Ovih dana započeo je popis stanovništva, koji bi trebao trajati do kraja mjeseca i tijekom kojeg će 15 tisuća popisivača imati zadatak saznati sve važne podatke o građanima Hrvatske, od toga u koliko kvadratnih metara žive do njihovih najdubljih vjerskih osjećaja ili nacionalnog identiteta. Posao popisivača bio je vrlo tražen proteklih mjeseci, s obzirom na recesiju i visoku nezaposlenost u Hrvatskoj, a među prijavljenima izbor se vršio po pravilima Državnog zavoda za statistiku.

'Popisivači su neposredni izvršitelji popisa, a o njihovim sposobnostima, zalaganju i načinu ponašanja s osobama od kojih prikupljaju podatke u velikoj mjeri ovisi uspjeh i kvaliteta popisa', naglašeno je u službenim kriterijima, koji se zapravo svode na dvije stvari: punoljetnost i završenu srednju školu, s time da je potrebno imati i čitljiv rukopis. Prednost pri zapošljavanju na mjestu popisivača imali su hrvatski branitelji i njihova djeca, kao i dugotrajno nezaposleni, a treba imati i proporcionalni broj pripadnika nacionalnih manjina, s odgovarajućim poznavanjem manjinskog jezika. Potvrde o nekažnjavanju se od kandidata za popisivače nisu tražile, što znači da bi u teoriji i osuđenik za seksualne delikte mogao postati popisivač i dobiti tako slobodan pristup u domove.

S obzirom da o popisivačima 'u velikoj mjeri ovisi uspjeh' popisa stanovništva, pitanje je uklapa li se u taj profil netko tko je osuđen zbog kaznenog djela rasne i druge diskriminacije, i to na godinu i dva mjeseca zatvora. Ukoliko se nasuprot građana nalazi popisivač koji u svoje slobodno vrijeme promiče neonacističku ideologiju, je li to doista pravi izbor za postavljanje pitanja o nacionalnosti, mogućem ateizmu ili životu u istospolnoj zajednici? Treba li među popisivačima biti osoba koja će kada se netko izjasni kao Židov možda u obrazac napisati 'gamad'?

Konkretan primjer je slučaj iz Svete Nedelje, gdje se među 40 popisivača nalazi i M. S. (puno ime i prezime poznato redakciji tportala), 2008. godine osuđen zbog rasne i druge diskriminacije, dobivši zatvorsku kaznu koja je preinačena u tri godine uvjetno. Dotični je pisao blog – 'uslijed snažne odbojnosti prema pripadnicima druge rasne, druge etničke pripadnosti i druge seksualne orijentacije', kako je opisano u presudi Općinskog suda u Velikoj Gorici – na kojem je, između ostaloga, veličao superiornost bijele rase. Osuđeni M. S. je pozivao na 'europsku svetu bijelu revoluciju i rasni sveti rat', nacističku ideologiju je vidio kao 'ključ egzistencije bijele rase'. Homoseksualce bi 'poslao u logore', jer 'pederi nisu ljudi', a Židovi su za ovog popisivača stanovnika – 'gamad'.

Današnji popisivač je tada također osuđen zbog prijetnji nasiljem upućenih organizatoru Zagreb Pridea. Neonacističkom blogeru je, osim uvjetne kazne od tri godine, velikogorički sud odredio i 'posebnu obavezu redovitog javljanja službi za zaštitni nadzor'.

M. S. je pak svojedobno izbjegao služenje vojnog roka jer je proglašen 'psihički nesposobnim', ali to ipak nije zapreka da bude popisivač stanovništva. Kada se zbog promoviranja neonacizma našao pred sudom, potvrdio je svoje stavove, usput objasnivši da je ime njegovog bloga inspirirano nacističkim pozdravom 'Heil Hitler'. 'Okrivljenik je, po mišljenju suda, dakle bio u cijelosti svjestan protupravnosti ovakvog svog ponašanja', kaže se u pravomoćnoj presudi iz rujna 2008, uz naglasak da je M. S. mržnju širio s 'izravnom namjerom'.

Da bi moglo biti problema s ljudima koji provode popis stanovništva, pokazuje i najnoviji istup potpredsjednika SDSS-a Milorada Pupovca, koji je upozorio da se ljude koji se izjašnjavaju kao pravoslavci upisuje pod grkokatolike, ili da se Srbima sugerira da se uopće ne izjašnjavaju po nacionalnoj pripadnosti. Pupovac se obratio Državnom zavodu za statistiku, koji je suspendirao neprofesionalne popisivače.

O slučaju od hrvatskog suda osuđenog neonacista oglasio se Centar za LGBT ravnopravnost, pritužbom Županijskom popisnom povjerenstvu, u kojoj stoji i sljedeće: 'Ovom prilikom izražavamo žaljenje što prilikom natječaja nisu postavljeni nikakvi kriteriji, osim lijepog i čitkog rukopisa, za odabir popisivača kojima bi građani/ke trebali vjerovati i odgovarati delikatna pitanja o svojoj nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti te vrsti životne zajednice u kojoj žive. Osoba koja na sudu nije izrazila žaljenje i krivicu zbog svojih zločinačkih uvjerenja i postupanja svakako nije i ne bi trebala biti od povjerenja javnim institucijama koje novcem poreznih obveznika plaćaju naknadu za taj rad.'