SLUČAJ SPALADIUM ARENE

Split za dva koncerta mjesečno plaća tri milijuna kuna

05.01.2011 u 07:00

Bionic
Reading

Premda su Konstruktor, IGH i Dalekovod prekršili nekoliko stavki ugovora, zbog čega je Grad Split, umjesto u dobitku, završio u minusu, iz gradskog i državnog proračuna tvrtkama se uredno isplaćuje tri milijuna kuna mjesečne najamnine

Spaladium arena, druga najveća sportska dvorana u Hrvatskoj i jedna od njih nekoliko izgrađenih na brzinu uoči Svjetskog prvenstva u rukometu 2009. godine, za razliku od zagrebačke, posluje uobičajeno i ne prijeti joj zatvaranje.

No, situacija je daleko od bajne, dapače: 'uobičajeno poslovanje' u splitskom slučaju znači jedan do dva koncerta mjesečno, najčešće hrvatskih ili balkanskih izvođača, a ključ u bravu neće staviti samo zato što se vlasnicima - konzorciju tvrtki Konstruktor, IGH i Dalekovod - isplati držati je otvorenom. Pa makar se u njoj ništa ne događalo...

Splitski i hrvatski porezni obveznici, pojednostavljeno rečeno, već dvije godine na račun građevinskih giganata uredno uplaćuju oko tri milijuna kuna mjesečne (36 godišnje) najamnine za dvoranu, premda su ove tvrtke prekršile nekoliko bitnih odredbi ugovora i premda bi on morao biti raskinut.

S Konstruktorom, IGH-om i Dalekovodom tajne anekse ugovora svojedobno je potpisao bivši splitski gradonačelnik Ivan Kuret, čime im je direktno pogodovao, a u istoj maniri nastavio se ponašati i Željko Kerum. Njegova gradska uprava, štoviše, puna dva mjeseca uporno odbija odgovoriti na sva usmeno i pismeno postavljena pitanja na ovu temu.

Slučaj Spaladium arene u hrvatskim je okvirima doista jedinstven i prilično zorno dokazuje kako su lokalni političari i građevinski moćnici jedan dobar i isplativ posao uspjeli doslovce upropastiti. Investicija od oko 150 milijuna eura, naime, za Split trebala je biti višestruko korisna, a zbog specifičnog modela javno-privatnog partnerstva na dobitku su trebali biti i privatni investitori.

U Lori, na zemljištu koje je intervencijom Ive Sanadera oduzeto Ministarstvu obrane i Brodosplitu, po originalnom projektu trebao se izgraditi kompleks sa sportskom dvoranom, golemim trgovačkim centrom, garažom od 1.500 parkirališnih mjesta te poslovnim neboderom visine točno stotinu metara.

Za pregovore s konzorcijem triju građevinskih tvrtki pokojni splitski gradonačelnik Zvonimir Puljić angažirao je uglednog profesora s Ekonomskog fakulteta Dejana Kružića, a on je bio prilično tvrd: u konačnici je potpisan ugovor od nekoliko tisuća stranica po kojemu su, teoretski, svi trebali biti na dobitku.

Konzorciju je pripalo tri milijuna kuna mjesečne najamnine za dvoranu i tridesetogodišnje iskorištavanje svih komercijalnih sadržaja, dok je Grad Split na ime komunalnog doprinosa, komunalne naknade i poreza na dohodak zaposlenih (računalo se na 800 do tisuću novih radnih mjesta) trebao ubrati nešto više novca nego što bi za dvoranu uplatio. Osim toga, cijeli kompleks trebao je nakon trideset godina prijeći u gradsko vlasništvo, i to uz strogo utvrđene uvjete održavanja.

Kako sve ne bi ostalo samo na teoretskim izračunima, Kružić je u ugovor ugradio i dva 'osigurača': novcem od najamnine Konstruktor, IGH i Dalekovod nisu smjeli raspolagati barem dok ne započnu s izgradnjom nebodera i ostalih sadržaja, kako bi bilo sigurno da će gradski proračun uprihoditi planirani novac. Rokovi su bili jasni: garaža je morala biti dovršena do konca 2009. godine, a trgovački centar i neboder do 15. prosinca 2010. godine.

Smjenom Zvonimira Puljića stvari su krenule naopako: njegov nasljednik Ivan Kuret najprije je pod izlikom recesije prolongirao sve rokove za godinu dana, a potom je i deblokirao novac koji je na posebnom računu čekao izgradnju nebodera. Ukratko: omogućio je Konstruktoru, IGH-u i Dalekovodu da počnu uredno ubirati najamninu za dvoranu. I to, kako se kasnije otkrilo, na tajnoj sjednici Gradskog poglavarstva.

Novi splitski gradonačelnik Željko Kerum odmah po dolasku na vlast grmio je o navodnim štetnim ugovorima oko Spaladium arene, no nakon samo nekoliko mjeseci potpuno je zašutio: premda i dalje ima mogućnost raskida ugovora, nije se odlučio na taj korak. Umjesto toga, on i dalje uredno isplaćuje najamninu za dvoranu - od koristi gradskog proračuna, čini se, bitnije mu je da velike građevinske tvrtke ne trpe gubitke...

U međuvremenu su svoje šape na projekt stavile banke, koje odbijaju kreditirati nastavak gradnje ukoliko Vlada ne odluči prodati zemljište u Lori ili ga prenijeti u trajno vlasništvo Grada Splita. Kako u Banskim dvorima ipak više ne sjedi Ivo Sanader, čini se da planirani kompleks u Lori nikada neće niknuti i da će Spaladium arena, umjesto trajno isplativog, postati trajno neisplativ projekt.