlada mogla osnovati komisiju koja bi istraživala Ured za suradnju s Haškim sudom (Vladino tijelo preko kojeg su haški istražitelji nabavljali svu potrebnu dokumentaciju). Leko upozorava da Vlada mora otkriti o čemu se radi.

'No,  sve je to samo politička mimikrija i političko dodvoravanje jer nadležna tijela trebaju raditi i bez naređenja Vlade i Sabora. Ovo je političko zavođenje i izbjegavanje pravih odgovornosti. Lakše se time baviti nego objašnjavati zašto je hrvatskim građanima takav kreditni rejting, kakav nam je BDP, zašto toliko zaostajemo za ostalim državama...', kaže Leko, pravni stručnjak i član saborskog Odbora za zakonodavstvo.

Dok čekamo da nam iz Vlade objasne tko što istražuje, objava o istrazi djeluje poput još jednog probnog balona, ili kao predizborni trik. Nastoje li samo smiriti uznemirene branitelje (velikog HDZ-ovog glasačkog tijela) obećavajući im progon 'izdajnika', ili možda skreću pozornost s činjenice da je Haag zločincem proglasio osnivača HDZ-a, pokojnog Franju Tuđmana?

Ključno je da ni predsjednik Ivo Josipović nije obaviješten o pokrenutoj istrazi. Iz Ureda predsjednika rekli su nam kako Josipoviću nije uopće sporno tko je dostavio brijunske transkripte Haagu, nego jesu li oni autentični te da 'za suradnju s Haagom ne treba nikoga kriviti'.

Umjesto da se nalazi način da se pomogne generalima u žalbenom postupku, ponašanje vladajućih na Markovom trgu djeluje kao spin kojim se nastoji obraniti ugled HDZ-a, a možda i skrenuti pozornost javnosti s činjenice da se u haškoj presudi spominju i neki aktualni čelnici stranke. Umjesto da se traže zločinci koji su okrvavili ruke na 600 nevinih srpskih civila nakon Oluje, čini se da se traži samo juda-veleizdajnik koji nije smio otkriti tamnu stranu hrvatske prošlosti. Bit će da umjesto zrelog suočavanja s prošlošću, vlast pušta još jednu kvazipatriotsku maglu.