'Hoćemo izbore!', izvikuju tisuće protuvladinih prosvjednika šećući gradom. 'Hoćemo izbore!', tvrdi i oporba na čelu sa SDP-om, koja sebe doživljava njihovim glasom. No dok oporbeni šef Zoran Milanović ovih dana trpi žuljanje prepona u saborskim klupama na za prosvjednike zabranjenom Markovom trgu, oni ni njega ni SDP ne vide kao alternativu HDZ-u i Jadranki Kosor.

Povici 'HDZ, lopovi, SDP, lopovi!' koje se čulo ovih dana u prosvjednim protuvladinim šetnjama Zagrebom dodatni su pokazatelj, pored najnovijih istraživanja javnosti poput CRO-Demoskopa i agencije Hendal, da SDP gubi popularnost i podršku građana, koji žele i neke druge vođe, poput Željka Rohatinskog i Dragutina Lesara.

Što na sve to kažu na Iblerovom trgu i spremaju li kakav konkretan odgovor na nastalu situaciju, nastojali smo doznati u SDP-u te ponajprije od samoga Milanovića. Međutim, nije nas poslužila sreća doznati je li kukuriku vođi, koji se smatra budućim premijerom, od prošle srijede postalo potpuno jasno što se događa. Sudeći prema reakcijama u međuvremenu, slutimo da nije.

NOVA INTERPELACIJA NA RAD VLADE?

Neslužbeno se šuška samo da SDP-ovci čekaju protok vremena za moguće pokretanje neke nove interpelacije na rad Vlade, ali na temu prosvjeda i SDP-ove (re)akcije na njih, ni Milanović ni drugi članovi vrha stranke nisu bili voljni razgovarati, što su priznali oni koji su se udostojali javiti na telefonske pozive. Iznimka je bio tek član SDP-ovog Predsjedništva, Tonino Picula, koji je ustvrdio da je 'nezadovoljstvo u Hrvatskoj evidentno, ali i da je SDP najjača oporbena stranka, koja podržava mirne prosvjede građana čije zahtjeve treba artikulirati, čemu SDP daje svoj prinos, i to u Saboru, i činit će to i dalje, premda se to čini nevidljivim'.

Picula, naime, smatra da postoji dvostruka frustracija: 'frustracija samoga SDP-a čiji zakonski prijedlozi u Saboru nemaju dostojan tretman, a zahvaljujući tome onda i frustracija dobrog dijela političke javnosti koja misli da SDP nije efikasan'. 'Problem je u tome što institucije u Hrvatskoj gube vjerodostojnost, i to zbog visokog debelog zida kojim ih je opasala HDZ-ova vlast', smatra Picula.

Zašto je bespredmetno očekivati SDP-ovo otklanjanje toga zida pokušajem (pre)skakanja na ulicu, Picula objašnjava da u 'heterogenoj prosvjedničkoj masi dominiraju autentično nezadovoljni ljudi, ali da je unutra i jedan dio ljudi ubačen od strane HDZ- a i tajnih službi'. Pritom ističe da mu je 'najsumnjiviji Pernar' (Ivan Pernar, jedan od organizatora prosvjeda na Cvjetnom trgu, op.a.), za kojega smatra da 'svojom retorikom pokušava neuvjerljivo izjednačiti strane', a za njegovo bacanje na barikade čak sumnja 'da je možda dogovoreno s policijom'.

No dok se čini da to zvuči prilično slično optužbama koje na račun prosvjednika dolaze od HDZ-a, sve se više pokazuje da Pernar s prosvjednim protuvladinim šetnjama praktički veze nema, a prosvjednici svejedno uzvikuju 'HDZ, lopovi, SDP, lopovi!' Na tu primjedbu Picula kaže 'da bi netko htio sunce crtati crnom bojom' te ponavlja SDP-ovu mantru 'da takvoga izjednačavanja ne može biti jer je HDZ bio 16 godina na vlasti, a SDP samo jedan mandat'.

Iz vida je (namjerno ili nenamjerno) očito izgubljeno da građani ne vrednuju samo kako se neka stranka ponaša dok je na vlasti, već i kakva je u oporbi, pa otud dolaze zamjerke na SDP-ov račun i pitanje njihove vjerodostojnosti u smislu moguće alternative HDZ-u. Zabrinjava li to SDP? Čini se da ne, jer Picula tvrdi da 'brinuti treba HDZ', a na mogućnost pojave nekih novih lidera ili stranaka kaže: 'Zašto ne? Svako vrijeme ima neku svoju političku dinamiku'.

SDP SAMO STATIRA, ILI SE ČUVA LOVA U MUTNOM?

Sad bi neki rekli, a SDP svoju statiku. Međutim, politički analitičari smatraju da se SDP ponaša onako kako bi trebao, sve ostalo bilo bi 'diletantski' i 'lov u mutnom'.

'Sve se stranke drže podalje od ovih prosvjeda, a SDP ne želi loviti u mutnom', kaže profesor Fakulteta političkih znanosti Damir Grubiša, koji smatra da bi se 'situacija mogla promijeniti kad prosvjedi zažive u punini, a to će biti onda kad se u njih uključe i ostale kategorije stanovništva te sindikati. Problem je, naime, što svi kažu da žele izbore, ali ne i što nakon izbora', upozorava Grubiša.

'Ja ne tražim od njih da ponude alternativu', kaže profesor Ivan Grdešić s Fakulteta političkih znanosti komentirajući to što prosvjednici izjednačavaju SDP i HDZ. Tome su, smatra Grdešić, 'krivi HDZ i mediji koji su tijekom godina stvorili sliku da su svi političari isti i više nema povjerenja u političke institucije'. Njemu je posve jasno zašto se SDP ne svrstava uz prosvjednike: 'Vrijednosti te prosvjedničke ekipe, koliko god šarolika bila, nisu vrijednosti koje podupire SDP, pa bi to bila diletantska ideja i ozbiljna politička greška, koja ne bi bila dobro prihvaćena ni od samih prosvjednika. Jer kako ćete voditi one koji ne žele biti vođeni?'

'Ovo nisu Facebook, nego faceless prosvjedi, i to je ono najljepše', kaže Grdešić, dodajući da su mu ovi prosvjedi simpatični iako bi se o pojedinim stvarima dalo raspravljati. Ističe da 'prosvjednici imaju pravo biti nezadovoljni i imaju pravo to reći, ali temeljni je problem u tome što se odriču demokratskih institucija, stranaka, parlamenta, pa na kraju i izbora. A ako nema izbora, kako će onda biti promjena?'