Hrvatska SABOR U 2010.

Godinu obilježio 'nedemokratski razvoj događaja' ili demokratski iskorak?

  • Autor: Maja Šurina
  • 19.12.2010 12:28:38
  • 19.12.2010 9:00:00

'Nikada se, a ja sam u Saboru već šest mandata, nije toliko intenzivno radilo', sumirao je ovaj tjedan predsjednik Sabora Luka Bebić saborsku 2010. godinu. U toj se ocjeni nije prevario, što dokazuje i brojka od 337 raspravljenih točaka i 160 donesenih zakona. Kada bi se radila lista top 5 saborskih događanja, pri vrhu bi zasigurno bile izmjene Ustava i uloga Sabora oko referenduma o Zakonu o radu, no koliko god ta dva događanja bila važna i za razvoj demokracije u Hrvatskoj, dovoljno je bilo da se kroz saborska vrata ušeta samo jedan čovjek i potpuno zasjeni sve što se tijekom godine događalo. Njegovo ime je Ivo Sanader, nezavisni je zastupnik Hrvatskog sabora, a nalazi se u pritvoru u Salzburgu gdje čeka izručenje Hrvatskoj

'Kao što znate, odlučio sam se bio potpuno povući iz hrvatske politike, međutim nevjerojatni razvoj događaja nakon mog odlaska iz politike praktički me natjerao da aktiviram svoj saborski mandat. Nadam se da ću zajedno s kolegama u Hrvatskom saboru doći do razloga koji su doveli do ovako nevjerojatnog i nedemokratskog razvoja događaja koji je apsolutno neprimjeren europskim demokratskim standardima, ali i dalje od Europe, dakle u svijetu', poručio je saborskim novinarima bivši premijer Ivo Sanader 22. listopada, nešto više od tjedan dana nakon što je u Saboru zatražio aktiviranje mandata.

Povratak Sanadera u saborske klupe
Od tog petka, kada se pojavio u Saboru da bi prisegnuo kao nezavisni zastupnik, sve se, do trenutka kada je pobjegao iz zemlje, u Saboru vrtjelo oko Sanadera. Kamere i novinari pratili su ga posvuda, ne bi li zabilježili neki nesmotreni trenutak kada će progovoriti s bivšim stranačkim prijateljima iz HDZ-a. Iščekivalo se hoće li progovoriti tijekom saborskih rasprava, no Sanader se obraćao javnosti  samo preko nabrzinu sklepanih i sazvanih press konferencija, zbog čega je saborske službenike doveo do toga da, vjerojatno po prvi put u saborskoj povijesti, moraju zaključavati saborske dvorane.

U tih nešto malo više od mjesec dana, koliko je obitavao na saborskim hodnicima, rijetko tko je želio prozboriti sa Sanaderom. Njegovi dojučerašnji kolege iz vrha HDZ-a izbjegavali su ga, družio se samo sa starim prijateljima, poput Marija Zubovića i Jerka Rošina te nekolicine 'sitnih' HDZ-ovaca iz Dalmacije. Oporba kao da se pravila da on u Saboru uopće ne postoji (na kraju krajeva, on je tako i tako bio problem HDZ-a), a njegov susjed iz saborske klupe, HDSSB-ovac Dinko Burić branio se od njega Novim zavjetom i pješčanim satom.

'Ako sam najveće zlo, zašto su me slijedili?'
U svojim obraćanjima medijima govorio je o sprezi Jadranke Kosor i Vladimira Šeksa, koji su, kako je tvrdio, protiv njega vodili politički progon, što je pokazalo navodno Šeksovo nagovaranje Polančeca da tereti Sanadera. Dvojac Šeks-Kosor uredno je ignorirao Sanaderove optužbe do 17. studenog, kada je Šeks očito odlučio tome stati na kraj nazvavši Sanadera 'moralnim dnom moralnog dna'.

'To su napadi panike, jedni obrambeni refleksi gdje se nekontrolirano, bez uporišta u realnom svijetu, autistično, jednostavno iracionalno reagira u skladu s onim kako se oko njega steže obruč. Kako se steže obruč, tako se on koprca u toj vrši, u tom obruču, i onda mu padaju na pamet nevjerojatne scene i scenariji. Ova igra oko Sanadera u napadima panike se primiče kraju', rekao je tada Šeks.

Sanaderov kraj nije trebalo dugo čekati. Netom nakon što se vratio iz Amerike, već 9. prosinca na adresu Ureda predsjednika Sabora Luke Bebića u ranim jutarnjim satima, u 9:50, stigao je kuvertirani zahtjev DORH-a pod oznakom tajnosti. Radilo se o zahtjevu za skidanjem imuniteta Sanaderu da bi ga policija mogla uhititi. Bebić je zahtjev odmah proslijedio Mandatno-imunitetnom povjerenstvu, koje je već oko 14:30 sati istog dana pozitivno odgovorilo na DORH-ov zahtjev. Takvu odluku MIP-a odmah je potvrdio Sabor i Sanader je u 16:59 i službeno postao nezavisni zastupnik - bjegunac.

Slavonski zastupnici lovili u mutnom

Sa zakonom ove godine nije imao problema samo Sanader. Nakon što je u svibnju 2009. nepravomoćno osuđen na 10 godina zbog ratnih zločina protiv srpskih civila u Osijeku, Branimiru Glavašu krajem srpnja ove godine Vrhovni sud potvrdio je presudu, a kaznu smanjio na osam godina. Samog Glavaša to se nije tada pretjerano ticalo, već je dobrano bio u bijegu u Bosni i Hercegovini, no takvom odlukom Vrhovnog suda morao se oprostiti od funkcije saborskog zastupnika i saborske plaće u kojoj je uživao barem u prvoj polovici 2010. godine.

Boris Šćitar
Rončević i nakon presude dolazi na posao
U nevolji se našao još jedan Slavonac – gradonačelnik Đakova Zoran Vinković, protiv kojeg je zagrebačko Općinsko državno odvjetništvo podiglo optužnicu zbog muljanja s putnim troškovima. Vinković je, naime, naplatio 12. 500 kuna prikazujući da je u Sabor putovao privatnim automobilom, a zapravo je koristio službeni automobil grada Đakova. Osim DORH-ove optužnice, Vinković je zaradio i 'nogiranje' iz SDP-a, i to jer u Đakovu nije htio raskinuti koaliciju s HDSSB-om.

Točno na Svetog Nikolu gorki dar u obliku nepravomoćne četiri godine zatvora dobio je saborski zastupnik HDZ-a Berislav Rončević. Njega je dostigla kazna zbog nabave skupljih vojnih kamiona za MORH, čime je oštetio državu za 10,2 milijuna kuna koje će morati vratiti zajedno s kamatama. Zagrebački Županijski sud donio je sasvim drugačiju odluku od saborskog istražnog povjerenstva koje se tim slučajem bavilo prošle godine i zaključilo da Rončević nije kriv.

Kaznene prijave podignute su i protiv SDP-ovaca Tonina Picule i Zvonimira Mršića. Piculu je policija sumnjičila zbog sklapanja štetnog ugovora u slučaju Televizije Velike Gorice, dok je Mršić, prema tvrdnjama policije, potpisao štetni ugovor u vezi s prodajom odmarališta Pirovac. Obje kaznene prijave DORH je odbacio.

Ili u stranci ili nezavisan - bitno je samo biti u Saboru

Saborski život nije bio privlačan samo Ivi Sanaderu. Ove se godine u saborske klupe vratila i trenutno nezavisna zastupnica Đurđa Adlešič, koja je mjesto potpredsjednice Vlade, nakon odlaska iz HSLS-a, zamijenila saborskom klupom. Pred kraj godine, točnije 3. prosinca, u Saboru je prisegu dala i Bianca Matković, dotad državna tajnica u Ministarstvu gospodarstva. Iako je njen povratak, koji se prigodno poklopio s povratkom Ive Sanadera, pokrenuo špekulacije da će ta, inače bliska Sanaderova suradnica, pomoći bivšem premijeru da oformi klub zastupnika u Saboru, Matković je odmah izjavila da namjerava ostati vjerna HDZ-u.

'Svi smo mi jedna velika obitelj, i ne vidim tu nikakve probleme', govorila je Matković.

Burić 'izletio' iz saborske dvorane
Glavaša
je pak u Saboru zamijenio HDSSB-ovac Dinko Burić, koji je definitivno dignuo na noge uspavane zastupnike i potpredsjednike Sabora koji su predsjedali u trenutku njegovih govora. Burić je svojim domoljubnim nastupima, vrlo često na rubu govora mržnje, od kraja rujna uspio zaraditi četiri opomene, a u jednom slučaju, kada je HDZ nazvao kriminalnom organizacijom, reagirati je morala i saborska straža.

Popularno je ove godine bilo i napuštanje stranaka i stvaranje novih. Osim već spomenutog Vinkovića koji je izletio iz SDP-a, tu je stranku nakon predsjedničkih izbora napustio i Ivica Pančić te oformio vlastitu pod imenom Hrvatski socijaldemokrati.

Stranku je oformio i bivši HNS-ovac Dragutin Lesar, koji je u saborskim klupama dvije godine proveo kao nezavisni zastupnik. Od ožujka sjedi u Saboru kao zastupnik Hrvatskih laburista.

Dok su Lesarova i Pančićeva stranka dio parlamentarnog života, saborski status izgubio je HSLS. Izlaskom HSLS-a iz vladajuće koalicije stranku su napustili i Ivan Čehok i Antun Korušec, tadašnji HSLS-ovi zastupnici. Nešto kasnije Korušeca je zamijenila Đurđa Adlešič, koja je već tada izašla iz HSLS-a.

Gdje je tu 'nedemokratski razvoj događaja'?

Iako je Sanader u svojim nastupima pred novinarima često spominjao nedemokratski razvoj događaja, saborski zastupnici iz vladajuće koalicije i oporbe su sredinom lipnja napravili demokratski korak naprijed i konačno potvrdili kompromisne ustavne promjene. Najveća je novina zasigurno način na koji se Ustavom propisuje glasanje dijaspore. Tako će državljani koji nemaju prebivalište glasati u diplomatsko-konzularnim predstavništvima gdje će birati najviše tri zastupnika. Izmjenama Ustava propisano je i nezastarijevanje za kaznena djela ratnog profiterstva te kriminala u pretvorbi i privatizaciji, dok je manjinama, koje u ukupnom broju stanovništva sudjeluju s manje od 1,5 posto, omogućeno dopunsko pravo glasa. Ustavom je po novom propisano i kako će zastupnici izglasavati neke odluke i zakone u Saboru – ustavni suci birat će se dvotrećinskom većinom svih zastupnika, o sudjelovanju hrvatskih vojnika u misijama odlučivat će natpolovična većina svih zastupnika, dok će proračun dobiti prolaz samo ako za njega glasa većina svih zastupnika.

Upravo ta 'proračunska' izmjena prvi put je primijenjena 23. studenog, kada je izglasan proračun za 2011, koji je dogovoren i poslan u Sabor na neuobičajeno brz način, gotovo preko noći, a oporba, ali i ekonomski stručnjaci, dočekali su ga na nož jer u politici gospodarskog upravljanja zemljom zapravo i ne donosi ništa novo.

tportal
Umjesto o proračunu, pisalo se o Sanaderovom flasteru
'Ovakav proračun predstavlja nasilje nad građanima te takvo nasilje zahtijeva terapiju, a to su izbori. Mi u ovakvom nasilju nad građanima ne želimo sudjelovati', poručio je HNS-ovac Zdravko Koračević netom prije glasanja o proračunu, tijekom kojeg su SDP, HNS i IDS napustili sabornicu.

U paketu s proračunom koji za 2011. nije povećao rashode išao je i Zakon o fiskalnoj odgovornosti, prema kojem čelnici proračunskih ili izvanproračunskih korisnika ili čelnici lokalnih jedinica koji prekrše proračunski okvir moraju svoj mandat staviti na raspolaganje.

Mnogo buke u ovoj godini u Saboru je digao i Zakon o mirovinskom osiguranju, prema kojem će od 2030. žene u mirovinu, kao i muškarci, ići sa 65 godina. Nakon žestokih reakcija oporbe, ali i sindikata, ipak je ublažena penalizacija odlaska u prijevremenu mirovinu, pa će se u obzir uzimati i radni staž, dok će se za pet godina ranijeg umirovljenja mirovine smanjiti od devet do 20 posto.

Referendum koji je postao referendum o referendumu


Početkom ljeta i krajem ljetnog zasjedanja Sabora, točnije 14. srpnja, sindikalni su se vođe pojavili pred predsjednikom Sabora Lukom Bebićem i šefom saborskog Odbora za Ustav Vladimirom Šeksom sa 190 kila teškim kutijama u kojima se nalazilo 813.016 potpisa građana za referendum o
Lucija Bušić
Kutije s potpisima za referendum pred Saborom
Zakonu o radu. Cijelo ljeto su ministarstva uprave i unutarnjih poslova prema nalogu Odbora za Ustav provjeravala jesu li potpisi koji su predani potpisi birača koji imaju pravo glasa, koji su punoljetni i koji su hrvatski državljani, te je nakon ljetnih praznika Odbor mogao zaključiti da je valjano 717.149 potpisa za referendum. Iako je Odbor tada trebao zatražiti raspisivanje referenduma od Sabora, zbog poteza koji je Vlada povukla još početkom rujna, kada je sporni Zakon o radu povukla iz saborske procedure, Odboru nije preostalo ništa drugo nego zatražiti od Ustavnog suda da, s obzirom na novi razvoj događaja, procijeni jesu li uspostavljene pretpostavke za raspisivanje referenduma. Ustavni sud je vrlo brzo zaključio da održavanje referenduma nema smisla, što je diglo na noge sindikate koji su čak zatražili ukidanje samog suda.

Sindikalni bijes i prijetnje generalnim štrajkom ipak nisu dugo trajali, jer su sindikati postigli dogovor s Vladom već krajem studenog. Šestomjesečna sapunica oko Zakona o radu završila je nadasve neobičnim dogovorom. Referenduma će biti, no ne onog o ZOR-u, nego referenduma s pitanjem: 'Jeste li za to da se referendum mora raspisati ako to zatraži 200 tisuća registriranih birača te da vrijeme za prikupljanje potrebnog broja potpisa birača bude 30 dana?'

Dvije godine nakon Sanadera, preživjela i Kosor


Slučajno ili ne, ali gotovo dvije godine otkada je povjerenje Sabora uspio izboriti Sanader, čiji je odlazak s tadašnjeg mjesta premijera tražio SDP zbog nasilja i ubojstava koja su se zaredala po hrvatskim ulicama, na tapeti SDP-a i ostatka oporbe krajem listopada ovaj put se našla njegova nasljednica Jadranka Kosor.

Lesar: Ne morate davati sve za Hrvatsku, dovoljna je ostavka!
'Hrvatska je postala talac unutarnjih i dinastičkih sukoba u HDZ-u, i to mora prestati. Mi smatramo da su premijerka Kosor i njena stranka odgovorni za ovakvu gospodarsku situaciju i gospodarsku depresiju. Odgovorni su za neprovođenje reformi, zbog čega stagniramo. Vlada je izgubila svaku vjerodostojnost. Protiv Vladinih i bivših Vladinih dužnosnika pokreću se postupci, i to u svakoj zemlji izaziva političku reakciju, a i ovo je politička reakcija', govorio je s govornice predsjednik SDP-a Zoran Milanović.

Burna je rasprava potrajala 15 sati, a u upečatljivim izlaganjima prednjačio je HDZ-ovac Vladimir Šeks. On je prvo, poput kakvog branitelja iz doba komunizma, pokušao obraniti premijerku Kosor, no točku na 'i' stavio je svojim prijedlogom da se zabrani SDP.

Šeks o zabrani SDP-a
'Klevetnička je tvrdnja da je vrh HDZ-a kriminalna organizacija. Točno je da je vrh SDP-a kriminalna organizacija i da treba razmotriti primjenu članka 129. Ustava koji određuje da Ustavni sud nadzire ustavnost programa političkih stranaka i da se sukladno s Ustavom može zabraniti njihov rad. Vrh SDP-a krši temeljna načela ustavnog poretka i ne priznaje odluke Ustavnog suda i zbog toga bi mogao doći pod udar zakona te do zabrane rada političke stranke SDP-a', zaključio je Šeks.

Zbog takve je izjave Šeks pretrpio ne samo kritike oporbe, nego i vlastitih stranačkih kolega koji su se složili da je potpredsjednik Sabora ipak malo pretjerao.

Povjerenstvo koje je izmijenilo živote troje ljudi

Nakon što se prošle godine pokazalo da saborsko istražno povjerenstvo za kamione nije poslužilo svojoj svrsi, slična se situacija, barem što se tiče zaključaka, ponovila i ove godine s povjerenstvom za Inu, koje je trebalo istražiti sve privatizacije Ine od 2002. godine. Povjerenstvo nije uspjelo otkriti zašto su MOL-u dana veća upravljačka prava, a na kraju je zahvaljujući vladajućoj većini zaključilo da je za sve kriva privatizacija u vrijeme SDP-ove vlade 2003. godine. No iako samo povjerenstvo nije obavilo neki povijesni posao, ono što su pojedinci kazali itekako je utjecalo na njihovu budućnost u hrvatskoj politici.

Upravo je to povjerenstvo, nakon više od devet mjeseci izbivanja iz javnosti, na površinu opet vratilo bivšeg premijera Ivu Sanadera. On je u pravom političkom spektaklu popraćenom kamerama i bljeskalicama fotoaparata potvrdio da su cijela Vlada i Predsjedništvo HDZ-a znali i odlučivali o privatizaciji Ine, ali i uputio oštro upozorenje svojim donedavnim stranačkim kolegama – tko po drugim jamu kopa, i sam u nju pada. Iako je nekoliko dana nakon svjedočenja pred povjerenstvom Sanader odlučio aktivirati svoj saborski mandat, zasad se čini da je u jamu upao samo on.

Tko je govorio istinu - Polančec ili Šuker?
Da su svi u HDZ-u i Vladi sve znali, tvrdio je i bivši potpredsjednik Vlade Damir Polančec, koji je tada posvjedočio da se o nastavku privatizacije Ine i sklapanju novog međudioničarskog ugovora nije dogovarao s MOL-om na svoju ruku. Znakovita rečenica koju je tada izgovorio, da se 'osjeća kao Josip, prodan u roblje u Egipat od svoje braće', pokazala se točnom dva dana kasnije, kada je izbačen iz HDZ-a zbog nanošenja štete stranci.

Stranu tezi vladajućih da je sve krivo pošlo 2003. držao je ministar financija Ivan Šuker, koji je pred povjerenstvom ustvrdio da je sve pregovore o izmjeni dioničarskog ugovora 2009. vodio Polančec. Šuker je također ustvrdio da nije bio ni na jednoj sjednici povjerenstva za izmjenu dioničarskog ugovora, iako je formalno bio njegov član, a točku na 'i' stavio je izjavom da izvješće povjerenstva o pregovorima s MOL-om, za koje je glasao na sjednici Vlade, nije ni pročitao.

Iako Šuker nije izgubio poziciju zbog svog svjedočenja pred povjerenstvom, činjenica da je glasao za nepročitano izvješće zasigurno mu nije bila plus. Stoga ni ne čudi da se njegovo ime sve češće spominje u najavama rekonstrukcije Vlade. Uz, prema pisanju medija, Marinu Matulović Dropulić, Branka Vukelića i Božu Biškupića, upravo bi se Šukerovo ime moglo naći na izvanrednoj sjednici Sabora, na kojoj bi se četvorku razriješilo njihovih funkcija i postavilo mlađu generaciju ministara. Prema špekulacijama, to bi se moglo dogoditi već između Božića i Nove godine.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još