NEIZVJESNA SUDBINA 170 RADNIKA

Fuchs nema pojma o Bjelolasici

26.01.2011 u 16:07

Bionic
Reading

Dan nakon požara na Bjelolasici 170 djelatnika ostalo je u svojim kućama, u dim su otišla njihova radna mjesta, a sad je na Vladi da ih što brže zaštiti i pomogne im osiguranjem prava na rad i plaću, pogotovo nakon godina ignoriranja Bjelolasice

Na zgarištu bivše glavne zgrade Hrvatskog olimpijskog centra Bjelolasica i dalje traje očevid, pa još uvijek nije poznato što se točno dogodilo, a radnici, vrlo emotivno vezani za Bjelolasicu, u šoku su i tužni, strahujući kako će im sada izgledati život ili, bolje rečeno, preživljavanje.

Zahvaljujući nebrizi odgovornih, ni prije im nije bilo lako, no požar je stubokom pogoršao stvari. 'Vlada i HDZ, na nacionalnoj i lokalnoj razini, očito ne znaju što bi s time i na primjeru Bjelolasice opet se vidi obrazac ponašanja aktualne vlasti: puno velikih obećanja, ali i samo obećanja', upozorava SDP-ov saborski zastupnik Gordan Maras, koji je od 2001. do 2003. radio kao poslovni direktor Bjelolasice.

Situaciju je pratio i dalje, ali napredak nije zapazio, a premda, kako ističe, nipošto ne dovodi u vezu požar s nebrigom Vlade, poručuje da je sad na Vladi da hitno ispravi stvari.

'Što je uzrok požara i tko je za njega odgovoran, pokazat će policijska istraga, ali za lošu financijsku situaciju u kojoj se našlo to poduzeće, čiji je vlasnik država, odgovorni su Vlada i lokalna vlast, u oba slučaja HDZ, koji se sada, ali i inače, loptaju odgovornošću. Umjesto da učine sve kako bi što brže zaštitili te ljude i pomogli im da ne ostanu bez prihoda sada kad su ostali bez posla, a nisu krivi za situaciju u kojoj su se našli', ističe Maras.

RADNICI U ŠOKU

Naglašava da 'ljudi koji tamo rade, čine to već između 10 i 20 godina i emotivno su vezani za svoja radna mjesta te su potpuno u šoku. Naplata štete neće biti brza, a izgorio je objekt iz kojeg dolazi oko 80 posto prihoda, koji ni prije požara nisu bili najbolji.'

Što to Vlada odnosno resorno Ministarstvo obrazovanja, znanosti i športa koje je za Bjelolasicu odgovorno te lokalna vlast kane učiniti, danas se nije moglo saznati.

Karlovački župan, HDZ-ov Ivan Vučić, ujedno i predsjednik Nadzornog odbora Bjelolasice, koji je uspio izjaviti da 'radnici Bjelolasice nisu nesretni jer su zadnju plaću dobili za studeni 2010.' bio je zauzet sastancima. Nedostatak slobodnog vremena za novinarska pitanja mučio je i ogulinskog gradonačelnika HDZ-ovog Nikolu Magdića

Ministarstvo smišlja odgovore na pitanja poslana elektronskom poštom, pa dotad ostaju samo nemušti odgovori koje je ministar Radovan Fuchs ponudio u sinoćnjem HTV-ovom trećem 'Dnevniku'.

Kazao je da 'Bjelolasica ide i dalje u programu kako je to Vlada zamislila. Nudi se čitav kompleks potencijalnim investitorima, to nema veze s ovim požarom, i jednako tako Vlada razmišlja o još nekim drugim mogućnostima kako bi se Bjelolasicu stavilo u pogon. Tu je sad problem grijanja pa će osoblje vidjeti što s tim, a odmah se ide u izradu projektne dokumentacije.'

Što se tiče zaposlenih, Fuchs je kazao da 'ostaju tamo gore ti zaposleni i da treba tražiti rješenja kako da čim više njih nađe posao, idealno bi bilo svi, ali uvjeren sam da će uprava bjelolasice sa svima nama zajedno iznaći rješenje, a njih ima. Konačno, tamo okolo postoje neki drugi restorani.'

Priznao je da je 'bilo određenih poteškoća zbog nedovoljnog priljeva turista. Zadnjih dva mjeseca kasnila je plaća, a u kontekstu u kojem je resorno ministarstvo moglo intervenirati, doznačilo je određenu subvenciju kako bi plaće mogle biti pokrivene.'

'FUCHS NE ZNA O ČEMU PRIČA'

Ni riječi o tome da plaće nisu jedino što kasni, a na što upozorava Jadranka Klekar, predsjednica Samostalnog sindikata uslužnih djelatnosti Hrvatske unutar Nezavisnih sindikata Hrvatske. 'Osim što im plaće kasne dva mjeseca, od polovice prošle godine radnicima nije plaćen ni prijevoz', tvrdi Klekar, u čijem je sindikatu, doduše, svega 10-ak od 170 zaposlenih.

Nekad ih je bilo više, 100-tinjak, tvrdi Klekar, 'ali najednom su se počeli ispisivati, no nisu objašnjavali zašto. Dodatan problem bio je i to što je 2008. godine bio dogovoren, ali nije potpisan kolektivni ugovor. Uprava nije imala ništa protiv, ali nadzorni odbor nije htio dati suglasnost na potpisivanje.' Što će biti s radnicima, teško je i Klekar reći, ali zna da je 'zapravo nemoguće da ti ljudi mogu biti zaposleni u okolnim restoranima, pa tamo ionako ima dovoljno ljudi'.

Osim toga, pitaju se Klekar i Maras, na koje je to restorane Fuchs mislio, naime restoran hotela Jastreb u Begovom Razdolju ima dovoljan broj ljudi, a restoran Sabljaci blizu Ogulina bit će zatvoren do 25. ožujka. i radnici iz tog restorana odlaze na ispomoć u Begovo Razdolje. 'Čovjek očito ne zna o čemu priča', zaključuje Maras i dodaje da je sve moglo izgledati drugačije.

'U vrijeme Račanove vlade krenulo se s projektima zasnježivanja i bazenima, jer Bjelolasici takvi sadržaji nedostaju da bi zaista bila pravi olimpijski centar. Riješen je prvi dio, provedeni su natječaji, dobivena jamstva za kredite od oko 100 milijuna kuna od Zagrebačke banke s povoljnim kamatama, ali ugovor nije potpisan', kaže Maras.


VLADA BJELOLASICU IZVLAČI PO POTREBI

Bivši direktor Tomislav Paškvalin, koji je tvrtkom upravljao od 1997. do 2008. i koji je u travnju 2008. smijenjen bez jasnog obrazloženja, nije dobio podršku za projekte premda je Bjelolasica etiketirana kao projekt od nacionalnog i strateškog značenja. Vlada je čak 2006. osnovala Povjerenstvo za izgradnju kapitalnih objekata vrijednih oko 120 do 150 milijuna kuna na Bjelolasici, ali sve je to otišlo u vjetar, ili je u najboljem slučaju zameteno sporovoznim aktivnostima odgovornih.

'U tom su povjerenstvu sjedili i ministri Ivan Šuker, Branko Vukelić i Dragan Primorac te gradonačelnik Magdić i župan Vučić, a govorilo se tada da će se sportaši na Bjelolasici pripremati za Peking. Trebalo je to donijeti boljitak cijelom kraju, ali ispada da je sada kao vrhunac svega ispao taj požar', upozorava Maras.

'I prije požara bilo je posve neozbiljno od Vlade da Bjelolasicu opet stavlja među svoje investicijske projekte', smatra Maras, ali čini mu se da ipak ima neke nade. 'Moguće je javno-privatno partnerstvo, da recimo Vlada odluči uzeti na brigu skijalište, koje ne mora biti na komercijalnoj bazi, možda bi se i našao neki kupac.'

Svojedobno se spominjalo da osim domaćih ima i stranih interesenata, pa su u igri bili i neki Talijani, ali do danas nema konkretnih službenih potvrda, a do daljnjega ostaje i nada u europske fondove. No Maras ističe da 'u svakom slučaju najprije treba pomoći radnicima, jer obnova bi mogla potrajati i do dvije godine, ukoliko Vlada ne odluči sve zatvoriti'.